____________________________________________________ ŠKOLSKI LEKSIKON BIOLOGIJE
se koristi za infuziju sadrži 0.9 % NaCl (0.15 mola po litri otopine) te je izotonična (iste koncentracije) prema eritrocitima. Eritrociti u takvoj otopini ostaju neoštećeni. FLEMING, A. (1881. – 1955.), britanski mikrobiolog, 1929. god. otkrio penicilin, prvi antibiotik. FLOEM, vrsta provodnog tkiva u biljaka koja služi za provođenje asimilata (produkata fotosinteze) od listova prema ostalim dijelovima biljke. Floem je građen od sitastih cijevi i stanica pratilica, a u drvenastih biljaka redovito se nalazi u kori. Isp. provodno staničje. FLORA, skup svih biljnih vrsta nekog određenog područja, npr. flora nekog otoka, planine, države i sl. FLORIGEN, hormon cvjetanja. Sintetizira se u listovima u povoljnim uvjetima i prenosi se u vegetacijske vrškove gdje potiče cvjetanje. Struktura florigena još nije poznata. FLORISTIKA , znanost o flori, isp. FLUID, unutarnja želja ili potreba za promjenom određenih karakteristika (po Lamarcku). FLUORESCENIJSKI MIKROSKOP, v. mikroskop. FOLIKUL STIMULIRAJUĆI HORMON, v. FSH. FOSFATNA KISELINA (fosforna kiselina), kemijski spoj empirijske formule H3PO4. Njeni kiselinski ostaci izgrađuju izuzetno važne spojeve, npr. nukleinske kiseline i ATP.
O HO
P OH
OH
FOSFOLIPIDI, organski spojevi iz grupe lipida koji sadrže fosfatnu skupinu (ostatak fosfatne kiseline). Građeni su od trovalentnog alkohola glicerola na kojem su esterski vezane dvije više masne kiseline, a preko treće OH skupine vezana je fosfatna kiselina. Preko fosfatne skupine vezan je obično neki aminoalkohol. Imaju važnu strukturnu ulogu u stanici jer se nalaze u sastavu svih membrana stanice. FOSFORNA KISELINA, v. fosfatna kiselina. FOSILI (okamine, lat. fossus = iskopan), ostaci biljnih i životinjskih organizama iz davnih razdoblja Zemljine prošlosti. Fosili nastaju: okamenjivanjem, pougljenjivanjem ili konzerviranjem. Važan su paleontološki dokaz evolucije. FOSILIZACIJA, proces nastajanja fosila, isp. FOSILNI ČOVJEK, v. Homo sapiens. FOSILNI PRIJELAZNI OBLICI, v. prijelazni oblici. FOTOBIOLOŠKO PODRUČJE, dio spektra Sunčevog zračenja; svjetlost valnih duljina koje odgovaraju vidljivom dijelu spektra (380-760 nm). Osim fotosinteze, valne duljine ovog dijela spektra uzrokuju i fototropizme, fototaksije i fotomorfogeneze (promjene oblika djelovanjem svjetlosti). FOTOMORFOGENEZA, promjena oblika kod biljaka koje se događaju pod utjecajem svjetlosti. Kontrolirane su specifičnim fotoreceptorima, fitokromima. FOTONASTIJA, v. nastije. FOTOPERIOD (relativna duljina dana i noći), glavni okolišni čimbenik pomoću kojeg biljke određuju godišnje doba, v. fotoperiodizam.
43