618
Čermak: Sočković:
Čermak: Sočković:
RAT U BOSANSKOJ POSAVINI 1992.
dijela. Ja sam rekao tada kako stoje stvari da je lako moguće da u 48 sati padne Bosanski Brod. Gospodin Izetbegović je nakon toga i razgovarao, kad smo ga odveli na večeru, nije bilo čak ni struje itd, kod nas nisu radili ugostiteljski objekti, ali nekako smo to skucali, jer cijeli dan nisu ništa jeli, on je tad zvao predsjednika Tuđmana i predsjednik Tuđman je tad ugovorio sastanak u 12 sati ovdje. Ja sam taj dan, kad je bio taj pad Posavine, završio kući, spremio se i otišao u Zagreb, kad smo se vraćali kući navečer Bosanski Brod je pao. Ja sam i ovdje ponovio kod gospodina Predsjednika...." "Da i ja sam bio prisutan". "Da. Drugo rekao sam posebno što nas je razočaralo. Gospodin ministar Šušak nikada nije došao u Slavonski Brod. Koliko god smo ratovali nikada kao ministar obrane nije došao u Slavonski Brod. To je nevjerojatno, jer ga ljudi, ljudi se pitaju, vide ga u Posušju, vide ga ovdje, vide ga ondje, ali u Slavonski Brod nikada nije došao. Mislim da ni tretman bojišta nikada adekvatan nije bio, Posavina u odnosu na južno bojište. To je ovako jedan zaključak. A samo, njihov HVO i ostalo je organizirano onoliko koliko je bio sprema i gdje su bila bolja rukovodstva općina i one su se borile i branile, to se vidi i danas, a gdje su bila vrlo loša... Primjer lošega je Derventa. To su obični derventski cigani koji su se svadili od prvog dana i kad je zapucalo polovina je otišla. Imala je ovdje prolaz prije nego mi koji smo se borili za Slavoniju i za Posavinu. Svi su imali otvorena vrata ovdje. Svatko je svakoga mogao pljuvati. Od stranke do ministra obrane. Svagdje su imali otvoreni ulaz. A mi smo morali najavljivati se i 15 dana čekati da nas primi ministar obrane ili netko. Tako da smo jednostavno pomalo i mi već umorni i izgubili smo volju više za dokazivanjem nekakve istine, jer mora se shvatiti da je tada Brod bio jedino bojište pravo u Hrvatskoj. I nismo opet imali pravi tretman i ni ministar nije došao čak." „Daj mi molim te reci kao načelnik SIS-a tvoje viđenje i tvoju ocjenu rada Operativne grupe i uopće zapovjedništva Posavine"? "Moje viđenje ja ću vam reći otvoreno, poslije odlaska Lucića potop. G. Vinko Vrbanac, da izvine, ali nema organizacionih sposobnosti niti bilo kojih drugih da može uspostaviti kontakt. Moram reći čak ni kao čovjek sa rukovodstvom ovim ili onim, općine ili nekoga, nije baš komunicirao, nije baš se utrgao da je dolazio, Lucić je znao dolaziti svaki dan, svaki dan je bio u Brodu. Tako da mislim da on nije čovjek koji može voditi operativnu grupu, da je to za njega preveliki zalogaj i smatram da je to loše. Radi toga što se tiče Operativne grupe, tu se desilo nešto što se već desilo kog g. Petrića u 157. brigadi, gdje se navuklo svakakvih ljudi i nikakvih rezultata. I gospodin se okružio na kraju, sa ne znam, 80-tak ljudi ili koliko je već bilo nemam pojma. Više znam da je bila ogromna i velika. Mi kontakata nikakvih nismo imali, pa me posebno smeta kad govori netko o rukovodstvu grada. Naprotiv eto i sada je situacija da mi ne znamo ni tko vodi obranu grada, imali smo nekada zapovjednika obrane grada. Mi sada ne znamo ništa. Skida se, meće se. Imali smo problema sa mjesnim zajednicama. Ja imam 92 mjesne zajednice, i imao sam velikih problema na Savi zbog nepokrivenosti, zbog dolaska, ne znam određenih brigada; 132., 106., pljačkanja hrvatskih kuća, tako da nije se ništa po tome moglo uraditi, pa smo imali puno primjedbi, pritužbi. Vjerujem da je to ipak na kraju urodilo plodom, pa su postavljeni domobrani da brane taj dio itd. Još jedno nezadovoljstvo što je bilo inače kod vojske, da recimo mi smo branili Gradišku, a Gradiščani čuvali Savu, a mi idemo prijeko. Našičani dođu, čuvaju Savu, a mi idemo preko.