26
RAT U BOSANSKOJ POSAVINI 1992.
devetog veka, ležala je uvek u kontinuitetu te ekspanzije i starih raških zemalja u svim pravcima pa i prema jugu.“ U svom arsenalu metoda on navodi i „ucjene, prijetnje, fizičko nasilje, podjelu oružja srpskim kolonistima, četničke akcije, izazivanje sukoba, vjerske provokacije, pritisak državnog aparata, izazivanje lokalnih buna itd.“ Čubrilović navodi jasan razlog etničkog čišćenja: „Osigurati se može u XX. veku samo ona zemlja, koja je naseljena svojim vlastitim narodom; zato je imperativna dužnost svih nas da tako važne strategijske položaje ne pustimo da u rukama drži nama neprijateljski i strani elemenat (…) Jedini način i jedino sredstvo to je brutalna sila jedne organizovane državne vlasti, u čemu smo mi bili uvek iznad njih.“34 Nikola Pašić (1845.-1926.) je također predlagao amputaciju Hrvatske i to radikalnije od drugih. Pašić svodi Hrvatsku samo na Zagrebačku oblast i Međimurje, dakle, na područje „između Mure na sjeveru i Kupe na jugu, te između slovenske granice na zapadu i približno rijeke Čazme i Moslavačke gore na istoku.“ Pašić i Karađorđevići, kao i svi drugi velikosrbi, željeli su Jugoslaviju samo kao Veliku biju, a ne kao zajednicu Južnih Slavena - ravnopravnih naroda. I otkako je Jugoslavija 1918. stvorena pa sve do njezinog nestanka 1991. velikosrbi su je smatrali svojim prostorom. U njoj su do 1941. suvereno vladali, podvrgavajući svojim interesima i volji ukupan društveni, politički i privredni život i međunarodne odnose.35 Londonski ugovor je bio tajni dokument kojeg je Antanta36 ponudila na potpis Kraljevini Srbiji 26. travnja 1915. godine. Ugovor se odnosio na stvaranje Velike Srbije. Saveznici su nudili Srbiji Bosnu i Hercegovinu, Slavoniju, Srijem, Bačku, južnu Dalmaciju i sjevernu Albaniju, ali bez Makedonije i dijela Banata. Za ulazak u rat i izdaju Središnjih sila, Saveznici su Italiji ponudili Istru i veći dio Dalmacije, (što je realizirano 1920. god. „Ugovorom u Rapallu“ i 1941. „Rimskim Ugovorom“), Rumuniji Banat, a Bugarskoj Makedoniju. Kako se Srbija nije željela odreći Makedonije odbacila je ugovor.
34 35 36
Isto Isto Antanta je savez koji su stvorile Rusija, Francuska i Velika Britanija. Povezivanje između Francuske i Rusije stvarano je tijekom 1891.-1894. godine potpisivanjem niza sporazuma o suradnji. Godine 1904. Francuska i Velika Britanija sklopile su ugovor poznat pod imenom Entente cordiale što znači Srdačni sporazum; odatle i dolazi naziv - antanta. Njime su se dogovorili o podjeli zona utjecaja, mahom u Africi te o zajedničkoj politici protiv Njemačke. Posljednja etapa u nastanku bloka Antanta zbila se 1907. godine kad su se Rusi i Britanci dogovorili o podjeli interesnih zona u Perziji (danjašnji Iran). Tada je i Rusija ušla u savez s dvije zapadnoeuropske sile.