Izbor košnice
KOŠNICE S NEPOKRETNIM SAĆEM Najstarija košnica. U svom prethistorijskom razvoju čovjek je najprije jednostavno pljačkao pčele koje je našao u šuplju drvetu ili kakvom drugom duplju. Čim je počeo čekati da pčele što bolje napune saće medom, i za to ih vrijeme štitio i nadgledao, postao je pčelar. Prva košnica, po svoj prilici, bila je cijev načinjena od kore drveta, začepljena s jedne strane potpuno čepom, a s druge probušenim, što je služilo pčelama za leto. Takve su košnice bile uobičajene u Africi. Vješali su ih na drveće da privuku rojeve. Kad je košnica bila puna, istjerali bi pčele dimom. Slične košnice bile su raširene i po Evropi i Aziji. Kasnije su građene i od drugog različitog materijala (blato, pruće, slama, daska), ali su to uvijek valjkaste ili pravokutne posude, postavljene jednostavno na zemlju ili na neki podložak. Naše košnice. Košnice s nepokretnim saćem još i sad znače mnogo u našem pčelarstvu, a u prošlosti značile su daleko više. Imamo ih više vrsta i od različita materijala. U našim šumovitim krajevima košnice su šuplje klade, odrezane na prikladnu visinu i zatvorene odozgo daskom. Bilo je donedavno takvih cijelih pčelinjaka. Kako je do šupljih klada sve teže doći, počele su 125