Abortus DA ili NE?

maju drogu ili kemikalije, izvrgnu se radijaciji ili se zaraze nekom bolesti, kao što je rubeola (njemačke ospice), što može oštetiti dijete kojeg nosi. Međutim, je li razumno podvrgnuti sve izložene bebe pobačaju zato jer će određeni postotak njih imati fizičke nedostatke? Možda jedan od najoštrijih argumenata izložio je prije nekoliko godina jedan istaknuti liječnik i medicinski pedagog, koji je posjedovao diplome s područja javnog zdravlja i preventivne medicine. Ovaj pedagog je izjavio da „od svih žena koje imaju njemačke ospice za vrijeme trudnoće, dvojbeno je da će više od jedne na svakih deset imati bebe s ozbiljnim fizičkim oštećenjima. Dakle, pitam vas, imamo li pravo odlučiti da boležljivi nemaju pravo na život? Mislim da ne. Ali, da bismo razmotrili tu mogućnost, kažimo da je oštećene fetuse potrebno uništiti. Čak i tada, slijedi li da je potrebno prekinuti devet normalnih trudnoća, zajedno s onom abnoralnom? Bilo bi devedeset posto humanije čekati da se rodi svih deset dijete, a zatim ubiti onu oboljelu.“ Ne postoje dokazi koji bi ukazivali na to da bi dijete s urođenim nedostacima radije bilo ne-rođeno, budući da ga se ne može pitati za mišljenje. Ovaj dokaz mogao bi postojati da su samoubojstva česta kod ljudi s urođenim smetnjama. Međutim, suprotno tome, ovi ljudi čini se cijene život, jer su slučajevi samoubojstva kod njih manji nego kod šire populacije. Razmotrimo odluku Vrhovnog suda New Jerseya iz 1967., koja u jednom dijelu navodi, „Ako bi se nerođeno dijete moglo pitati da li bi trebalo ugasiti njegov život prije završetka razdoblja trudnoće, naša prirodna intuicija nam govori da bi gotovo sigurno odabralo život s nedostacima nego nikakav život... Pravo na život je u našem društvu neotuđivo... Svetost jednostavnog ljudskog života je odlučujući čimbenik u ovom slučaju ...”

Andre E. Hellegers, M.D., iz Bolnice John Hopkins, u svom odličnom članku o pobačaju, tvrdi da „Iako je lakše smatrati da se pobačaj izvodi za dobrobit fetusa, čestitost od nas zahtijeva da priznamo kako se izvodi za odrasle.“ A Dr. Herbert Ratner, Direktor javnog zdravstva u Oak Parku, u Državi Illinois, tvrdi da „Većina liječnika smatra da kod terapijskog pobačaja postoji nešto nezdravo i neprijatno, jer kolikogod bio dobar za majku, oni znaju da očito ne može biti vrlo terapijski za bebu.“ 21