Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovini džakbeg u Nikdi i Satedu. Jednom prilikom, kad je Selim bio u Halepu, priredio mu je takovu paradu sa svojom pratnjom, da je carević od čuda ostao zapanjen. Umro je za carevanja Selima II oko 980. (1572.). Kad je sultan čuo za njegovu smrt, veoma ga je žalio i vele, da je rekao: “Dok Kurd-beg nije došao u moju svitu, nisam znao, kako se vitezovi odijevaju, konje rahtovima opremaju i na njima bahato jašu”. Ledunni je pjesničko ime Mustafa-ef. Bošnjaka. Svršivši nauke zaputio se po svijetu i proputovao središnju Aziju i Tursku. Prigodom boravka u Teheranu došao je sa šahom u dodir i u njegovoj prisutnosti se natjecao s perzijskim pjesnicima. Napokon se vratio u Carigrad i stupio u carsku kancelariju kao činovnik. Kasnije ga nalazimo na Krimu kod Giraj-hana, a najposlije kod rumunjskog vojvode Skarletoglu kao divan-efendiju. Mjeseca šabana 1128. (1715.) provali austrijska vojska nenadano u Rumunjsku, pa zarobi vojvodu s cijelom svitom i odvede ga u Ugarsku. Medu ostalim zarobljenicima bio je i Ledunni. Oslobodivši se iz sužanjstva vratio se u Carigrad i postao tajnik u dvorskoj kancelariji. Kao poslanik išao je po drugi put u Perziju. Umro je u Carigradu 1133. (1720.). Napisao je komentar glasovitome mističnom djelu Mesnevi i ostavio dosta lijepu zbirku perzijskih i turskih pjesama. Mahir je pjesničko ime Abdullah-ef.Bošnjaka.Otac mu je šeh Hadži Bešir,djed Muhjuddin,a pradjed Velijjuddin. Rodio se 1059. (1649.). Pripravne je nauke slušao kod oca, a visoke kod zemljaka Mehmed ef. Šaban-zade, kod koga je također bio mulazim, kad je predavao na Sulejmaniji. S njim je išao i na Ćabu. Vrativši se u Carigrad odluči se posvetiti profesorskom staležu, ali bosanski ponos i prirođena bahatost u ulemanskim krugovima izazovu proti njemu cijelu hajku, pa ne mogne dobiti profesorsko mjesto. Nato se potegne u mir, pa počne pjevati slavospjeve prijestolonasljedniku Mustafi II i slati mu zagonetke, vješto sastavljene, da se zabavlja rješavanjem. Kad je Mustafa zasio na prijestolje sjetio se Mahira i naredio da mu se odmah dade profesorsko mjesto. 1106. (1684.) nalazimo ga na Sachnu, a 1109. (1687.) na Sulejmaniji. Iste godine postao je muftija i kadija u Salaniku; dvije godine kasnije premješten je u Galatu s naslovom od Edrene. 1115. (1703.) dobio je aripaluk Bigu. Sa smrću sultan Mustafe nastaju progonstva za Mahira. Da ga odstrane iz Carigrada imenuju ga kadijom u Meku. Sav trud da ostane u Carigradu ostao mu je uzaludan. Nakon dvije godine dobio je arpaluk na otoku Rodu pod uvjetom da ne smije doći u Carigrad. Umro je kao kadija u Ajnitabu mjeseca šabana 1122. (1710.). Njegovi biografi Seichi, Safài i Šalim hvale ga kao vrsna pjesnika i učenjaka, koji je imao osobito lijep stil. Ostavio je potpun divan pjesama. Mahmud Bedruddln-ef. rodom iz Sarajeva. Nauke je slušao u domovini i Carigradu. Po svršetku tih postao je profeor na medresi Mahmud paše Abogovića u Haskovu (Haskdju). Kasnije je stopio u svitu Mehmed-paše Sokolovića i došao na glas pod imenom Sokolu-hadžesi (Sokolovićev učitelj). Sa Sulejmanije imenovan je vrhovnim sudijom za Egipat 974. (1566.), gdje je i umro 977. (1569.). Kao profesor, učenjak i sudija uživao je lijep glas medu suvremenici-
