Kada je optuženi ušao u Pavelićev sabor, što je uslijedilo godinu dana poslije osnutka NDH, optuženom je bilo vjerojatno poznato, da je tada već postojala Jugoslavenska vlada u Londonu, čiji su članovi bili i članovi vodstva HSS-a, koji nisu odobrili politiku Pavelića, već su je naprotiv u ime Hrvatskog naroda osudili, jer nije bila po želji Hrvatskog naroda. Nadalje je optuženom moglo biti poznato, da je kroz to vrijeme počela već narodnooslobodilačka borba, koju su vodili partizanski odredi, u kojima su učestvovali i Srbi i Hrvati, a u kojoj su u borbi sa premoćnim okupatorima ginili najbolji sinovi našeg naroda, koji su ostavili svoje obitelji i žrtvovali ne samo njih nego i sebe da narod oslobodu. Medjutim, to se vidi u radu optuženog. Optuženi prima se u početku vlasti u Sl. Brodu i po dolasku Njemačke vojske u Sl. Brod povlači se te samo nadalje dolazi u dodir sa ustaškim vlastima i svoje prijateljstvo snjime iskorišćuje za intervencije pojedinih gradjana iz Sl. Broda i to više kao svojih ličnih prijatelja te za intervencije i drugih, ali za dobar honorar. Da je optuženi imao tada želju, da svojim ugledom kao narodni zastupnik koristi svome narodu, ne bi se tada odmah povukao, nego bi na zgodan način, a da se i ne primi vidno kakve vlasti, radio na interese svoga naroda u većem obimu. Nadalje kao narodni zastupnik HSS unatoč svega onoga zla koje su počinile ustaše u Hrvatskoj te unatoč izdajničke politike Pavelićeve, optuženi zapostavlja interese svoga naroda svojim ličnim interesima ne poštivajući mnogobrojne žrtve najboljih sinova naših naroda koji su se borili za slobodu protiv okupatora, i koji su i žrtvovali i svoje obitelji, te ljubomorno čuva slobodu svoju i svoje žene i život svojega sina, kojega je uspjeo čak i prebaciti u inozemstvo, umjesto da ga je kao idealnog komunistu poslao u redove narodnih boraca, gdje mu je zapravo i bilo mjesto. Tim svojim ulaskom u Pavelićev sabor optuženi je sankcionisao čitav dotadašnji izdajnički rad Pavelićeve ustaške vlade i zločinstva njegovih ustaša, koji su bili stožeri njegove vlasti, dok su se njegovi birači borili. Na temelju svega gore navedenog stekao je sud potpuno uvjerenje kako o objektivnom učinu kaznenog djela, za koje je okrivljeni optužen, tako i o njegovoj subjektivnoj krivnji, a kako se u odnosnom djelu stiču sva kriterija zločina iz čl. 3. toč. 3. Zakona o k.[rivičnim] d.[jelima] protiv naroda i države valjalo je okrivljenog proglasiti krivim, i osuditi ga kao u dispozitivu ove presude. Kod odmjeravanja kazne uvaženo je okrivljenom kao olakotno djelomično priznanje, dosadašnje dobro vladanje i nevinu obitelj, djelomično koristan rad za narod te njegov strah za ženu i sina od ustaških vlasti, a kao otegotno, da se grubo ogriješio o interese svoga naroda i da ga je konačno i izdao, pa se prema tome izrečena kazna ukazuje krivnji primjerenom i na zakonu osnovanom. Smrt fašizmu-Sloboda narodu !
470