ma što su se zrcalila u morskoj površini ili bila raštrkana po obroncima i u sjeni planina, smiješeći se na proljetnom suncu. Brod se bližio svojem odredištu. Vidjela se luka u Genovi, ponosne ljepote, dominirajući prekrasnim zaljevom. Bakhita je bila očarana i nije mogla prestati gledati u sve oko sebe. Bila je to Italija, zemlja o kojoj je sanjala, nadala joj se, voljela je ne znajući zašto. Poželjela je kriknuti od sreće, ali nije mogla grlo joj se stegnulo od silnih dojmova i počela je plakati. Crni ju je dječak pogledao, jako začuđen. Nije shvaćao da ljude velika radost često natjera u plač prije nego velika bol. Brod se usidrio i otpočela je zbrka uobičajena za svaki dolazak.32
I Bakhita je pomagala s prtljagom. Luka je vrvjela aktivnostima, ali dvoje crnačke djece nije prošlo nezamijećeno. Mnogi su se ljudi zaustavljali i radoznalo gledali naočitu crnu djevojku tužnih očiju i slatkoga osmijeha te mladog crnoga dječaka koji joj se privijao uz haljinu da se ne izgubi dok su išli za dvojicom muškaraca brončane puti nakrcanim paketima.
Darovan
Čim su izašli iz luke, dočekala ih je gospođa Turina Michieli, supruga konzulova prijatelja. Bakhita je ganutljivo promatrala ponovni susret pun emocija. I ona bi se tako ponijela kad bi mogla opet vidjeti svoju obitelj. Preplavio ju je val nostalgije; usne su joj počele drhtati. Konzulovi prijatelji radoznalo su promatrali crnog dječaka. Mnogo pozdrava, uuzvika i komplimenata upućeno je malom afričkom dječaku koji ih je u strahu gledao, ne razumijevajući ništa od toga; obećanja da će dobro postupati s njime i učiniti ga članom obitelji, razmjena novosti, uljudni razgovori i zatim je crni dječak trebao poći s njima. Bakhita ga je zagrlila, ohrabrujući ga kao mala majka te s boli u srcu gledala kako odlazi. Tužnoga lica, patila je kao kad je morala ostaviti svoju prijateljicu malu robinju i jednako tako dvije crne djevojčice koje su s njom prošle agoniju tetoviranja. Crni se dječak osvrnuo, stisnutoga grla, kako bi joj još jednom mahnuo. Nikad je više neće vidjeti, ali će se zauvijek sjećati njezine dobrote i čak je u mislima pomiješati s vlastitom majkom. Konzulov je glas prenuo Bakhitu te je požurila razvrstati privremenu prtljagu. U Genovi će ostati samo jednu noć. Sljedećega dana krenut će za Padovu. Naviknuta na život s vlastitim jadom, Bakhita je nehajno nastavila 32 U Lučkoj arhivi Genove obavljeno je istraživanje kako bi se u registru putnika brodarske tvrtke “Rabbatino” pokušao naći točan datum dolaska Bakhite i njezinih suputnika (Calisto Legnani, Augusto Michieli i afrički dječak) iz Suakina. Pregledane su različite povijesne arhive u Genovi i izvan Ligurije, no zasad istraživanje nije dalo rezultata. Svrha tog istraživanja jest da potvrdi datum za koji osobni ali i vjerski izvori pokazuju da je morao biti u travnju 1885.
84