Bog je ljubav by Glas Koncila

(Iz oporuke, 17. siječnja 1982.)

ŽIVOTkDJELAkPORUKE ISBN: 978-953-241-329-8

www.glas-koncila.hr Cijena: 75 kn

Kardinal Franjo Kuharić nam govori

Uvijek sam čvrsto i radosno vjerovao u tu Božju istinu o čovjeku. To je najsvetija, najpotresnija i najsudbonosnija istina o postojanju čovjeka. Posljednje stvari – novissima – stoje pred svakim čovjekom kao konačna stvarnost pred kojom stoji naš posljednji izbor: prihvatiti zauvijek Božju Ljubav ili je zauvijek odbaciti. Uvijek sam o toj istini rado razmišljao; rado sam je propovijedao. U tome je sav smisao i bit našeg postojanja.

BOG je ljubav

Bog je ljubav Glazba: Ana Vidović – Druga sonata za violinu u a-molu (J. S. Bach), Croatia records

BOG je ljubav

1. Bog je ljubav ................................................... 3:21 2. Temeljni ustav svijeta ..................................... 3:51 3. Program Božji................................................. 1:25 4. Odnos Boga i čovjeka .................................... 0:50 5. Bog je mir . ...................................................... 0:57 6. Obratite se! ..................................................... 0:48 7. Bez Isusa Krista nema spasenja...................... 1:11 8. O strahu Božjem ............................................ 1:21 9. Moć molitve . .................................................. 1:03 10. Molite uvijek za drugoga ............................... 1:09 11. O vjeri i milosti Božjoj ................................. 1:36 12. Svaki čovjek mora ući u svoju savjest . ......... 0:58 13. Sakramenti i otkupljenje ............................... 2:21 14. Ispovijed i savršeno pokajanje ...................... 1:42 15. Što je za nas čovjek? . ..................................... 1:19 16. Uzmite svoj križ!............................................. 1:40 17. Zašto je Isus došao? ....................................... 1:15 18. Ljubav zahtjeva neopozivu vjernost . ........... 1:20 19. Oprost ............................................................. 2:20 20. Opraštanje je oslobođenje ............................. 0:54 21. Čovjek mora biti duhovan ............................ 0:22 22. Sve napasti su pobjedive ................................ 1:12 23. Oprostiti neprijatelju ..................................... 1:10 24. Vlast i opće dobro .......................................... 1:10 25. Kritika kao objektivni sud . ........................... 1:49 26. Vjernik i politika ............................................ 2:01 27. Test kršćanskoga odnosa ............................... 1:28 28. Vjernik pred izazovima politike.................... 1:47 29. Bogati oprostite dugove siromašnima .......... 0:51 30. Skroman čovjek lakše daje.............................. 1:33 31. O suvremenom pojmu ljubavi ...................... 1:00 32. Čovjek je ugrožen civilizacijom smrti . ........ 2:28 33. Izgovorena riječ - slika čovjeka ................... 1:46 34. Mediji moraju preuzeti odgovornost ........... 1:21 35. Obitelj je zrcalo osobe ................................... 3:12 36. Mladim ljudima treba puna pažnja ............... 2:22 37. Dijete u obitelji stvara ljestvicu za život ...... 1:25 38. Novi ljudi . ...................................................... 1:32 39. Pa što je čovjek da ga se spominješ?.............. 1:04 40. Budite glasnici kršćanske ljubavi................... 1:15

BOG je ljubav

KARDINAL FRANJO KUHARIĆ NAM GOVORI

Glas Koncila

ko postoje nezgodna vremena, onda je kardinal Franjo Kuharić živio u jednome od njih, zajedno sa svojim vjernicima, sa svojim ponižavanim hrvatskim narodom, kojemu je znao brisati suze, s kojim je znao jesti gorak kruh tuđine, slušati prijetnje, osjetiti hladne zidove zatočeništva i jauk stratišta; s kojim se znao radovati u trenutcima doživljene slobode, zahvaljivati Bogu za duhovne plodove rasta i preporoda u slozi i zajedništvu, čije je čelništvo poput proroka upozoravao na nepravde, jer je želio da vjernici i svi građani žive na temeljima evanđeoskih vrijednosti, kako ne bi bilo međusobnih nepravednih razlika i sukoba, izraslih na nepoštovanju drugoga čovjeka. Kardinal Josip Bozanić, 14. ožujka 2002.

