Ovo je bio slučaj s Bakhitom. Nije postala teolog niti je sa sobom nosila teret doktrine koji bi za nju bio pretežak, nego je njezina duša bila otvorena za istinu koju je u potpunosti slijedila, a njezino shvaćanje iste raslo je u skladu s njezinim unutarnjim mogućnostima.
Isus je rekao “Blagoslovljeni su...”
Godina 1889. bližila se koncu i dolazio je datum određen za Bakhitino krštenje, 19. siječnja 1890. Bakhita ga je s nestrpljenjem iščekivala i gorljivo se za nj pripremala. Sada je znala za Krista, Sina Božjeg, Janje Božje, koji je “vlastitom krvlju otkupio ljude svakoga plemena, jezika, puka i naroda” te koji se učinio hranom za gladne, posljednja pričest koja ih vodi u nebo (usp. Otkrivenje 5,9). Poznavala je Blaženu Djevicu, Majku Kristovu te svoju najblažu Majku. Suočivši se s tim istinama, Moretta je bila opčinjena, duše preplavljene ljubavlju, radošću i divljenjem, a od emocija su joj se niz lice slijevale suze. Ali više nije osjećala zaprepaštenost. Zašto ne? Majka Fabretti pokazala joj je Isusove riječi koje su je ispunjavale povjerenjem i utjehom: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko.”
Ona je bila siromašna, siromašnija od svih, jer nikad nije ništa imala, čak niti krpu kojom bi pokrila svoju nagost, niti je igdje imala ikakav posjed - što nije ni željela. Bila je siromašna, ali sada je shvatila da njezino siromaštvo nije bilo nešto sramotno što bi je držalo podalje od Gospodina, nego sjajan novčić kojim će zadobiti kraljevstvo nebesko. “Blagoslovljeni ste, krotki; milosrdni, koji plačete sada.” Nikada se nije pobunila, nikada gajila gnjev, čak ni prema najokrutnijim tlačiteljima; pokazala je veliku privrženost drugim robovima kojima je pokušavala pomoći i utješiti ih. Plakala je; tko može izbrojiti sve gorke suze koje je u agoniji prolila tijekom dugih godina muke? “Blagoslovljeni su, koji gladuju i žeđaju pravde.” Ona je bila žrtva najveće, ponižavajuće nepravde, nosila stigmu najgrublje patnje; tijelo joj je obilježeno ožiljcima, srce ranama koje neće nikada zacijeliti, oči prekrivene velom tuge koja nikad neće biti dokinuta. “Blagoslovljeni su, koji su čista srca! Oni će Boga gledati.” Koliko je mulja pregazila, ali je sada shvatila da ju je Bog čudesno sačuvao; zlo je nije zatrovalo, bez napora je u svemu vidjela Gospodina i odjednom je kroz sve to zakratko ugledala Božju blistavu veličanstvenost. 113