BOŠNJACI U HRVATSKOJ
14
J O U R N A L
novom, što skorijem, Islamskom centru u Sisku. I zato ću, čestitajući vam Novu hidžretsku 1431. godinu, zaželjeti da u novoj godini započnete realizirati taj projekt. I odmah ću vam reći, iako vi to dobro znate, da to neće biti nimalo lagan zadatak. Pratit će vas puno iskušenja kao što je pratilo i Muhammeda a.s. za vrijeme njegove misije širenja islama, kada je morao napustiti svoje rodno mjesto da bi uspio. Ja se nadam da vi to nećete nikada morati, ali zato morate razumjeti poruke hidžre koje vas mogu naučiti kako se za vjeru, kao najvažniju vrijednost u našemu životu, treba izboriti i što se sve za svoju vjeru mora podnijeti”, rekao je Mirza ef. Mešić. Istaknuo je da nas Bog na ovome svijetu kuša da bi mi ljudi, Božja stvorenja, spoznali sami sebe. Pogrešno je kazati da Bog kuša ljude da On vidi kako će ljudi u iskušenju i nevolji postupiti. Bog je Apsolutni Znalac, on nas kuša da mi vidimo, ali i da drugi vide, kakvi smo mi. Što je veća vjera, veća su i iskušenja. Mešić je podsjetio da je Muhammed a.s., iako je bio posljednji Božji Poslanik, Božji miljenik, prolazio kroz najveća iskušenja, kroz koja jedna čovjek može proći. Bio je osporavan, vrijeđan, fizički napadan, doživljavao je poraze, gubio vlastitu djecu, morao je napustiti svoj grad, ali je na kraju uz Allahovu volju i odredbu uspio. Nikada u povijesti nijedan čovjek sa manje sredstava nije više postigao kao što je to Muhammed a.s. Uspio je zato što je istina bila na njegovoj strani. I mada bi se moglo očekivati da uspjeh i pobjeda muslimana dođe onako s neba, nezasluženo, to se nije desilo. Pomoć je, nema sumnje, došla, ali u okvirima Božanskog poretka predviđenog za ljudsku narav. On se realizirao kao rezultat teških iskušenja i podnošenja velikih materijalnih pa i ljudskih žrtava. Ovaj put je bio potreban u cilju izgrađivanja čvrstih ličnosti, sposobnih da ponesu i nose veličanstveni emanet Božjeg dina. Mešić je naglasio da o hidžri možemo promišljati kao povijesnom događaju od presudne važnosti za islam i prve muslimane, ali i kao trajnoj inspiraciji svim muslimanima do Sudnjeg dana. Hidžra nije samo utjecala na tadašnje odnose između muslimana i mekanskih mušrika, taj je događaj svojim posljedicama u potpunosti promijenio svijet. Poruke hidžre nisu aktualne samo jedanput godišnje, kada obilježavamo Novu hidžretsku godinu, nego se porukama hidžre muslimani, ali i svi ljudi dobre volje, mogu okoristiti svaki dan, ako su spremni otvorena srca i otvorena uma razumjeti i prihvatiti hidžretske poruke. Zagrebački imam je podsjetio da hidžra
Muški pjevački zbor “Gazije” iz Bužima označava selidbu Muhammeda a.s. iz Mekke u Medinu, koja se dogodila 622. godine, računajući vrijeme po gregorijanskom kalendaru, odnosno 13. godine od prve Objave, koju je Muhammed a.s. primio od Allaha dž.š. preko meleka Džebraila. Prije nego je postao Poslanik, Muhammed a.s. je bio omiljen među svim građanima Mekke. Svi, pa i njegovi kasniji najokorjeliji neprijatelji imali su za njega samo riječi hvale. Zvali su ga El-Emin, povjerljivi, čisti. Bio je najpoštovanija osoba u Mekki. Međutim, kada je Muhammed a.s. počeo propovijedati novu/staru vjeru, jer islam je vjera koju su propovijedali svi Božji poslanici, naišao je na grubo odbijanje i osporavanje onih koji su ga do jučer u zvijezde okivali. A samo je jedno tražio od svojih sugrađana; da lažna božanstva, kipove napravljene od blata i drveta, zamijene za Jednoga, istinskoga Boga, Tvorca Univerzuma, Allaha dž.