IZLET NA ŠATOR Neven Magazin Ljeto je obično mrtva sezona za većinu planinara.Sredinom sedmog mjeseca je primjerenije da se čovjek kupa u moru nego da se penje po planinama.Šetati sjenovitim šumskim stazama je lijepo ali penjanje zna biti vrlo naporno pogotovo kad upeče srpanjsko sunce. Našem Mati valjda dosadilo brčkanje u toplom moru pa on predloži a neki odmah prihvatiše da te nedjelje 19.07.2009. pođemo na Šator. Šator je planina (visine 1872 m n/m) u BIH a koja se nalazi u blizini Bosanskog Grahova. Visina planine je za hrvatske prilike zaista velika ,ako se ima u vidu da je najveći hrvatski vrh na Dinari visok 1831 m (Sinjal). I tako ranom zorom te nedjelje zaprašimo ti nas šestoro u dvoja kola put Republike Srpske.Na graničnom prijelazu Strmica naši nas pustiše bez puno pitanja ali njihove kolege iz susjedne države pitaju,zagledavaju, traže otvaranje prtljažnika,ja sam im malo čudan,pitaju koji sam ja, jer takvog kakav sam ja nema u putovnici,objašnjavam,skidam kapu,zatim naočale, mora da im nešto nije bilo jasno ali bez posljedica,jer uskoro stigosmo u B.Grahovo.U nekoj trgovini kupujemo spizu nepoznate
marke za KM preračunato u kune.U blizini je gostionica,kolege ulaze na kavu ili pivo,ja vidjevši face u njoj dajem prednost razgledavanju okoline.Čitam grafite na fasadama u kojima se spominje Šešelj i još neki,a vrijeme kao da je stalo petnaest godina ranije jer iste zapaljene i srušene zgrade sam i tada gledao ali tada je sve bilo u vatri i dimu.Jedva čekam da se maknemo odavde iako za mene i Šator nije bez ratnih uspomena. Vozimo se dobrom cestom u pravcu Tićeva. Krajolik je lijep,puno je šume,livade su puste, a tako bi im lijepo pristajalo pokoje stado ovaca ili nečeg sličnog.Nakon desetak kilometara naglo prestaje asfalt ali makadam je toliko ravan da ne smanjujemo brzinu.Mate vozi prvi,ja za njim,gutamo prašinu,Floki i Dečko su mi suputnici,nisu dobri, spavaju.Kod Mate je veselo,s njim su Dok i Koki.Skrećemo desno, put vodi kroz šumu i nakon dosta vrludanja stižemo.Prizor ko iz bajke.Ispred nas neveliko jezero,oko kojeg je sve zeleno a ono plavo kao „nebo ili oči moje drage“,ah baš inspirativno.Tu je i prelijepi motel zakriljen šumom.Iznad jezera se uzdiže vrh Malog Šatora a iza njega bi trebao biti Veliki Šator,naš cilj. Krećemo prema vrhu koji nije daleko jer je jezero na oko 1400 m visine.Staza vodi pokraj jezera,neka obitelj tu kampira, pozdravljamo ih i idemo dalje.Stalno zaostajem jer želim što više snimiti,i dok se okreneš oni sto metara dalje,stignem ih na nekoj padini svoj obrasloj žutim cvijećem.Kolegama dobro,imat će uspomenu,a ja?.Mene nigdje,dobro većina njih trebat će dokazivati di su bili pa će im
59