čijem razvoju su posebno skloni pacijenti odjeljenja za intenzivnu terapiju, njihova zastupljenost i specifičnosti, bili su tema izlaganja prof. dr Ljubice Pejakov, stručnjaka sa katedre za hirurgiju Medicinskog fakulteta Crne Gore i Kliničkog centra Crne Gore. Rezultati EPIC II, studije izvršene na uzorku od 13.796 odraslih pacijenata koji su boravili na odjeljenjima za intenzivnu njegu u bolnicama iz 75 država svijeta, pokazala je, prema navodu prof. dr Pejakov, da nozokomijalne (bolničke) infekcije postoje kod 51% ukupnog broja pacijenata, a da se, u zavisnosti od trajanja vremenskog perioda provedenog na bolničkoj terapiji, zastupljenost obolijevanja kretala od 30 do 70% broja pacijenata. Antibiotska rezistentnost ovih pacijenata, kako je saopšteno, najprisutnija je kada su u pitanju klepsiela pneumonije i ešerihija koli. Još jednu od veoma senzibilnih grupa pacijenata predstavljaju pacijenti sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom. Priroda tretmana kom su svakodnevno i dugoročno podvrgnuti čini ih, kako je navela prof. dr Marina Ratković, ljekar Kliničkog centra i profesor sa katedre za internu medicinu Medicinskog fakulteta Crne Gore, grupom osoba sa posebnim potrebama. Brojnost i raznovrsnost komorbiditeta, kao i značajan učinak u stvaranju multirezistentnosti bakterijskih, najprije stafilokoknih oblika, problem su sa kojima su veoma često suočeni ljekari i pacijenti. Infekcije su najčešće povezane sa vaskularnim pristupom, a čine 15% ukupnog broja uzročnika smrti ovih pacijenata. Značajan aspekt djelovanja, prema riječima prof. dr Ratković, predstavlja postavljanje efektivne dijagnoze, kao i obezbjeđivanje transparentne i detaljno dokumentovane istorije liječenja pacijenta. Veoma ugroženu populacionu grupu, kada je u pitanju primjena antibiotske terapije, predstavljaju djeca. Budući da su veoma često izložena samoinicijativnom sprovođenju terapije od strane njihovih roditelja, pokazalo se da je ovo problem izražen u cijelom svijetu. Aspekte takve zloupotrebe antibiotika uporednim podacima statistike svjetskog nivoa predočio je dr Nebojša Kavarić, ljekar Doma zdravlja iz Podgorice. U vezi sa ozbiljnošću problema koji se pokazao kao najviše izražen u Kini, a najmanje u Holandiji, dr Kavarić je predočio i podatke dobijene istraživanjem sprovedenim u Domu zdravlja u Podgorici, na uzorku od 200 ispitanika, roditelja djece stare 9-13 godina, sprovedenom u periodu od oktobra 2001. do februara do 2002. Pokazalo se da 45% ispitanika daje djeci antibiotike bez konsultovanja ljekara, 20% ispitanika samoinicijativno odvodi djecu na vršenje laboratorijskih analiza, a 4% roditelja ne izbjegava ni rendgensko snimanje. 89% ispitanika smatra da laička primjena medicinskih procedura nije zakonski kažnjiva. Regulatorni aspekt proizvodnje ljekova detaljno je obrazložila mr dr Majda Šahman-Zaimović, predstavnica Agencije za lijekove i medicinska sredstva Crne Gore. Obrasci registracijske dokumentacije, načini obezbjeđivanja kvaliteta i proizvodnog procesa antibiotika, dostupnost podataka o trendovima svjetske tehnologije ljekova i uključenost Agencije, koja je formirana od prije dvije godine, u praćenje globalnih tokova proizvodnje, neka su od pitanja koja su razjašnjena ovim izlaganjem. Neželjena farmakološka dejstva i nastanak nuspojava takođe su obrazloženi nastupom dr Šahman-Zaimović. R.T.
110