š. Na tu promjenu Mekkanci, ali i drugi Arapi, nisu bili spremni. Odjednom je Muhammed a.s. postao najomraženija osoba. Počeli su ga nazivati različitim pogrdnim i uvredljivim imenima te su ga na kraju organizirano pokušali i ubiti. Međutim, što su više nevjernici napadali Muhammeda a.s. to su ga vjernici više voljeli i poštivali, spremni i vlastitim životom zaštiti Božjeg poslanika. No, muslimani su bili malobrojni i slabi. Da bi misija islama uspjela muslimani su morali napustiti svoj rodni grad i otiđi u izbjeglištvo u Medinu. Nakon 13 godina grubog kršenja najosnovnijih ljudskih i vjerskih prava, različitih vidova maltretiranja, mučenja i ubojstava nezaštićenih muslimana te više pokušaja ubojstva Muhammeda a.s., on je zajedno sa svojim najvjernijim prijateljem Ebu Bekrom r.a. odlučio napustiti Mekku i otići u Medinu, nakon što su ranije to učinili ostali muslimani. Muhammed a.s. je zadnji napustio Mekku, a ne prvi kao što su kroz povijest činili, a i danas čine, brojni državnici. Prije same selidbe u Medinu, Muhammed a.s. je obavio niz razgovora s
prvacima dva medinska plemena Evs i Hazredž. U tadašnjoj Medini je bilo više arapskih i židovskih plemena koji su živjeli jedni pored drugih više u stanju rata nego mira. Mir, sigurnost i red nastupit će tek dolaskom Muhammed a.s. i prvim pisanim Ustavom takve vrste u povijesti čovječanstva, poznatog kao Medinska povelja. Islam i muslimani bivaju zvanično priznati. Njihova Umma, njihova država je prva politička tvorevina koja nije formirana na teritorijalnom ili nacionalnom principu. To je bila nadnacionalna i multikonfesionalna država i zajednica, utemeljena na tevhidu, vjeri u Jednoga Boga. Niti jedan drugi sustav, ni prije a ni poslije, to nije uspio na način kako je to Muhammed a.s uredio. Zato je svim istinskim muslimanskim državnicima Medinska država paradigma kako pokušati urediti svoju državu. U Mekki muslimani su bili proganjana manjina. U Medini će postati važan politički, ekonomski i sigurnosni subjekt, najprije u okvirima Arapskog poluotoka, a ubrzo u svjetskim razmjerima. Dok su u Mekki drugi o njima odlučivali, u Medini će muslimani odlučivati sami o svojoj sudbini. To je bio početak stvaranja sjajne i grandiozne kulture i civilizacije čije je plodove uživao i dan danas uživa cijeli svijet. Hidžra je bila privremeni odlazak radi pobjedonosnog povratka. Radi hidžre za muslimane i Muhammed a.s. je ubrzo čuo cijeli svijet. “Da bi i mi, ovdašnji muslimani uspjeli, hidžra se mora desiti u našim dušama. Hidžra je odluka da ćemo svoj život urediti na principima uzvišene vjere dina islama, da ćemo moralno i pošteno živjeti i biti od opće koristi svojoj užoj i široj zajednici, jer u konačnici samo se zato i isplati živjeti na ovom prolaznom i nepredvidivom životu. Svaki se islamski blagdan očituje u dva vida: prihvaćanju svih vrednota islama i javnom pokazivanju pripadnosti i privrženosti islamskim načelima, riječju i djelom. Istina, nema islama bez molitve, posta, zekata i hadža, ali je islam i poštivanje susjeda, poštivanje zakona države i običaja sredine u kojoj živimo. Od ljepota islama je i lijepa pjesma, ilahija i recital o ljepoti života i moralnim ljudskim vrijednostima koje treba podijeliti i sa svojim susjedima, a vi, sisački muslimani, večeras pokazujete na koji način. Zato vam još jedanput čestitam i upućujem molitve Uzvišenom Allahu da vas uputi na pravi put i ojača u vjeri islamu, da budete pravi muslimani, a time i pravi susjedi i građani ovoga grada”, rekao je zagrebački imam Mirza ef. Mešić, član redakcije “Preporodovog Journala”. q Ismet Isaković