Sarin ključ
»Ali ona te obožava, gospođice Amerika«, reče s osmijehom. »I ja te obožavam draga«. Krenuo je prema meni da me poljubi u usta. »Amerikanka. Dakle ti si ta Amerikanka?« zapitala me je Mamé u znak upoznavanja godinama prije u ovom istom stanu promatrajući me uzduž i poprijeko svojim sivim i sanjivim šarenicama. Amerikanka. Ah da, do koje sam se samo mjere osjećala američki s mojom kratkom frizurom, tenisicama i širokim osmijehom, pred tom kvintesencijom francuske žene od šezdeset i pet godina, koja se držala tako uspravno, aristokratskog profila, sa savršenom punđom i zlobnim očima. Pa ipak, zavoljela sam ju na prvi pogled. Njezin iznenadan i grleni smijeh. Njezin hladni humor. Još i danas morala bih priznati da je više volim nego Bertrandove roditelje koji me uvijek podsjećaju na to odakle dolazim iako sam provela 25 godina u Parizu i iako sam supruga njihovog sina i majka njihove unuke. Napuštajući stan, ponovo sam se suočila s onim groznim odrazom u zrcalu lifta i odjednom postala svjesna da sam predugo trpjela Bertrandova podbadanja ljubazna kakva jesam. Ali danas, po prvi put i zbog nekog nejasnog razloga osjetila sam da je to vrijeme prošlo.
31