Namaskar Indija, Namastej Nepal

novocivilizacijske palate. Šta će naš čovjek – ostaje Naš Čovjek i u Indiji gdje „ima trideset tri miliona bogova“ i gdje još nijesu postojano utvrdili ko je najveći: Brama, Višnu, Šiva ili, možda, neko od preostalih. Veliki je Gospod – samo on zna da odgonetne i tu tajnu. Tako je tamo gdje suživotuju: Indusi, muslimani, budisti, hrišćani i drugi, i gdje o nama znaju malo – po Titu i Jugoslaviji. Istina, šef policije u Mumbaju zna za Sarajevo i Banjaluku. Kako i otkud, možda ni on sam ne zna. I čude se kako to da naš pisac-putnik ne nosi doti? Začudo, ne nose ga ni njegovi povremeni saputnici, znanci u dalekom svijetu: Grci, Italijani, Španci i drugi. A sve ih vaznosi ljepota Ošišanih vrtova, mjesta živoga raja, ili ih užasava carstvo strave Parsi kula, kula umiranja nadomak Kapije Indije. Tako stranstvuje naš pisac od Krivošija i Sutorine do grada krunisanja Patadakala i Hampija gdje u tajanstvu Dalekog istoka sam u sebi slavi našu Novu godinu i naš Božić pravoslavni. Mir Božji! Hristos se rodi – u duši nadahnutog putopisca u tuđini. Tamo gdje mačaka nema i gdje miševi ne samo da kolo vode već su maltene svete životinje. Za krave, bivolice, slonove i kamile – već svi znaju... „Sliku prave Indije oslikavaju starci u dotijima, koji na dovratnicima kuća dostojanstveno ispijaju čaj, puše (u Indiji je na javnim mjestima pušenje strogo zabranjeno) ili žvaću duvan i razgovaraju.“ To je ona Indija, pramajka indoevropske civilizacije, no danas jeste sve mnogo drugačije jer se civilizacije mijenjaju, miješaju, sukobljavaju, ruše ili dopunjavaju pa po svom neobičnom stilu živi jedna od najvećih zemalja svijeta – u Delhiju, Bombaju, Madrasu, Kalkuti, u indijskoj Silikonskoj dolini Bangaloreu ili pak Patni, koja je zaista patna – trajuća metonimija patnje – ostajući pri tom kod hindu učenja o inkarnaciji.

U Indiji se govori raznim jezicima – još uvijek su prisutni i trajni tragovi sanskrita, ali aktivni su: hindu, tamilski, orija, angika, bojpuri, majtili – i u uslužnom smislu postkolonijalni engleski. Mirnim nenasiljem i njega je ubjedljivo porazio Mahatma Gandi čiji duh trajno bdije nad savremenom Indijom. Moguće je i pred uzburkanim talasima Bengalskog zaliva (i pred oštrim pogledima bengalskog tigra ili kraljevske kobre) osjetiti dah i vječnu svježinu Mediterana i naše Boke – putniku našem, naša duša opstajava na tome duhu. U zemlji u