ih je srdžba od Gospodara njihovog i poniženje u životu Dunjaa. A tako kažnjavamo one koji izmišljaju. [7.153] A oni koji rade zla djela, potom se pokaju nakon toga i budu vjerovali, uistinu, Gospodar tvoj je poslije toga Oprosnik, Milosrdni. [7.154] I pošto se umiri Musaova srdžba, uze ploče, a u natpisu njihovom bijaše uputa i milost za one koji se Gospodara svog plaše. [7.155] I odabra Musa iz svog naroda sedamdeset ljudi za Naše odreñeno vrijeme. Pa pošto ih snañe potres, reče: "Gospodaru moj! Da si htio uništio bi ih ranije, i mene. Hoćeš li nas uništiti zbog onog šta su počinili glupaci naši? Ovo je samo iskušenje Tvoje, zabluñuješ njime koga hoćeš, a upućuješ koga hoćeš. Ti si Zaštitnik Naš, zato nam oprosti i smiluj nam se, a Ti si Najbolji od oprosnika. [7.156] I propiši nam na ovom Dunjau dobro, i na Ahiretu. Uistinu! Mi smo se uputili Tebi." Reče: "Kazna je Moja - pogodiću njome koga hoću, a milost Moja obuhvata svaku stvar." Zato ću je propisati onima koji se boje i daju zekat, i onima koji u ajate Naše vjeruju, [7.157] Onima koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika ummijja, onog kojeg nalaze kod sebe zapisanog u Tewratu i Indžilu. Nareñuje im dobro, a zabranjuje im nevaljalo, i dozvoljava im dobre stvari, a zabranjuje im loše, i oslobaña ih tereta njihovog i okova koji su bili na njima. Pa oni koji vjeruju u njega i poštuju ga, i pomažu ga i slijede svjetlo koje je spušteno s njim - ti takvi su oni koji će uspjeti. [7.158] Reci: "O ljudi! Doista sam ja poslanik Allahov vama svima - Onog čija je vlast nebesa i Zemlje. Samo je On Bog! Oživljava i usmrćuje, zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegovog, Vjerovjesnika neukog, koji vjeruje u Allaha i Riječi Njegove, i slijedite ga da biste se vi uputili." [7.159] A od naroda Musaovog je zajednica (onih koji) se vode Istinom i po njoj kroje pravdu.
[7.160] I podijelili smo ih na dvanaest plemena, naroda; i objavili smo Musau - kad je narod njegov zatražio od njega vodu: "Udri štapom svojim kamen." Tad provri iz njega dvanaest izvora. Doista je svako pleme znalo pojilište svoje. I pravili smo hladovinu nad njima oblacima, i spustili na njih mennu i prepelice: "Jedite od dobrih stvari kojima smo vas opskrbili." A nisu učinili zulm Nama, nego su dušama svojim učinili zulm. [7.161] I kad im bi rečeno: "Nastanite se u ovom naselju i jedite iz njega odakle god hoćete i recite: ’Hitta’, i uñite na kapiju sa sedždom, oprostićemo vam greške vaše, povećaćemo (nagradu) dobročiniteljima." [7.162] Tad su oni od njih koji su činili zulm, zamijenili riječ drugačijom od one koja im je rečena, te smo poslali na njih kaznu iz neba, zbog toga što su zulm činili. [7.163] I pitaj ih o gradu koji je bio pored mora, kad su kršili sabat, kad su im dolazile ribe njihove na dan subote njihove otvoreno, a na dan kad nisu svetkovali subotu, nisu im dolazile. Tako smo ih iskušavali, zato što su griješili. [7.164] I kad reče zajednica izmeñu njih: "Zašto savjetujete narod čiji će Allah uništilac biti ili mučitelj njihov kaznom žestokom?" Rekoše: "Pravdanje Gospodaru vašem i da bi se oni pobojali." [7.165] Pa pošto zaboraviše ono čim su opominjani, spasismo one koji su zabranjivali zlo, a dograbismo one koji su činili zulm kaznom žestokom, za ono što su griješili. [7.166] Pa pošto su bili zadrti spram onog što im je zabranjeno, rekosmo im: "Budite majmuni prezreni!" [7.167] I kad je najavio Gospodar tvoj da će sigurno do Dana kijameta dizati na njih onog ko će ih podvrgavati zloj kazni. Uistinu, Gospodar tvoj je brz kaznom, a uistinu, On je Oprosnik, Milosrdni. [7.168] I razdijelili smo ih po Zemlji (kao) narode. Neki od njih su dobri, a drugi od njih su mimo toga. I iskušavali smo ih dobrim stvarima i zlim stvarima, da bi se oni povratili. 55