BOG JE LJUBAV Kardinal Franjo KuhariÄ&#x2021; nam govori

Bog je ljubav

Bog je ljubav. Kardinal Franjo Kuharić nam govori (Nedjeljko Pintarić, Vladimir Stanković, Vesna Jurić-Rukavina), Glas Koncila, Zagreb, 2012. Uredio Nedjeljko Pintarić Nakladnik: Nadbiskupski duhovni stol / Glas Koncila Kaptol 8 HR – 10000 Zagreb www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Stjepan Pogačić, v. d. direktor Biblioteka: Iskra. Knjiga 2 Jezično uređivanje: Josip Sinjeri Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Priprema za tisak: Glas Koncila Fotografije: Fotoarhiv Glasa Koncila Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u ožujku 2012.

ISBN 978-953-241-329-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 799861 CD »Bog je ljubav« s tonskim zapisima iz 9 istoimenih emisija HRT Radio Sljemena, tadašnje urednice emisije Vesne Jurić-Rukavine, u kojima je 1999. godine, u tijeku priprema za Veliki jubilej 2000. godine kršćanstva, sudjelovao kardinal Franjo Kuharić, sastavni je dio ove knjige. Zahvaljujemo HRT-u na ustupljenim materijalima iz fonoteke Hrvatskog radija.

Nedjeljko Pintarić - Vladimir Stanković - Vesna Jurić-Rukavina

Bog je ljubav KARDINAL FRANJO KUHARIĆ NAM GOVORI

Glas Koncila Zagreb, 2012.

B O G J E L J U B AV

Pr ed g ovo r

Knjiga Bog je ljubav. Kardinal Franjo Kuharić nam govori, zajedno s tonskim insertima na priloženom nosaču zvuka, poziv je čitatelju i slušatelju na sjećanje i oživljavanje životvorne prisutnosti svjedočke misli zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića, kojega njegovi suvremenici pamte kao jednog od najobljubljenijih i najpoštovanijih hrvatskih duhovnih velikana. Živost Kuharićeva govora poprimila je tijekom njegove nadbiskupske službe u Zagrebačkoj nadbiskupiji, kao i u cijeloj Crkvi Hrvata, značajke neprolaznosti, baš kao i izvor njegova nadahnuća – mudrost i ljubav Božja – koje je s tolikim žarom živio, pronosio i naviještao. Kako je u duhu svoga biskupskog gesla »Bog je ljubav« stalno pozivao na vječnu ljubav prema Bogu i prema svome bližnjemu – jer je to za njega ustav svijeta i princip uređenja svih odnosa, tako i u ovo vrijeme njegove riječi pozivaju i govore o mjerilima našega kršćanskog ponašanja i djelovanja. Njegova duhovna ostavština izrečena primjerom neumornog propovjednika i navjestitelja riječi Božje postaju trajna baština, ispit savjesti i misija. 9

Kardinal Kuharić je uvijek bio prignut i usmjeren k čovjeku, bez obzira na njegovu dob, poziv, stalež, naobrazbu, vjeru ili položaj. Nikada nije izbjegavao susret s čovjekom, niti propuštao govoriti istinu o odnosu Boga i čovjeka. U svojim je propovijedima toliko puta govorio da je čovjek za njega najveći misterij. I kao takva ga je razumijevao i prikazivao u svjetlu Božje ljubavi i otkupljenja, bez obzira na neshvatljiv čovjekov bijeg u neslobodu i pad u ropstvo grijeha. I ljubav prema neprijateljima, zbog čega je bio neshvaćen u vremenu kad je pozivao da opraštamo onima koji su nam nanijeli najstrahotnija zla na našim prostorima, neumorno je proročki uzdizao kao najizvrsniju kršćansku vrlinu. Kad se udubimo u Kuharićev govor o čovjeku, ponajprije primjećujemo njegov poziv da se suprotstavljamo raščovječivanju samoga čovjeka, na bilo kojoj razini življenja, u bilo kojoj sredini – od obitelji, Crkve, škole ili fakulteta, radnoga mjesta, javnoga djelovanja. A to raščovječenje događa se kada čovjek odbacuje Boga, Božje zapovijedi, ljubav, istinu, pravednost, kada je čovjek u grijehu. Kardinal uvijek ističe čvrstoću vjere i nade kao trajni izazov i poticaj kršćanima na odgovornu ljubav, a ta odgovornost ljubavi često je u opreci s »mudrošću« svijeta u kojem se nalazimo, i u kojem je čovjek 10

