194
Hrvatsko, seljaĀko, starinsko i domaþe: Povijest i etnografija javne prakse narodne glazbe...
nju dominirala je retorika iz druge polovice tridesetih godina. Naglašavalo se tako, primjerice, da su bili »zastupljeni gotovo svi krajevi, u kojima obitavaju Hrvati«, da se »odvijala pred velikim mnoštvom od preko 30.000 ljudi, pred predstavnicima najviših narodnih vlasti, brojnim strancima ... te mnogim umjetnicima i struĀnjacima glazbe, plesa i narodoznanstva«, da su pjesme na njoj »bile skoro sve starinske, narodne, a isto tako plesovi, kola i igre« (Martinoviþ 1946a:337, 338). S druge strane, novina je te smotre bila u pridruženoj priredbi održanoj veĀer uoĀi smotre. RijeĀ je o »velikoj fiskulturnoj sveĀanosti« na središnjem zagrebaĀkom trgu, održanoj »u poĀast ogranaka SeljaĀke sloge«. Funkcija joj je, Āini se, bila simbolizirati socijalistiĀku zajednicu, simboliĀki povezati tijelo i duh, radništvo i seljaštvo, grad i selo, industriju i poljoprivredu. Obuhvatila je »štafete vojske, raznih sindikata i omladine. Štafete su donosile pojedinim ograncima darove svojih organizacija. [...] Zatim je slijedila trka pješaka ... te trka biciklista i motociklista. Za vrijeme trke ... igrana je igra ‘Košarka’ ... [i] tenis. Nakon trke obavljene su vježbe ... najboljih gimnastiĀara te razne izvedbe na ruĀama. Priredba je završena hrvanjem i boksanjem« ([S.n.] 1946a). Za razliku od prve poslijeratne smotre, druga smotra 1947. godine trebala je »biti veþ izraz smirenog i smišljenog plana obnove i izgradnje«, »temeljitija i usklaāenija« od prve. NaroĀito se isticalo da þe na njoj sudjelovati seljaĀki zborovi Prosvjete i ÿeške besede (umjesto potonjeg, nastupio je zbor Matice slovaĀke), Āime þe »smotra biti manifestacija bratstva i jedinstva, slavenske uzajamnosti i slavenskog kulturnog izražaja« (Martinoviþ 1947b). Bio je prisutan i Tito, brojni politiĀari, predstavnici razliĀitih organizacija i ustanova, struĀnjaci, umjetnici, strani i domaþi novinari, a uz njih i gotovo nevjerojatnih 100.000 posjetitelja »iz bližih i udaljenijih krajeva« (Martinoviþ 1947a:175-176). Treþa smotra 1948. godine bila je po svojoj koncepciji srodna prethodnoj. Novina su na njoj bili nastupi dvaju kulturno-umjetniĀkih društava (usp. [S.n.] 1948b:3). ÿetvrtu je smotra organizirao Savez kulturno-prosvjetnih društava Hrvatske. Održana je u sklopu njegova prvog festivala. Festival je u cjelini »pokazao podizanje kvaliteta u radu naših kulturno-prosvjetnih organizacija i grupa«, što je »sasvim normalno i razumljivo zato što su u našoj socijalistiĀkoj domovini razvezane sputane snage naroda« ([S.n.] 1949i:1). Na njemu su sudjelovale »sve masovne organizacije i njihova najbolja kulturno-umjetniĀka društva i grupe« (Božiþ 1949c:479). Smotra koja je održana u okviru tog festivala u mnogim je aspektima bila »najnaprednija« glavna poslijeratna smotra, bliska koncepcijama koje þe prevagnuti nekoliko godina poslije. Buduþi da ni u jednom od dvaju temeljnih izvora (glasilo Sloge i glasilo Saveza) nisam naišla na konkretniji podatak o broju
niĀkog prosvjetnog društva ‘Metalac’ iz Zagreba sa jednom umjetnom pjesmom u poĀast SeljaĀke Sloge i bratstva seljaštva i radništva« (Martinoviþ 1946a:339). Buduþi da je, dakle, taj nastup uslijedio »po završetku smotre«, nisam ga ukljuĀila u priloge vezane uz glavne smotre 1946.-1952. (prilozi 11-13).