ta nužno iznova osmisliti temeljne političke pojmove – kao što su moć, otpor, mnoštvo ili demokracija. Prije nego što se otisnemo u praktični politički projekt stvaranja novih demokratskih institucija i društvenih struktura, moramo se zapitati shvaćamo li uopće što znači (ili bi mogla značiti) demokracija danas. Naš primarni cilj je razraditi konceptualnu osnovu na kojoj se može utemeljiti novi projekt demokracije. Uložili smo sav napor ne bismo li ovu knjigu napisali jezikom koji je svima razumljiv, definirajući stručne pojmove i pojašnjavajući filozofske pojmove. To ne znači da će čitanje uvijek teći lako. Sigurno vam se značenje neke rečenice ili pače paragrafa neće učiniti odmah jasno. Molimo vas da imate strpljenja. Nastavite čitati. Ponekad je potrebno duže vrijeme da se te filozofske ideje razrade. O ovoj knjizi razmišljajte kao o mozaiku čija se opća arhitektura tek postupno ukazuje. 16
Našu knjigu ne možemo započeti projektom mnoštva i mogućnostima demokracije. To će biti u fokusu 2. i 3. poglavlja. Umjesto toga moramo krenuti od trenutnog stanja rata i globalnog sukoba, koji se lako može učiniti nesavladivom preprekom za demokraciju i oslobođenje. Ova knjiga je napisana pod olovnim nebom rata, prvenstveno između 11. rujna 2001. i rata u Iraku 2003. Valja nam preispitati kako se rat u ovo naše doba izmijenio u pogledu politike i suverenosti, e da bismo artikulirali proturječja koja se provlače kroz naš trenutni ratni režim. Međutim, nadamo se da je već jasno da je demokracija, iako se čini nedostižnom, nužna u našem svijetu, da je ona jedini odgovor na teška pitanja današnjice i da je ona jedini izlaz iz našeg stanja stalnog sukoba i rata. Na nama je da vas u ostatku ove knjige uvjerimo kako je demokracija mnoštva ne samo nužna nego i moguća. 17
Pomak od jedne knjige prema drugoj, od Imperija prema Mnoštvu, zamišljamo suprotnim od razvoja koji je Thomas Hobbes prošao od De Cive (objavljeno 1642.) prema Levijatanu (1651.). To obrnuto napredovanje govori mnogo o dubinskoj razlici između dva povijesna trenutka. U praskozorje modernog doba, u De Cive, Hobbes je opisao narav društvenog tijela i oblike građanstva primjerene novonastajućoj buržoaziji. Nova klasa nije sama bila sposobna osigurati društveni poredak, već joj je trebala moć koja će stajati nad njom, apsolutni autoritet, bog na zemlji. Hobbesov Levijatan pak opisuje oblik suverenosti koji će se uslijed toga razviti u Europi kao nacionalna država. Mi smo danas, u praskozorje postmodernog doba, najprije u Imperiju pokušali ocrtati novi globalni oblik suverenosti, a sada, u ovoj knjizi, pokušavamo shvatiti narav novonastajuće globalne klasne formacije, mnoštva. Dok se Hobbes kretao od novonastajuće društvene klase prema novom obliku suverenosti, naša je putanja obratna – mi idemo od novog oblika suverenosti prema novoj globalnoj klasi. Dok je novonastajuća buržoazija morala prizvati suverenu moć da zajamči njene interese, mnoštvo stasava unutar nove imperijalne suverenosti i ukazuje preko nje. Mnoštvo prodire kroz Imperij ne bi li stvorilo alternativno globalno društvo. Dok se moderni buržuj morao predati novoj suverenosti kako bi konsolidirao svoj poredak, postmoderna revolucija mnoštva gleda naprijed, preko imperijalne suverenosti. Mnoštvo, za razliku od buržoazije i svih ostalih isključivih, ograničenih klasnih formacija, sposobno je autonomno formirati društvo – a to je, vidjet ćemo, u samoj srži njegovih demokratskih mogućnosti.
Predgovor: Zajednički život