pred mnogim zasjedama i izazovima napasti. Grijeh je stvarna duhovna metastaza, od egoizma, kao najopasnijega grijeha, koji rađa neprihvatljivo programiranje civilizacije smrti – pobačaj i eutanaziju, ratove, izrabljivanje drugoga čovjeka zbog profita..., pa sve do sumanuta pokušaja izgrađivanja svijeta bez dostojanstva čovjeka. Kardinal nam govori da svjedočimo Kristov križ, gradimo novi svijet čovještva, da se u nama kršćanima oblikuje sam Isus Krist. S lakoćom izražava jednostavnost ljubavi svojega srca da čovjek spozna kako ne može sam pobijediti svoje patnje, boli, zlo, već samo uz Boga, koji je tu, koji postoji i koji čovjeka milosrdno ljubi i poziva na slobodu svoje djece. Za njega ljubav nije samo neka spontana tendencija nego je to svjesnost darivanja osobe drugome, žrtvovanje za drugog. I tu on povezuje i našu darovanu slobodu, ali i odgovornost i savjest. Kad budete slušali glas kardinala Kuharića s nosača zvuka Bog je ljubav, osjetit ćete onu posebnu mirnoću i mir, poruku ljubavi služitelja evanđelju i čovjeku, o kojima svjedoče mnogi koji su ga slušali diljem naše domovine i inozemstva, u brojnim svetištima, katedralama, župnim crkvama i kapelama… »Kuharić je rekao…« znalo se je čuti u razgovorima običnih ljudi. 11

Budući da je knjiga ponajprije sastavljena od slova i riječi, kada budete čitali misli kardinala Kuharića, osim toga misaonog napora, osjetit ćete i čuti njegov očinski glas, ali ne samo onaj u uhu, nego i onaj u srcu i savjesti. Kada ga stvarno osjetite, znajte da ste na dobrom putu. Knjiga Bog je ljubav. Kardinal Franjo Kuharić nam govori sastavljena je od tekstualnih priloga drugih, koji svjedoče o veličini Kuharićeva životnog puta, ali i od tekstualnih i zvučnih priloga blagopokojnoga Kuharića koji nas vode na pravi put, kojim je on istinski kročio. Najveći dio građe nastao je 1999. godine, tijekom koje je kardinal Kuharić, uživo iz svoje sobe u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu, sudjelovao u devet emisija Bog je ljubav na Radiju Sljeme, autorice i urednice Vesne Jurić-Rukavine. Objavljeno je tada oko 400 minuta sadržaja. Iz te arhivske građe, koja se čuva i u fonoteci Hrvatskoga radija, napravljen je izbor za nosač zvuka, koji je objedinio 40 različitih misli i poruka kardinala Kuharića u tonskom zapisu. Stotinu misli o različitim pojmovima, bitnim za vjernički život, koje su objavljene u zadnjem poglavlju knjige Kardinal nam govori, izbor su kardinalovih misli iz četiriju knjiga nastalih prema emisiji Radija 12

Sljeme Hvaljen Isus i Marija. Tih stotinu misli tek je jedna mala kap iz slapa njegovih poruka sabranih u više knjiga, a želja da za 10. obljetnicu smrti blagopokojnoga kardinala Kuharića malom kapljom pomažemo tkati taj slap, opravdat će našu želju i trud. Zahvaljujemo prelatu Vladimiru Stankoviću, kanoniku Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga, koji nam je ustupio svoje priloge o životu i djelovanju kardinala Kuharića, s kojime je toliko toga zajednički doživio i dobra učinio. Poglavlje Rekli su o kardinalu Franji Kuhariću nastalo je na temelju sućuti brojnih kardinala, nadbiskupa i biskupa iz cijeloga svijeta upućenih Kuharićevu nasljedniku, zagrebačkom nadbiskupu Josipu Bozaniću, a objavljenih u Službenom vjesniku Zagrebačke nadbiskupije. One nam svjedoče kako je kardinal Kuharić bio blagoslov za hrvatski narod, koji je »neumorno ulijevao pouzdanje i hrabrost«, kako je istaknuo njegov veliki poznavatelj i prijatelj, blaženi papa Ivan Pavao II. Vesna Jurić-Rukavina Nedjeljko Pintarić

KARDINALOV ŽIVOTOPIS

Trinaesto dijete u obitelji Kardinal Franjo Kuharić rodio se 15. travnja 1919. godine u Pribiću u Karlovačkoj županiji. Bio je trinaesto i posljednje dijete u obitelji Ivana i Ane rođene Blažić. Pučku je školu u ljeto 1931. završio u Pribiću, te se iste godine u jesen upisao u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu. U Nadbiskupskome dječačkom sjemeništu proboravio je do ljeta 1939. godine, kad je u lipnju položio ispit zrelosti. Odličan učenik, gimnazijalac, isticao se i po pismenim sastavcima objavljenim u đačkim listovima. Od jeseni 1939. do ljeta 1945. boravio je u Bogoslovskome sjemeništu na Kaptolu studirajući filozofiju i teologiju na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, te je 1945. i diplomirao. Iz toga je vremena ostala zapamćena čestitka-govor bogoslova Franje Kuharića nadbiskupu Alojziju Stepincu 1944. godine, prigodom njegove desete obljetnice biskupskoga posvećenja. Isti ga je nadbiskup 15. srpnja 1945. zaredio za svećenika, rekavši tom prigodom mladomisnicima: »Šaljem vas u krvavu kupelj!« 17

