članovi Kongregacije milosrđa te druge mjerodavne osobe.
Ispred njih je stajala gospođa Michieli s Mimminom, vojni časnik i gospođina prijateljica, časna majka, majka Fabretti i još neke sestre. Bakhita nije bila ondje, nju su pozvali poslije. Predvidjela je bitku kroz koju će proći pa je potražila utočište pored svetohraništa kako bi zaklinjala Gospodina da joj podari snage i ostane mu vjerna. Usrdno se molila, srca punog tjeskobe na pomisao da će napustiti Mimminu. Nakon predstavljanja i pozdrava, u sobi za primanje kardinal patrijarh počeo je izlagati Bakhitin slučaj. Zatim je govorila gospođa Michieli, polažući prava koja je, prema njezinom mišljenju, imala nad Morettom. Dala je do znanja da ju je uvijek smatrala više kćeri nego robom, da ju je voljela i kako joj je stalo da ova ima mirnu budućnost. Zatim je govorila o Mimminoj povezanosti s njom, kako je bila primorana vratiti Bakhitu natrag u Italiju i tu ostaviti svoje dijete s njom u Institutu kad je opet odlazila u Afriku. Iznijela je i činjenicu kako je bila dovoljno milostiva pa je dopustila Bakhiti prigrliti katoličku vjeru, iako je sama bila protestantica te je pokazala svoju zabrinutost za Mimmino zdravlje ako bi se ikad morala odvojiti od Bakhite.
U tom ju je trenutku obuzela tuga od koje više nije mogla govoriti. Kada je Mimmina vidjela svoju majku kako plače, naslutila je da to ima veze s odlaskom od Bakhite te je počela glasno jecati i drhtavim glasom zazivati Bakhitino ime. Svi u sobi bili su ganuti i neko se vrijeme jedino čuo gorak plač gospođe i njezina djeteta. Koristeći trenutak kada su svi bili potreseni, vojni je časnik održao govor u kojem je iznio slučaj svoje rođakinje, gospođe Michieli. Zatim je svjedočila gospođina prijateljica rekavši da se s Bakhitom uvijek dobro postupalo te da bi bila prava okrutnost oduzeti je djetetu koje je toliko propatilo, čime bi joj se moguće dodatno narušilo njezino krhko zdravlje. Nakon toga se razvila uzavrela diskusija u kojoj je svaki sudionik izložio svoje, drugačije mišljenje.
Iznenada je patrijarh rekao: «Neka čujemo samo dijete. Bog je svakome dao slobodnu volju, bez obzira kojoj rasi pripada. Poslušajmo Bakhitu.» Prijedlog je dobio jednoglasnu podršku i majka Fabretti otišla je po Bakhitu. Vratila se nekoliko trenutaka poslije s mladom ženom koja je uplašeno stala pred okupljene. Mimmina ju je ugledala i htjela joj pojuriti, ali ju je majka spriječila. «Evo naše Morette», rekao je kardinal očinski.
U sredini sobe stajala je Bakhita, zbunjena. Drhtala je i nije se usuđivala po124