Borovnica (lat. Vaccinium myrtillus L., fam. Ericaceae) Piše: mr ph. Vasilije M. Labudović Borovnica je listopadni žbun visok do 50 cm. Raste u šikarama, četinarskim šumama i po čistinama, praveći prizemnu floru. Koriste se list i plod. Biljka, inače, spada u grupu divljeg voća koje postoji od davnina. Borovnica je hrana i lijek. Njen plod sadrži oko 8% celuloze, 2.45% šećera, 0.5% masti i bjelančevina, vitamina C, A, B6, i minerale kalijum, kalcijum, magnezijum, fosfor i gvožđe. U Crnoj Gori najkvalitetniji plod borovnice rađa u podnožju planina Prokletija, Komova i Bjelasice, a analize su pokazale da borovnice sa tog područja sadrže više šećera i kvalitetnije su od onih iz srednjoevropskih i američkih zemalja. Plod borovnice su bobice nakisjelo-slatkooporog ukusa.
Ljekovita svojstva List borovnice, kao i plod, uveliko se koriste u narodnoj medicini. Čaj od borovnice se sprema kada se 30 g lista ove biljke stavi u pola litra vode i kuva dok ne savre na 250 g čaja. Taj čaj se koristi za rastvaranje i odvajanje kamena i pijeska iz bubrega i mokraćnog mjehura. Dakle, list borovnice poboljšava stanje mokraćne bešike. Kada se ovom čaju dodaju dvije kašike meda dolazi do pojačanog znojenja, ili do poboljšavanja izbacivanja sluzi, pa se koristi kod kataralnih nazeba, reume gihta. Zbog visokog procenta vode u svom sastavu borovnica izvrsno gasi žeđ. Odličan je diuretik, zbog minerala koji ulaze u njen sastav, i laksativ - zbog celuloze. Borovnica je namirnica koju čovjek troši u svojoj ishrani, i to u prirodnom obliku, tj. kada se ubere sa svim djelovima i pokožicom, jer biljna vlakna sadrže celulozu koja djeluje stimulativno na organe za varenje. Borovnicu je najbolje uzimati pola časa prije jela. Pored ribizle, i za borovnicu se zna da ima sastojke koji djeluju
na čišćenje krvi i smanjivanje holesterola. Tokom jula, i posebno avgusta, borovnice u Crnoj Gori ima dosta. Prof. dr Vinter Nic liječio je lišajeve na bradi i drugim mjestima pomoću ekstrata borovnice koji se ukuva do gustine sirupa, time se natopi gaza, stavi na oboljelo mjesto i zavije platnom. Upotreba borovnice u liječenju proliva, naročito kod djece, dobija djelotvorni karakter kada se dvije kašike borovnice preliju sa pola litra vode, to se zagrije do ključanja, a nakon toga, kada se ohladi, procijedi se i uzima preko dana kao voda. Izuzetno je zdrava upotreba osušenih borovnica, pa se kod proliva triput na dan uzima 10–20 suvih borovnica koje se dobro sažvaću a nakon toga popije čaša vode. Kada se koriste protiv proliva, sušene borovnice treba uzeti na naštinu, uveče prije spavanja. Veoma je zdrav i svježe iscijeđen sok od borovnice. Njega treba da koriste bolesnici sa povećanom tjelesnom temperaturom, kao i oni koji su iznemogli, jer je nezaslađeni sok od borovnice bogat pektinom i taninom.
Antibiotik iz borovnice Zahvaljujući antocijanu, moćnom antioksidantu, borovnice su u prirodnoj riznici zdravlja priznate kao neobičan antibiotik. Naime, ova materija onemogućava bakterije da se zakače za sluzokožu urinarnih puteva i tako izazovu infekciju. Zbog toga su dvije čaše soka od borovnice na dan odlično sredstvo za sprečavanje ponavljanja infekcija mokraćnih puteva, naročito onih koje su izazvane upornom ešerihijom koli. Afte u ustima i upale sluzokože pouzdano se mogu ublažiti ili izliječiti ukoliko se duže žvaće šumsko grožđe - borovnica, ako se pije čaj ili se njime vrši ispiranje usne duplje. Borovnica je dobar vazodilatator. Ona utiče na širenje krvnih sudova i snižavanje
53