U vrijeme napada na svećenike Svoja prva pastoralna iskustva mladi je svećenik Kuharić stjecao kao kapelan u župi Radoboj kod Krapine, gdje je poletni mladomisnik ostao deset mjeseci. U svojoj prvoj župi Rakovu Potoku mladi je župnik nastupio 1. rujna 1946. godine, a bila mu je povjerena istodobno i uprava novoosnovane župe Pavučnjak. Kako je istoga mjeseca u župi Sv. Martin pod Okićem bio ubijen župnik Pavao Bedenik, Kuhariću je bila povjerena i ta župa. U to su vrijeme učestali napadi na svećenike u samoborskome kraju, pa je i Kuharić 22. veljače 1947. u Rakovu Potoku za vlas izbjegao sigurnoj smrti. Otada je noćio po obiteljima, posebno kod obitelji Razum u Kunišćaku. Nakon napada na župnika Svete Marije Okićke Lovru Galića 1950. godine, Kuharić je dobio na upravu i tu župu. Doživio je i fizički napad letvom po glavi za vrijeme hodočasničkoga pješačenja na Mariju Bistricu u Jakovlju 1948. godine. Tijekom svih tih godina bio je pozivan na saslušavanje i zastrašivanje na Udbu. U jesen 1957. bio je premješten u Samobor, najprije za subsidijara staromu župniku Stjepanu Kolanderu i za upravitelja župe Rude, a u proljeće 1958. postao je samoborskim župnikom i kasnije upraviteljem i župe Noršić Selo. Sve je te župe pastoralno zbrinja18

vao putujući biciklom i pri kraju motorkotačem. Oko njega su se rado okupljali susjedni svećenici s kojima je povremeno uspijevao doći i do kardinala Alojzija Stepinca, zatočenoga u Krašiću.

Prigovori komunističkih vlastodržaca U godinama poslije Blaženikove smrti u zagrebačkome je kleru vladalo uvjerenje da će pomoćnim zagrebačkim biskupom biti imenovan Josip Vraneković, krašićki župnik i vjeran Stepinčev suradnik, no Sveta je Stolica 15. veljače 1964. na tu dužnost postavila samoborskoga župnika Franju Kuharića, kao pomoćnika nadbiskupu dr. Franji Šeperu, koji ga je za biskupa zaredio u zagrebačkoj katedrali 3. svibnja 1964. godine. Za biskupsko geslo si je uzeo »Deus caritas est« (Bog je ljubav) iz Prve Ivanove poslanice, uz znak Marije i Euharistije. Cijeloga je svoga biskupskog života upravo o tome najviše govorio, a ljubav prema Bogu i svakomu bližnjemu u praksi provodio. Od 10. svibnja 1964. do 12. srpnja 1970. bio je odgovorni urednik »Glasa Koncila«. Imao je i tu sreću da je bio i aktivnim sudionikom trećega i četvrtoga zasjedanja Drugoga vatikanskog sabora. Kad je papa Pavao VI. kardinala Šepera 8. siječnja 1968. imenovao pročelnikom Kongregacije za nauk vjere, Kuharić je 20. ko19

lovoza 1969. postao apostolskim administratorom, a 16. lipnja 1970. Pavao VI. imenovao ga je zagrebačkim nadbiskupom. Njegova je svečana instalacija bila u katedrali u nedjelju 19. srpnja 1970., zajedno s posvećenjem novih pomoćnih biskupa dr. Josipa Salača i p. Mije Škvorca. Iste je godine od 14. listopada do 22. studenoga u samo 39 dana obišao u Sjedinjenim Američkim Državama 25 i u Kanadi 10 hrvatskih župa, počevši s posvetom dvaju hrvatskih oltara - Majke Božje Bistričke i Kraljice Mira u Nacionalnome svetištu Majke Božje u Washingtonu. Bio je to, u organizaciji i pratnji ravnatelja hrvatske inozemne pastve mons. Vladimira Stankovića, početak velikih Kuharićevih pastoralnih pohoda Hrvatima izvan domovine, kojih je u prekomorskim zemljama bilo četrnaest (osam puta u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, tri puta u Australiji, dva puta u Južnoj Africi i jednom u Južnoj Americi), a u zapadnoj Europi mnogo više (s početkom u Einsiedelnu u Švicarskoj 1969. godine). Ili, kada se sve zbroji, Kuharić je u pastoralnim pohodima u iseljenoj Hrvatskoj proveo oko godinu dana. Zbog svojih je pohoda Hrvatima u svijetu doživljavao česte i oštre prigovore tadašnjih komunističkih vlastodržaca. Za vrijeme Kuharićeva predsjedanja Biskupskom konferencijom u inozemstvu je osnovano 110 hrvatskih 20

