II. PRIPREME ZA RAT U BOSANSKOJ POSAVINI 1992.
111
ski i srpski narod izvorno i neposredno ostvarivati svoja suverena prava u nacionalnim kantonima, a na razini državne zajednice BiH u slučajevima koji će biti izričito utvrđeni u posebnom ustavnom aktu o podjeli prava i dužnosti između nacionalnih kantona i državne zajednice BiH. U referendumskom pitanju nije potrebno posebno navoditi ravnopravnost građana i pripadnika drugih naroda koji žive u današnjoj BiH jer se ona zajamčuje i zaštićuje u ustavnom aktu koji će se donijeti nakon referenduma, kao što se to čini u svim suvremenim demokratskim državama i državnim zajednicama. To proizlazi iz cilja referenduma koji se odnosi na suverenitet i nezavisnost BiH, njezine pravne temelje i ustrojstvo. 115
Rušenje mostova na rijeci Savi Tijekom priprema za predstojeći rat u BiH, 05. veljače, 1992. „u 08,45 sati srušen je most koji spaja Slavonski i Bosanski Šamac.“116 Jedna od najvećih zagonetki borbe za prostore Bosanske Posavine jeste rušenje mostova na rijeci Savi. Tko i zašto ih je rušio? Ako su srpske snage imale ambiciju staviti ih pod svoju kontrolu, postavlja se pitanje - zašto? Da osiguraju prijelaze svojih snaga za invaziju na RH? Ako je to istina, ne bi rušili mostove. Da spriječe dolazak hrvatskih snaga i dopremanje MTS-a na prostore Bosanske Posavine - vjerojatno ih ne bi rušili, jer bi to spriječili stavljajući ih „pod svoju kontrolu“. Dakle, Srpske snage nisu imale motiv za rušenje mostova. Njihovo mitraljiranje i raketiranje tijekom rata bio je više u funkciji ometanja vojnih aktivnosti na tim objektima, nego u funkciji njihova rušenja. Zašto bi hrvatske snage rušile mostove koji su im osiguravali kontinuiranu cestovnu povezanost s prostorom koji su deklarativno željeli držati pod svojom kontrolom? Je li strah od invazije srpskih snaga na RH bio veći od potrebe za kontinuiranom cestovnom vezom s prostorom Bosanske Posavine? Ako je to istina, mostovi su mogli biti srušeni tijekom početka invazije na RH, a ne tijekom početka intenzivne pomoći hrvatsko-muslimanskim snagama u Bosanskoj Posavini. Osim toga, postavlja se pitanje zašto nije srušen starogradiški, most koji je najviše štetio Hrvatskoj zbog kontinuirane cestovne povezanosti srpskih snaga iz BiH i RH (GradiškaOkučani), a srušeni su mostovi neophodni Hrvatskim snagama za izravnu vezu s hrvatsko-muslimanskim snagama u Brčkom, Orašju, Bosanskom Šamcu i Bosanskom Brodu. Pored vojne koristi, koju su zaraćene strane imale (i mogle imati) od neporušenih mostova Gradiška i Brod, najevidentnija korist je bila - brzo izvlačenje (preseljenje) civila iz Bosanske Posavine u Hrvatsku i iz Hrvatske (Okučana) u Bosansku Posavinu. 115
116
Dr. Smail ČEKIĆ Agresija na Bosnu i genocid nad Bošnjacima 1991-1993. Sarajevo: Ljiljan, 1994. Preuzeo: Miroslav Tuđman, Ivan Bilić, Planovi, sporazumi, izjave o ustavnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine 1991. - 1995. Zagreb, srpanj 2005. ( http://www. slobodanpraljak.com) OGIP, Zapovjednik, poručnik, Ivo Petrić - GS HV - Izvještaj , Str.pov. Broj: 2-11, Slavonski Brod, 05..02.1992.