Bogovi, divovi i ljudi
– Neka, neka. Kad ja postanem gospodar nebeskih visina – odvrati Perun – nećeš se trebati nikoga bojati, ali, da je meni još i tvoje munjevne ruke, Strijelko, nadvladali bismo ne samo Leđana i njegove Mrazoviće već i samog Crnoboga. To reče Perun, znan još i kao Porin, te ode uz grmljavinu svojih ognjenih kola. Strijelka, premda za ljudske pojmove zastrašujuća i ogromna, bila je vrlo osjetljiva, kao svaka mlada djevojka. Ostavši sama, nesigurna u značenje Perunovih riječi, prvo se razljuti vjerujući da se Perun poigrava s njom, a zatim brizne u plač. Inače, nije ona često tako plakala, ali nešto ju je čudno smekšavalo kada je Perun bio u blizini. Svaki njegov pokret i čin našao bi odjeka u njenom biću. Pod njegovim pogledom zasjale bi joj oči kao dragulji, a u srce ušao ugodan nemir. Ako bi neka vila oblakinja malo dulje gledala u Peruna, Strijelka bi hitnula svoju gromovitu strijelu u oblak i temeljito prodrmala drznicu. Tako je prolazio dan za danom, a čežnja mlade divke nikako nije dopirala do srca Perunova. Dugo je to trajalo sve dok jednog dana Strijelka, u trenu dok se kupala u zlatnom rumenilu sunca, onako jedra i rumena, nije u očaju zazvala Staroga Vida: – Svarože, moćni i poštovani Prabože, usliši mi želju i zagrij srce svoga sina, moćnoga Peruna, zagrij mu srce i uputi njegove misli i želje prema meni! Svarog ču te riječi i sa zanimanjem pogleda prelijepu divku koja je odisala jedrinom i vrelom strašću mladosti. Božanska Vida od tog pogleda osjeti ugriz ljubo-
29 MITOVI I LEGENDE.indd 29
28.5.2009 8:48:19