katoličkih misija. Više od 150 svećenika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine otišlo je u inozemnu pastvu s Kuharićevim dekretom. On sam bio je član tipične iseljeničke obitelji iz karlovačkoga kraja: i sada ima brojne bliske rođake u Americi i Njemačkoj.

Boreći se za veći prostor slobode vjere Kao predsjednik Biskupske konferencije Jugoslavije nadbiskup se Kuharić nužno susretao s predstavnicima jugoslavenske vlasti, koja je 1970. uspostavila pune diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Isto je tako u više navrata u ime episkopata slao razne peticije ili odgovore na njezine zamjerke Crkvi. Posebno je bio odlučan u obrani načela »slobodna Crkva u slobodnoj državi«, boreći se za sve veći prostor slobode vjere, ali utirući time i nezaustavljive težnje prema obrani ljudskih prava među kojima je i nacionalna sloboda. Takva je stajališta iznosio i na novogodišnjim primanjima što ih je za predstavnike vjerskih zajednica priređivao predsjednik Sabora SRH. Osnovao je šezdeset župa, od kojih mnoge u novim četvrtima grada nisu imale svoje crkve pa su bogoslužni prostori bili adaptirani ili u obiteljskim kućama, ili u stanovima velikih stambenih blokova. Na prigovore i prijetnje državnih vlasti da je to ilegalno, Nadbiskup je od21

govarao: »Dajte nam živjeti legalno, pa nećemo onda otvarati bogoslužne prostore ilegalno.« U njegovim najboljim nadbiskupskim godinama padaju i velike proslave Međunarodnoga marijanskog kongresa te jubileja »Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata«, koji je zaključen Nacionalnim euharistijskim kongresom. Na razne je vjerske svečanosti odlazio u sve krajeve širom Hrvatske, BiH i Vojvodine, te je uvijek privlačio mnoštva vjernika koje je ohrabrivao i učvršćivao u vjerskome i nacionalnome identitetu. Za njegovo se vrijeme uspješno razvila katolička izdavačka djelatnost, posebno pri »Glasu Koncila« i »Kršćanskoj sadašnjosti«, a on je uputio i molbu hrvatskoj Vladi za koncesiju za »Radio Mariju«. Kao prvi predsjednik Hrvatske biskupske konferencije osnovao je i Informativnu katoličku agenciju, utemeljitelj je Hrvatskoga katoličkog radija, s njime se dogovaralo i o vjerskim emisijama na Hrvatskoj radioteleviziji. On je svesrdno pomagao akcije Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, a neposredno prije demokratskih promjena pokrenuo je osnivanje nacionalnoga Caritasa pod imenom Središnji odbor Caritasa BKJ, koji se 1993. osamostalio kao Hrvatski Caritas. U taj kontekst treba staviti i brigu za umirovljene svećenike, za koje već 1970. otvara na Kaptolu 28 Dom za nemoćne svećenike. Na srcu mu je bila posebna briga za obnovu za22

grebačke katedrale i svetišta Majke Božje Bistričke, u koje je iz Karmela u Brezovici doveo sestre karmelićanke. Osim hodočašća u Rim, Padovu, Lurd i Fatimu, vodio je i veliko hodočašće u Svetu Zemlju.

Poticaji na osobnu svetost i zauzet pastoralni rad O proslavi 300. obljetnice Zagrebačkoga sveučilišta Katolički bogoslovni fakultet podijelio mu je počasni doktorat. Neposredno nakon demokratskih promjena izborio se za priznanje Katoličkomu bogoslovnom fakultetu puno članstvo, sa svim pravima, u Zagrebačkome sveučilištu. Kao Veliki kancelar Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu uspio je da je o 900. obljetnici utemeljenja zagrebačke nadbiskupije godine 1994. od države dobiti povrat nekadašnjega orfanotrofija u Vlaškoj ulici u kojemu je Fakultet dobio vlastite prostorije. Vodeći brigu o permanentnome obrazovanju klera, Nadbiskup je tijekom niza godina svake korizme osobno obišao sve dekanatske skupove na kojima je svećenike poticao na osobnu svetost i zauzet pastoralni rad. Mudrim taktom i razboritošću uspješno je u pastoralni rad uključivao i sve redovničke zajednice u nadbiskupiji, ne praveći razliku između biskupijskoga i redovničkoga klera, a u Zagreb je do-

veo i Misionarke ljubavi – sestre Majke Terezije, koju je osobno posjetio u Calcutti u prosincu 1980. godine i koju je pozvao da s o. Antom Gabrićem u Zagrebu održi velike korizmene misije.