72
ma. Mahmud-ef., u učenom svijetu poznat pod imenom Bejazi-zade damadi, rodom je iz Mostara. Otac mu Halilaga bio je po zvanju spahija. Početne nauke učio je u zavičaju, a visoke u Carigradu kod Nevesinjca Šaban-efendije Velagića. Predavao je na više odličnih medresa u Carigradu i sa Sulejmanijje imenovan je munlom u Halepu 1099. (1687.), gdje je iste godine umro. Nadaleko je bio na glasu kao učenjak, poglavito u retorici i islamskom pravu. O retorici je napisao djelo Elbediijje (O tropima i figurama) i komentirao Munla Džamiju do Mensubata. Mahmud naša Bošnjak po svoj prilici rodom iz Kliskog sandžaka. Najprije ga srećemo kao dvorjanika kod Gjuzeldže Mehmed-paše (umro 943/1536.). Kasnije je stupio u svitu misirskog namjesnika Davud-paše i bio mu haznadar. Kad je Davud-paša svrgnut, ostao je u Misiru kao muteferika i s vremnom se progurao u časti među ugledne misirske begove. 968. (1560.) imenovan je namjesnikom u Jemenu, odakle je 973. (1565.) premješten u Misir. Tu su begovi osjetili teške udarce njegove vlade. 975. (1567.) prigodom neke svečanosti pogodilo ga je puščano tane i ubilo. Misli se da je na njega iz osvete počinjen atentat. Kažu da je bio vještak u intrigiranju i da nije birao sredstava da dođe do cilja. U jednoj staroj zbirci našao sam ovaj kronogram njegove pogibije koji glasi: Hep papasler išidub Mahmud naša uldugjun Mejjitin čikarmaga hep džutnlesi oldi revan Geldiler kim gjuturub makberesina kojaler: Petko, Dordo, Nikola ve hem Dimitri, hem Jovan, Baši udžuna geluben agladiler derdile. Marko, Dujrno ve Mihael, Petar, Pejo i Stojan, Džem idup hajli nasara didiler tarifa un i : “Hodi vamo, ej pope, umrli Rajko Radovan!” To u prijevodu glasi: Kad su svi popovi čuli da je Mahmud-paša umro dođoše da nose mrtvaca. Došli su da ga nose i polože u raku Petko, Đorđo, Nikola. Dimitrije i Jovan. Više njegove glave došli su i od jada plakali Marko, Dujmo, Mihael, Petar, Pejo i Stojan. Skupivši se mnogo kršćana sastaviše mu kronogram: ‘Hodi amo, o pope, umrli Rajko Radovane!’ Taj sarkastični kronogram pjevao je sigurno koji njegov zemljak i protivnik. Karakteristično je kako su se naši ljudi i u ona vremenu medu se napadali i jedni drugimu predbacivali nedavno kršćansko porijeklo. Mahmud-paša Hrvat (Veli sveti) stoji na čelu svima vezirima. učenjacima i pjesnicima iz naših krajeva. Svi suvremeni i kasniji turski historici vele da je rodom Hrvat. Najkritičniji turski historik XVI. stoljeća, Aali veli da je Mahmud-paša označivao Kruševac kao rodno mjesto, ali misli da je on to kazivao da zabaci trag, jer su za njegova vezirovanja serhatski (bosanski) velikaši s Carigradom svaki čas imali posla, pa da ga ne napastuju kao zemljaka.On je kao dječak pao u sužanjstvo nekakovu Mehmed-agi, koji nije znao ni čitati ni pisati. Kad se saznalo da je član odlična roda darovao ga je sultanu Muratu, a sultan svome nasljedniku prijestolja Mehmedu, kome je bio vršnjak po godinama i jednak po uzrastu. S njim je zajedno učio i postigao visoku naobrazbu. Kad je mladi carević pošao u Magneziju za namjesnika poveo ga je sa sobom kao pečatnika (muhurdara), a kad je 855. (1451.) zasjeo na prijestolje osmanliiskih careva, imenovao ga je beglerbegom od
BEHAR 95