BOŠNJACI U HRVATSKOJ
26
J O U R N A L
Semiha Kačar, značajna intelektualka i aktivistkinja s prostora Novog Pazara, u knjizi “Zarozavanje zara – ženske ispovijesti” bavi se problemom skidanja zare i feredže poslije Drugog svjetskog rata, u vrijeme komunističke vladavine. “Almanah” je objavio kapitalnu ediciju od pet romana osnivača udruženja Huseina Bašića, za koga Rastoder smatra da je najveće ime bošnjačke književnosti uopće. Romani imaju sljedeće nazive: “Tuđe gnijezdo”, “Kapija bez ključa”, “Kosti i vrane”, “Pusto tursko” i “Bijeli azijati”. Romani su rijetka priča koja prati sudbinu bošnjačkog stanovništva, njegove dileme i traume, putove stradanja i uzdizanja. Bajro Agović, sekretar Islamske zajednice, napravio je monografiju “Džamije u Crnoj Gori”, koja je koncipirana tako da prati i razmatra tri važna segmenta islamskog naslijeđa na tlu Crne Gore – historijat Islamske zajednice, džamije i imame. Autor je dao iscrpne podatke s fotografijama 106 džamija u Crnoj Gori, kao i podatke o porušenim džamijama s tačnim lokacijama gdje su nekada nalazile i snimljenim mjestima na kojima su se nalazile. Zanimljivo je da se radi o prvoj knjizi u izdanju “Almanaha”, koja je izdana u teškim ratnim vremenima. Muharem, Asim i Haris Dizdarević napisali su djelo “Pamćenje i sjećanja – muslimansko/bošnjačka bratstva u bjelopoljskom kraju, I-II”, gdje su u dvije knjige, na 1.190 stranica prezentirali kratku povijest bijelopoljskog kraja, biografije najpoznatijih kulturnih stvaratelja počevši od 17. stoljeća do naših dana, rodoslove 128 muslimansko/bošnjačkih bratstava, te povijest vjerskih škola s biografijama vjerskih službenika bijelopoljskog kraja. Bošnjaci Crne Gore imaju svoju knjigu o čojstvu i junaštvu, koju je napisao Čedo Baćević, pod nazivom “O merhametu i gaziluku – muslimanski primjeri čojstva i junaštva”. Iz 150 priča i anegdota, pored sjajnih primjera čojstva i junaštva – žrtvovanja za čast, obraz i zadatu riječ – ponekad isijava tragika jednog mukotrpnog življenja, ali i nemirenje sa zlom koje je prisutno svuda oko čovjeka, pa i u njemu samom. Radi se o rijetkoj knjizi anegdotskih zapisa sabiranih godinama u kojima se na uvjerljiv i autentičan način govori o tradicionalnim moralnim osobinama koje su krasile muslimanski svijet na području Crne Gore i šire. “Kad su gorjele Božije kuće”, zbirka pjesama Huseina Bašića, inspirirana je ratnim događanjima u BiH. Knjiga donosi jednu sasvim novu dimenziju pjesnikova doživljaja svijeta i poetskog izraza.
Kataklizmično prijeteći svijet mitskih predstava o zlu dobio je jezivo stvarnosno uobličenje u neposrednim iskustvima zločina nad Bosnom i Bošnjacima u poslednjem orgijanju velikosrpskih i velikohrvatskih genocidnih nakana i ostvarenja. Dušica Minjović je napisala knjigu “Avdo Međedović na raskršću reprodukcije i kreacije”, koja govori o epskom pjesništvu Avde Međedovića, kojeg mnogi zovu Crnogorski Homer. Međedovićev ep “Ženidba Smailagić Mehe” matricu je našao u nekoliko verzija istoimene pjesme, ali pjesnik-pjevač Avdo Međedović nasumljivo je stvorio djelo zavidne umjetničke vrijednosti. Nalazeći se na raskršću reproduktivnog i kreativnog Avdo Međedović se kreće u smjeru samosvojnosti, kreativnosti, uz povremeni blagi osvrt na ono u epskoj pjesničkoj tradiciji već utemeljeno, a za jednog pjesnika-pjevača reproduktivno. Knjiga “Usud imena” Rifata Rastodera, obima oko 180 stranica osnovnog teksta i jos oko stotinu stranica autentičnih dokumenata, rijetka je ljudska priča i, istovremeno, rijetka zbirka autentičnih svjedočenja i svjedočanstava o najdrastičnijim zločinima nad Bošnjacima na prostoru Srbije i Crne Gore tokom prve polovine 90-ih godina prošlog stoljeća. Okosnicu knjige čini otmica najmanje 20 putnika iz vlaka Beograd-Bar, 27. veljače 1993. godine, na željezničkoj stanici Štrpci kod Priboja. Osim toga, ilustrativno su obrađene i otmice stanovnika sela Severin (Priboj) i stanovnika Bukovice kod Pljevalja, kao i deportacija izbjeglica iz Crne Gore tokom 1992./1993. godine. U posebnom indeksu imena na kraju knjige evidentirano je nekoliko stotina lica koja se po raznim osnovama pominju u knjizi. Jakub Durgut je napisao knjigu “Bukovica 1992.