Ostvarene tri najveće životne želje Na Konzistoriju 2. veljače 1983. godine papa Ivan Pavao II. promaknuo je Kuharića u zbor kardinala Svete Rimske crkve dodijelivši mu, kao titularnu, hrvatsku crkvu sv. Jeronima u Rimu. Bio je i članom Kongregacije za kler, Kongregacije za bogoštovlje, Rimske komisije sv. Ćirila i Metoda i Vijeća za javne poslove Svete Stolice. Kao kardinal češće je odlazio u Rim kao i u druge europske zemlje. Kao papin legat sudjelovao je na proslavi 400. obljetnice Brest-litovske unije u Ukrajini u svibnju 1995. godine. Bio je pozivan na razne katoličke međunarodne skupove, a našu je zemlju predstavljao u prigodama posjeta Svetoga Oca u Austriji, Mađarskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Švicarskoj, Irskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Kao predsjednik BKJ i kasnije od 1993. Hrvatske biskupske konferencije odlazio je na razne skupove i radne susrete na razini biskupskih konferencija Europe. U svibnju 1994. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti izabrala ga je za svoga počasnog člana. Nadbi24

skupu su se Kuhariću ostvarile tri najveće životne želje. Najprije, idući kronološki, dočekao je uspostavu slobodne i neovisne države Hrvatske, dajući potporu svima onima koji su se za tu slobodu borili i za nju život položili. Zatim, bio je presretan što je mogao 10. rujna u zagrebačkoj katedrali i 11. rujna 1994. na zagrebačkome hipodromu pozdraviti svetoga oca Ivana Pavla II. A čini se da mu se najveći životni san ispunio kad je 3. listopada 1998. prisustvovao u Mariji Bistrici svečanomu činu beatifikacije zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca, koga je blaženim proglasio Ivan Pavao II. za vrijeme svoga drugog posjeta Hrvatskoj. Na njegovu inicijativu g. 1994. darovana je Svetoj Stolici nova zgrada nuncijautre u Zagrebu.

»Ako je protivnik spalio moju kuću, ja neću njegovu« Kuharićeva je veličina posebno odskočila u vremenu Domovinskoga rata. I dok je neustrašivo svagdje i svakom prilikom branio pravo Hrvatske na njezinu samostalnost te se, zajedno sa svim drugim biskupima, zauzimao za brojne prognanike iz okupiranih dijelova Hrvatske i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, neprestano je naglašivao evanđeosko praštanje u duhu njegove poznate sintagme: »Ako je protivnik spalio moju kuću,

ja neću njegovu.« A brojnim je stranim delegacijama i veleposlanicima koji su ga u vrijeme rata posjećivali znao održati »sat povijesti«, tumačeći im uzroke i korijene koji su doveli do agresije na Hrvatsku.

Čovjek dijaloga

Za vrijeme svoga posjeta State Departmentu u Washingtonu 11. studenoga 1991. ostavio je i osobno pismo upućeno predsjedniku Georgu Bushu, u kojemu je, kao uostalom i u apelu svim američkim biskupima na njihovu plenarnom zasjedanju u Washingtonu, tražio međunarodno priznanje Hrvatske. Vrlo je vjerojatno da najviše Kuhariću ide u zaslugu što je Sveta Stolica 13. siječnja 1992. — dva dana prije Europske zajednice — priznala Hrvatsku kao suverenu i neovisnu državu. A koliko je napora trebalo uložiti u to priznanje pokazuje to što je Kuharić, osobito na svojim putovanjima u inozemstvu, često ponavljao: »U Hrvatskoj su se dogodila dva velika čuda: prvo, srpska jugovojska do zubi naoružana mogla je Hrvatsku sasvim uništiti — a nije; drugo, cijeli je politički svijet tada bio protiv priznanja Hrvatske — a priznao ju je!« Ipak, i u toj svojoj velikoj ljubavi za Hrvatsku, kardinal Kuharić nikada nije propuštao i najmanju priliku za dijalog, posebno na ekumenskome području. Tako se sa srp-

događati samo promjenom srdaca. Njegova se revolucija ne događa nasiljem, nego ljubavlju koja se događa u dušama onih koji uzvjeruju Ljubavi. Razlog što još ima toliko zla u svijetu, u odbacivanju je Njegova svjetla i istine.

