Tko ti je najveća potpora? Roditelji? Svi su mi velika potpora. Puno njih me podržava, od roditelja, prijatelja, poznanika... Tko su ti najčešće modeli i kako ih nagovoriš da ih fotografiraš? Modeli su svi moji prijatelji. Prvo dođem na ideju, organiziram sve, i onda pozovem modela. Uglavnom se lijepo zabavimo i to je to. E sad, ovisi, ne uspijem ih uvijek nagovoriti! Jesi li imao možda nekih ozbiljnih poslovnih ponuda? Nisam za sad imao nekih ozbiljnih ponuda... Što ti je najdraže što si fotografirao? Najdraži mi je intervju sa Sonjom Bakić što sam radio za školske novine... Kojim fotografijama se najviše ponosiš? Najviše se ponosim fotografijom naziva ‘Siren and ghost’ jer mislim da je najzanimljivija od svih mojih fotografija. 38 | DO!TS
Kako tvoji vršnjaci i frendovi gledaju na tvoj hobi, potiču te? Podržavaju me. I svi su uglavnom iznenađeni mojim radom! Jesi li dobio kakve nagrade? Osvojio sam pohvali na 30. Omladinskoj izložbi fotografija Sombor, zlatnu medalju (drugo mjesto) s još devet fotografija iz Srbije na ‘34 Youth Prints Biennial’ za autore mlađe od 16 godina. Što čini dobrog fotografa? Koje vještine i znanja? Ili se s tim jednostavno rodiš? Prije svega talent, maštovitost, kreativnost, dobra sposobnost realizacije, puno truda i – upornost! Kako ljudi reagiraju, obzirom na tvoje godine, kad ima kažeš da se baviš fotografijom? Ljudi većinom ne povjeruju da su to moje fotografije, a oni koje uvjerim – oduševe se. Oni koji se više razumiju u fotografiju, oduševe se manje, ali reakcije su uglavnom pozitivne baš zato što imam 14 godina.