[6.3] A On je Allah, u nebesima i na Zemlji. Zna tajno vaše i javno vaše, i zna šta stičete. [6.4] I nije im došao nijedan znak od znakova Gospodara njihovog, a da nisu bili od njega odvraćeni. [6.5] Pa doista su porekli Istinu pošto im je došla. Pa doći će im vijesti o onom čemu su se rugali. [6.6] Zar nisu vidjeli koliko smo uništili naraštaja prije njih, (koje) smo učvrstili na Zemlji onako kako nismo učvrstili vas? A slali smo nebo na njih obilno i učinili da rijeke teku ispod njih, pa smo ih uništili zbog grijeha njihovih, i stvorili smo poslije njih druga pokoljenja. [6.7] A da smo ti spustili Knjigu na papiru, pa da je opipaju rukama svojim, sigurno bi rekli oni koji ne vjeruju: "Ovo je samo sihr očiti." [6.8] I govore: "Zašto mu se ne spusti melek?" A da spustimo meleka, sigurno bi bila svršena stvar, zatim im se ne bi odložilo. [6.9] A da smo ga učinili melekom, sigurno bismo ga učinili čovjekom i sigurno bismo im (konfuzijom) zbrkali ono šta brkaju. [6.10] A doista su ismijavani poslanici prije tebe, pa je snašlo one od onih koji su se rugali, ono čemu su se rugali. [6.11] Reci: "Putujte po Zemlji, zatim pogledajte kakav je bio kraj poricatelja." [6.12] Reci: "Čije je ono šta je u nebesima i Zemlji?" Reci: "Allahovo!" Propisao je Sebi milost. Sigurno će vas sakupiti za Dan kijameta u koji nema sumnje. Oni koji gube duše svoje - ta oni neće vjerovati. [6.13] I Njegovo je šta miruje u noći i danu, a On je Onaj koji čuje, Znalac. [6.14] Reci: "Zar da mimo Allaha uzmem zaštitnika - Stvoritelja nebesa i Zemlje?", a On hrani, a nije hranjen. Reci: "Uistinu, meni je nareñeno da budem prvi koji će se predati", i ne budi nikako od mušrika. [6.15] Reci: "Uistinu, ja se bojim - ako ne poslušam Gospodara svog - kazne Dana velikog." [6.16] Ko bude od nje otklonjen Tog dana, tad mu se (Allah) doista smilovao; a to je uspjeh očiti.
[6.17] A ako te dotakne Allah nesrećom, onda nema od nje spasitelja, izuzev Njega; a ako te dotakne dobrim - pa On nad svakom stvari ima moć. [6.18] I On je Pokoritelj nad robovima Svojim, a On je Mudri, Obaviješteni. [6.19] Reci: "Koja je stvar najveća svjedočenjem?" Reci: "Allah. Svjedok je izmeñu mene i izmeñu vas; i objavljuje mi se ovaj Kur’an da upozorim njime vas i onog kome stigne. Da li vi uistinu svjedočite da su sa Allahom bogovi drugi?" Reci: "Ne svjedočim!" Reci: "Samo je On Bog, Jedini! A uistinu, ja sam čist od onog šta pridružujete." [6.20] Oni kojima smo dali Knjigu, prepoznaju ga kao što prepoznaju sinove svoje. Oni koji su izgubili duše svoje, ta oni ne vjeruju. [6.21] A ko je nepravedniji od onog ko izmišlja o Allahu laž ili poriče ajete Njegove? Uistinu, zalimi neće uspjeti. [6.22] A na Dan kad ih sve skupimo, zatim reknemo onima koji su pridruživali: "Gdje su ortaci vaši - oni za koje ste tvrdili?" [6.23] Zatim neće biti fitneha njihovog, jedino će reći: "Tako nam Allaha, Gospodara našeg, nismo bili mušrici." [6.24] Vidi kako će lagati protiv duša svojih, a iščeznuće od njih šta su izmišljali. [6.25] I od njih je ko te sluša; a načinili smo na srcima njihovim velove da ga ne razumiju, a u ušima njihovim gluhoću. Iako vide svaki znak, ne vjeruju u njega; dok, kad ti doñu prepiru se s tobom, govore oni koji ne vjeruju: "Ovo su samo priče ranijih." [6.26] A oni ga zabranjuju i udaljuju se od njega; i samo uništavaju duše svoje, a ne opažaju. [6.27] A da vidiš kad budu zaustavljeni nad vatrom, pa reknu: "O da nam je da budemo povraćeni i da ne poreknemo ajete Gospodara našeg, i budemo od vjernika!" [6.28] Naprotiv, ukazaće im se šta su skrivali ranije. I ako bi bili povraćeni, sigurno bi se vratili onom šta im je zabranjeno. A uistinu, oni su lašci. 41