Vjera Vjera je povjerenje i predanje Božjoj istinitosti i prihvaćanje svjedočanstva onih koje je Isus Krist ovlastio i poslao da budu navjestitelji Božjih djela. Kad, vjerujemo naviještanju Crkve, vjerujemo samomu Bogu istinitomu koji nam u Isusu Kristu objavljuje Riječ spasenja. Odmah moramo naglasiti da je prihvaćanje Riječi Božje, dar Duha Svetoga. Vjera je milost. Bog pali svjetlo vjere u našoj duši. No, ta ponuda spasenja nudi se našoj slobodi, što znači da pred Božjom istinom čovjek može zatvoriti i uši i srce. Vjera se prihvaća poniznošću srca. To je čežnja za Bogom i otvorenost da se prihvati Božji navještaj. Oholi ljudi, kad su ispunjeni samima sobom, svojim znanjem, svojim spoznajama, moću i strastima, imaju tvrdo srce i zatvorenu dušu za Božju riječ. Važno je srcem vjerovati! Vjera mora biti cjelovita. To znači, da vjernik svim srcem nije onaj koji nešto vjeruje, a drugo ne vjeruje; neke sadržaje Božje Objave prihvaća, a druge odbacuje. Ne mogu u ljudskome srcu zajedno postojati i vjera i nevjera. Vjera je opredjeljenje za Boga svim srcem. Vjera je uvjerenje koje prožima cijeloga unutarnjega čovjeka: razum, slobodu, srce, savjest. Vjera je odlučni polazak za Isusom Kristom koji za sebe reče: «Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni.« 181

Vjerovati Vjerovati znači imati povjerenje da nam onaj koji nam nešto priopćuje želi dobro, da nas uistinu želi istinito i dobro poučiti. Tko uči zlu, zabludi, laži, ne zaslužuje naše povjerenje. Ako mu povjerujemo, onda smo zavedeni, odvedeni s puta istine i dobra, u promašaj znanja i života. Zato ponude raznih sadržaja moramo provjeravati ispravnom savješću i osjetilom za istinu.

Vjerski odgoj Vjerski je odgoj nenadoknadiva dimenzija ljudskoga rasta, jer čovjek uči o sebi i o svom temeljnom odnosu prema Stvoritelju i Spasitelju, i tako dobiva pravu mudrost za svoj život.

Volja Božja Božja je volja mir, ljubav, pravednost, poštovanje dostojanstva života i svake ljudske osobe. Božja je volja sloboda, a ne tlačenje, rat i otimačina. Božja je volja dostojan ljudski život u čistoći protiv svake bludnosti, preljuba, kontracepcije, pobačaja. Božja je volja skladan, miran, sretan ljudski život na zemlji. U tom slučaju zemlja poslušnošću volji Božjoj postaje predvorje neba.

Vračari Ljudi lišeni vjere i povjerenja u Božju prisutnost i pomoć, traže neka rješenja, često na krivim mjestima. Ne samo psiholozi i psihijatri, nego i razni vračari imaju s takvima posla. I psihijatrija i psiho182

logija, kao znanosti o psihičkom životu čovjeka mogu biti korisne, ako je zaista riječ samo o nekom unutarnjem poremećaju psihosomatske naravi. Vračari, dakako tu ništa ne mogu pomoći. Oni samo obmanjuju i zarađuju. Govori se da taj posao dobro ide u ovom sekulariziranom, od Boga otuđenom svijetu. Kršćani se samo čvrstom vjerom mogu oduprijeti svim napasnicima, zavoditeljima i lažnim prorocima. Nespojivo je da Kristov vjernik više vjeruje vračarama, gatarima, dozivačima duhova, horoskopima, raznim guruima, nego Isus Kristu koji nam govori po svojoj Crkvi! U prvim danima djelovanja Crkve pa sve do danas, na raznim su mjestima bezbrojni mučenici vjernošću do smrti svjedočili čvrstoću svoje vjere.

Zagovor Zagovor je važan element molitve. Bog hoće da njegovi sinovi i kćeri budu međusobno povezani brigom jednih za druge, međusobnim pomaganjem u potrebama, a to je povezanost u djelotvornoj ljubavi koja se ostvaruje i molitvom za drugoga. Najvažnije što moramo željeti i moliti svojemu bližnjem, vječno je spasenje. U to su uključeni svi Božji darovi.

