Biopolitičke pritužbe
268 Demokracija
Osjećali smo se nelagodno zbog toga što smo slijed pritužbi dosad razvrstavali prema konvencionalnim kategorijama politike, prava, pravde i ekonomije, jer su se paralelno s procesom globalizacije tijekom posljednjih desetljeća podjele među tim područjima života i moći postupno razgradile, tako da su ekonomska pitanja postala neposredno politička i obratno. Sada listi pridodajemo kategoriju biopolitičkoga ne kao puki dodatak u koji je svrstano sve ono što smo izostavili – jer smo ga smatrali naprosto društvenim ili naprosto kulturnim, već kao fundamentalnu kategoriju koja pokazuje kako su sve druge međusobno isprepletene. Tu je na djelu svojevrstan vrtlog koji usisava sav zajednički život u čvrsti stisak izrabljivanja. Ekologija je jedno od područja gdje su temeljna pitanja života jasno neposredno politička, kulturna, pravna i ekonomska. Zapravo, ekološke pritužbe možda su bile prve koje su prepoznate kao nužno globalne u razmjerima. Nema načina da jedna zemlja zaustavi zagađenje zraka, zagađenje vode ili radioaktivno zagađenje koje se dogodilo u nekoj drugoj zemlji da ne prodre preko njenih granica. Svi mi živimo na planetu i s planetom, koji je jedna zajednička, međupovezana cjelina. Flota Greenpeaceovih brodova koji krstare oceanima svijeta možda je najbolji simbol činjenice da su ekološki protesti podjednako globalni kao što su globalni i ekološki problemi. Feminističke borbe, antirasističke borbe i borbe domorodačkih stanovništava također su biopolitičke u smislu da se izravno tiču pravnih, kulturnih, političkih i ekonomskih pitanja, dapače svih aspekata života. Možemo UN-ovu Svjetsku konferenciju o ženama u Pekingu 1995. i UN-ovu Svjetsku konferenciju protiv rasizma 2001. vidjeti kao velike sinteze biopolitičkih pritužbi protiv trenutnoga globalnog sistema. Vrlo specifičan primjer biopolitičkog neslaganja je Pokret za spas Narmade (Narmada Bachao Andolan) koji od 1980-ih protestira protiv izgradnje ogromne brane Sardar Sarovar preko rijeke Narmade u Indiji.74 Budući da je projekt izgradnje brane bio prvotno djelomično financiran zajmom Svjetske banke – Svjetska banka zapravo potiče vlade da uzimaju zajmove za gradnju takvih velikih brana – protesti su bili usmjereni protiv Svjetske banke podjednako kao i protiv indijske vlade. Jedna od pritužbi demonstranata odnosila se na jednostavnu činjenicu da ih se iseljava s njihove zemlje. Velike brane iseljavaju svaka na desetke, ponekad stotine tisuća stanovnika, najčešće uz malu ili nika-
kvu nadoknadu. Najdramatičnije konfrontacije pokreta Narmada uključivale su demonstrante koji su odbijali napustiti svoja sela, zaklinjući se da će se podaviti u nadirućoj vodi ako se krene puniti rezervoar. Pritužbe su također ekološke i ekonomske. Brana, optužuju prosvjednici, ugrožava riblje vrste blokiranjem njihove rute mriješćenja i remeti tradicionalne prakse obrađivanja tla promjenom prirodnog toka rijeke. Takve pritužbe mogu zazvučati kao apsolutne osude sve tehnologije koja remeti prirodni poredak – i neki protesti doista iskazuju svoje pritužbe u tim terminima, ali stvarno pitanje je pitanje korištenja i kontrole tehnologije. Brane svakako mogu donijeti društvene koristi, kao što su struja, pitka voda, navodnjavanje i zaštita od poplava. Međutim, u mnogim slučajevima, a to je fundamentalno pitanje u protestima oko Narmade, siromašni moraju snositi većinu društvene cijene brane, dok primarno profitiraju bogati. Drugim riječima, brana funkcionira kao moćno sredstvo privatizacije, prenošenja zajedničkog bogatstva rijeke i zemlje u privatne ruke, primjerice ruke poljoprivredne korporacije koja posjeduje zemlju i uzgaja usjeve koji dobivaju navodnjavanje. Drugim riječima, to nije protest protiv tehnologije, već protiv političkih sila koje bez zastupanja onih koji su primarno pogođeni odlučuju privatizirati zajedničko, bogateći nekolicinu i povećavajući bijedu mnogih. Drugi tip biopolitičke borbe uključuje kontrolu nad znanjima. Znanstveno znanje postalo je u tolikoj mjeri dijelom ekonomske proizvodnje da se dominantna ekonomska paradigma prebacila s proizvodnje materijalnih dobara na proizvodnju samog života. Kada znanje postane do te mjere poistovjećeno s proizvodnjom, nimalo ne iznenađuje da će ekonomske sile staviti svoje ime na znanja i podvrgnuti proizvodnju znanja pravilima profita. Kao što smo vidjeli u prethodnom dijelu knjige, sjeme, tradicionalna znanja, genetski materijal, pa čak i oblici života sve više postaju privatnim vlasništvom primjenom patenata. To je ekonomsko pitanje prvo u smislu da ono dodjeljuje pravo na profit i bogatstvo te, drugo, u smislu da često ograničava slobodno korištenje i razmjenu koji su nužni za razvoj i inovaciju. Međutim, to je očito također političko pitanje i pitanje pravde, djelomično jer se vlasništvo nad tim znanjima sistematično koncentrira u bogatim zemljama sjeverne hemisfere, uz isključivanje globalnog juga. Negodovanja protiv farmaceutskih korporacija, koje su tužile južnoafričku vladu ne bi li spriječile uvoz jeftinih kopija njihovih patentiranih lijekova za AIDS, primjerice, fundamentalno su protiv privatne kontrole nad zna-
269 Globalni zahtjevi za demokracijom