-1995. – Etničko čišćenje, zločini i nasilja”, potresnu i dokumentiranu priču o etničkom čišćenju, nasiljima i zločinima nad stanovnicima Bukovice, sela u blizini Pljevalja. Knjiga je potkrijepljena izjavama očevidaca, stradalnika, fotografijama i dokumentima koji uvjerljivo svjedoče o ovom zločinu. Preživjeli Bukovičani danas imaju status raseljenih lica i žive u nadi da će država Crna Gora, koja je bila obavezna pružiti im zaštitu, konačno smoći snage da im omogući povratak na svoja ognjišta, kazni zločince, pravedno nadoknadi materijalnu štetu i omogući obnovu popaljenih domova. Kao prilog knjizi, objavljena su imena 557 Bukovičana, nad kojima je u veljači 1943. godine izvršen genocid od strane četničkih jedinica Pavla Đurišića.
Jedno od najvažnijih izdanja “Almanaha” je kapitalna četverotomna “Antologija književnosti Bošnjaka Crne Gore i Srbije”, čiji je priređivač jedan od najboljih poznavatelja ove problematike akademik Husein Bašić. Antologiju čine četiri knjige – usmena lirika, usmena epika, usmena proza i o usmenoj književnosti. Knjiga Mustafe Memića “Bošnjaci (Muslimani) Crne Gore” je prvi pokušaj cjelovitog prikaza Bošnjaka/Muslimana Crne Gore. Autor je pokušao izložiti dosadašnja znanja o ovoj temi, koja je rijetko bila predmetom znanstvenih istraživanja. U kronološkom rasponu od prvih početaka islamizacije do današnjih dana izložene su najbitnije činjenice povijesnog razvoja bošnjačkog naroda. Studija je plod višegodišnjih istraživanja jednog od najboljih poznaatelja ove problematike. Uz veliki broj izvora i literature, knjiga obiluje velikim brojem mapa i fotografija, te imenskim i geografskim registrom. Živko M. Andrijašević i Zoran Stanojević napisali su knjigu “Pokrštavanje muslimana 1913.”. To je prva cjelovita historiografska studija o nasilnom pokrštavanju oko 13.000 muslimana tokom Balkanski ratova 1913. godine u plavsko-gusinjskom i pećkom kraju. Prvi put je objavljeno 111 originalnih povijesnih izvora, koji na uvjerljiv način svjedoče o ovom fenomenu. Knjiga posjeduje i registar imena, a objavljeni dokumenti su za vječna vremena sačuvani od eventualnog uništenja. Knjigu “Mrtva glava jezik progovara” napisali su Zlatan i Marina Čolaković. Specijalista u proučavanju starogrčke tragedije i Aristotela, dr. Zlatan Čolaković je nastavio svoje studije epike na Univerzitetu Harvard, kao dobitnik Fulbrightove stipendije (1984.-1988.). Na Harvardu, Marina i Zlatan Čolaković temeljito upoznaju kolekciju Milmana Parrya iz 1933.1935., te zbirku bošnjačke epike Alberta Batesa Lorda. Nakon četvorogodišnje saradnje s Albertom Lordom, Čolakovići sakupljaju bošnjačku epiku Murata Kurtagića iz Rožaja, posljednjeg velikog tradicionalnog bošnjačkog pjevača. Uz pomoć Zaima Azemovića i Mehdije Husića, Čolakovići u Rožajama prvi put na filmu bilježe duge bošnjačke epske pjesme. Bilježenje epike suvremenom audio-vizuelnom tehnologijom, te kompjuterskom pripremom i obradom tekstova predstavlja novi način očuvanje bošnjačke epike kao muzeološkog materijala. Tako prezervirani tekstovi ujedno pružaju potpuno nove mogućnosti i principe istraživanja. Na 670 stranica ove knjige nalaze se najljepše epske pjesme Murata Kurtagića iz zbirke