24
ANDRIJANA PRAVIDUR Firuz-begov hamam kao arheološki lokalitet / preliminarno izvješće
raščlanjeni su nišama – dolafima, kao mjestom predviđenim za odlaganje osobnih stvari. Najreprezentativniji prostor cjelokupnog hamama nalazi se u njegovom muškom dijelu. Centralna arhitektonska konstrukcija, takozvani mejdan, s vanjske je strane kvadratnog oblika, dok je unutrašnji plašt zida raščlanjen sa četiri pravokutna i jednim višekutnim udubljenjem, nišama, koje su zrakasto raspoređene u prostoru te predstavljaju zasebne arhitektonske cjeline s kurnama (sl.5.) kao neizostavnim sadržajem hamama (sl.6.). Ovako raščlanjen prostor u namjeni mejdana skladno je inkorporiran u cjelinu, simetrično se odnosi prema prostoru mejdana u ženskom dijelu hamama i predstavlja jedinstveno arhitektonsko rješenje središnjeg dijela građevine. Mejdan u ženskom dijelu hamama potpuno je iste veličine kao i muški, ali se ističe drugačijim, nešto jednostavnijim konstruktivnim rješenjem prostora. Ovakva arhitektonska razlika ne samo da ukazuje na zanimljivost u arhitektonskom oblikovanju prostora, već se razlikom u načinu gradnje i drugačijim konstruktivnim rješenjima prostora iste namjene naglašava, toliko važna, distinkcija ženskog i muškog dijela hamama. Ovaj središnji dio, kako u muškom, tako i u ženskom dijelu hamama, bio je presvođen kupolama, koje su u ovom slučaju bile prekrivne ćeramidom a la turca12. Pokrov Firuz-begovog hamama nije sačuvan, ali se, prema skromnim ostacima baze konstrukcije kupole, oblika i namjene prostorija, te analogije13 sa istovremenim hamamima, sa sigurnošću može reći da je ovaj prostor bio nadsvođen kupolama kao osnovnim konstruktivnim elementom i presvođen bačvastim svodovima od sedre. U funkcionalnom konceptu Firuz-begovog hamama, kako i priliči hamamima dvostrukoga tipa, otkrivene su i prostorije halvata, mjesta veće privatnosti, gdje se održavala intimna higijena. Premda se hamami gotovo redovito u interpretaciji kulturnog i društvenog života promatraju kroz prizmu religijskog te bitan i neizostavan vjerski aspekt-ritualnog pranja, poznato je da su kroz povijest ovi prostori u istoj namjeni korišteni i od pripadnika drugih vjerskih zajednica, posebice židovske. Prostor za obavljanje ritualnog pranja židovskog stanovništva postojao je u Isa-begovom i Gazi Husrev-begovom hamamu u Sarajevu (Kreševljaković 1991, 32; Zlatar 1995, 60), no prvi spomen o prostoru s bazenom tzv. havuz ili mikve zabilježen je 1767. godine u Firuz-begovom hamamu (Kreševljaković 1991, 32, bilj. 32) na što u izvjesnoj mjeri upućuju i moguća arhitektonska rješenja mjesta ovog prostora u korpusu građevine. Čini se da su upravo dvostruki hamami, zbog svoje veličine i prostora, omogućavali prenamjenu jedne prostorije s bazenom uglavnom u ženskom dijelu hamama gdje se obavljala tevilla. Firuz-begov hamam, sa svim otkrivenim sadržajima, ispunjava u potpunosti namjenu i funkciju ovakvog tipa objekta čiji je prostor ćulhana i hazne najvjerojatnije smješten uz njegov zapadni dio.
12 Upravo je na ovim centralnim dijelovima hamama prilikom iskopavanja zabilježena veća koncentracija keramičkog krovnog pokrova-ćeramide, čiji pronalasci ukazuju na to da kupola nije bila prekrivena olovom, kako je to uglavnom čest i uobičajen način pokrivanja, već keramičkom ćeramidom. 13 Analogije u načinu izgradnje i konstruiranja kupola, odnosno kubeta, mogu se pronaći na brojnim potkupolnim objektima osmanskog perioda, od kojih su najvjernije one u arhitekturi istovrsne namjene u Tekiji na Buni, Isa-begovom hamamu u Novom Pazaru, te Daut-pašinom hamamu u Skopju.