je živjela u Schiju istodobno s majkom Bakhitom, bila dobro upoznata s događanjima. Majka Genoveffa kao iskusna spisateljica, pokazala se vrijednom referentnom točkom Idi Zanolini. Iz toga je jasno da Ida Zanolini nije izmišljala ili zamišljala činjenice. Uz povijesne i društvene izvore i ljude koje je citirala i konzultirala, skupljala je podatke i od onih koji nisu uvijek bili toliko dobro informirani. Međutim, kako sam odgovoran za reviziju dotičnih dijelova, ispravio sam sve što je zahtijevalo popravke ili preciznost. Postulatura je sama po sebi postavila kronološku osnovu (naknadno proširenu) određenih povijesnih dokumenata ili zbivanja koji su poslužili kao poveznica čitave strukture. Priča o ovoj «crnoj svetici» nije izgubila ništa od svojeg «čudesnog» okusa koji je plijenio pozornost čitatelja od 1931. godine. Dapače, portret ove afričke svetice predstavljen na Trgu svetog Petra u nedjelju 1. listopada jubilarne 2000. godine, pred mnoštvom ljudi s pet kontinenata koji su se okupili kako bi sudjelovali u najvećem slavlju za svoju «univerzalnu sestru», ukazuje na još čudesniju priču, stvarnost koja podiže ugled Afrike te istodobno priziva stanovnike svih drugih kontinenata. o. Giovanni Vantini misionar u Kartumu _____________________________
1 - Ida Zanolini, Bakhita, Milano 1961. str. 213
2 - Godine 1910. časna majka iz Schija, majka Margarita Bonotto, tražila je majku Bakhitu da ispriča svoju priču majci Terezi Fabris koja ju je potom zapisala: Memoari svete Jozefine Bakhite koje je ova diktirala sestri iz kuće u Schiju 1910., fotokopirani rukopis u APR, FDC Canossiane, Rim. 3 - U rujnu 1929. majka Bakhita diktirala je majci Marianini Turco dijelove o svojem djetinjstvu, za memoare namijenjene njezinom dobročinitelju Illuminatu Checchiniju, Summarium, str. 339.