Život Čovjek živi na posve drugačiji način nego životinja ili cvijet. On ne živi samo tjelesno. On živi i duhovno svojim intelektom, svojom slobodom, savješću i osjećajima. Tim ga je životom obdario Bog 183

koji je punina Života. Živi Stvoritelj svojom je svemogućnošću i ljubavlju darovatelj života nebrojenim živim bićima vidljivoga i nevidljivoga svijeta. Svaki je život dar! Čovjek bi trebao biti svjestan toga dara i stoga poštovati samoga sebe, svoj život i život drugoga. Kada znamo da život ljudskoga bića započinje začećem, onda bismo morali imati puno poštovanje i pred tim početkom, jer je Bog uključen u roditeljski čin, stvarajući dušu. Život je, dakle, sam po sebi tajna.

Žrtva Pojam žrtve uključuje u sebi sebedarje, darivanje, odricanje i priznavanje Boga kao apsolutnoga i svetoga Stvoritelja kojem se očituje svjesna podložnost i ljubav. O Bogu smo trajno ovisni u svom postanku i u svom postojanju. Tko zadovoljava svakoj svojoj želji i prohtjevu, tko uvijek govori »da« svojoj sebičnosti, ne može izrasti u svijesti vjernosti, dužnosti, odgovornosti i požrtvovnoj ljubavi. Govor o odricanju, o žrtvi, o pokori zaista je tvrd i neprihvatljiv za uživalački mentalitet koji bježi od žrtve, a trči samo za užitcima. Ali, Isus Krist poziva na put žrtve, a to je put nesebične ljubavi, kad kaže: »Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom« (Mt 16,24). Tko ide tim putem raste »u duhu i istini« i biva ispunjen čistom radošću koja usrećuje.

184

185

186

Kuharićeve knjige

Knjige kardinala Franje Kuharića, nastale iz radioemisije »Hvaljen Isus i Marija« Hrvatskog radija - Radio Sljemena, objavljene su u nakladi Glasa Koncila

187

Kardinalove knjige u izdanju Glasa Koncila

188

DVD Petoknjižje »Kardinal Kuharić u hrvatskom iseljeništvu« priredio je mons. Vladimir Stanković. Autor dokumentarnog filma »Kardinal vjere, pravde i ljubavi« je Ninoslav Lovčević.

189

Bog je ljubav 190

191

Sadržaj

Predgovor.....................................................................................................9 Kardinalov životopis..................................................................................15 Slikom i riječju o životu kardinala Franje Kuharića...............................31

Podrijetlo........................................................................................................... 33 Školovanje.......................................................................................................... 35 Pastoralno djelovanje........................................................................................ 37 Biskupska služba............................................................................................... 39 Koncilski otac.................................................................................................... 41 Prijatelj Hrvata izvan Domovine..................................................................... 45 Odnosi s vlastima u Jugoslaviji........................................................................ 51 Osnivač mnogih župa....................................................................................... 53 Predvoditelj jubilarnih proslava...................................................................... 55 Promotor karitasa............................................................................................. 59 Veliki kancelar Katoličkog bogoslovnog fakulteta........................................ 61 Promotor katoličkih medija............................................................................. 63 Čovjek dijaloga................................................................................................. 65 Čovjek bez trunke mržnje............................................................................... 67 Lobirao za Hrvatsku........................................................................................ 71 Prvi nuncij......................................................................................................... 75 Zauzeti pastoralac............................................................................................. 77 Nadahnuti propovjednik.................................................................................. 79 Štovatelj Marije i euharistije............................................................................. 81 Promotor redovnika i redovnica..................................................................... 83 Nove biskupije u Varaždinu i Požegi.............................................................. 85 Suradnja s biskupima u BKJ-u i HBK-u........................................................ 87 Pomoćnih je biskupa imao šest........................................................................ 89 Ispunile su mu se tri najveće životne želje...................................................... 93

Rekli su o kardinalu Franji Kuhariću.......................................................97 Kardinal nam govori................................................................................135 192

(Iz oporuke, 17. siječnja 1982.)

ŽIVOTkDJELAkPORUKE ISBN: 978-953-241-329-8

www.glas-koncila.hr Cijena: 75 kn

Kardinal Franjo Kuharić nam govori

BOG je ljubav

Bog je ljubav Glazba: Ana Vidović – Druga sonata za violinu u a-molu (J. S. Bach), Croatia records

BOG je ljubav

KARDINAL FRANJO KUHARIĆ NAM GOVORI

Glas Koncila