IV.4.3. NASELJE NENAVIŠTE (TERRA TOLYSS) Banovina Usora je bila podijeljena na župe. Jedna od tih župa je župa Nenavište koja se sastojala od više vlastelinskih posjeda. Vlasnici tih posjeda su u početku bili bosanski ban Borić i njegovi sinovi. Ova župa se prostirala na području današnjih općina Orašje, Gradačac, Brčko, Odžak i Bosanski Šamac Posjed Terra Tollys se prvi put spominje 1244. godine u povelji ugarskog kralja Bele IV. U toj povelji se pod istim imenom spominju rijeka Tolisa, naselje Tolisa i posjed Tolisa. Naziv tollys je grčkog podrijetla i označava nešto mutno ili poplavno, a riječ terra je latinskog porijekla i znači zemlja, odnosno posjed. Naselje Tolisa je bilo smješteno na ušću rijeke Tolise u rijeku Savu. Tu je sve do 1854. rasla ogromna topola u čijem je stablu bila velika šupljina u kojoj se narod skrivao za raznih vremenskih nepogoda. U toj se šupljini navodno moglo skloniti do 20 ljudi. To sklonište su poznavali i koristili trgovci koji su brodovima putovali od Krajine do Rumunjske. O ovome je pisao i fra Bono Nedić. Tu su Turci prodavali sol koju su dovozili iz Rumunjske, a održavao se i sajam na blagdan Svih Svetih (1. studenog). U XV. stoljeću u Tolisi je postojala katolička crkva koja je kao i čitava župa dolaskom Turaka opustjela. Pretpostavlja se da je tu kao i u ostalim posavskim naseljima još u XI. stoljeću postojala katolička crkva.16 Dolaskom Turaka stanovništvo Tolise se iselilo u Slavoniju, pa je u XVI. stoljeću tu ostalo samo 50 naseljenih kuća. Pučanstvo se najviše iselilo u slavonska naselja Babinu Gredu i Štitar. IV.4.4. NASELJE MODRINA (MODRUNA, MODRIČA) Župa Modrina se kao i župa Nenavište spominje još u XII. i XIII. stoljeću. Vlasnici su također bili sinovi bana Borića. Godine 1374. je osnovan grad Modrina (Modriča). U XIV. stoljeću je tu izgrađena katolička crkva. Pred dolazak Turaka u gradu Modrini je bilo 500 katoličkih kuća sa 2000 katolika. Turci su katolike preko Save protjerali koncem XVII. stoljeća. Naselili su se u selo Velika Kopanica u Slavoniji. IV.4.5. GRAD BARKA (BRKA, BRČKI, BRČKA, BRČKO) Brčko kao grad postoji od 1428. godine, a njegovi vlasnici su bili hrvatski plemići Gorjanski, koji su nekad čak bili i najmoćniji rod u Hrvatskoj. Njihovi posjedi su se prostirali u Vukovarskoj, Križevačkoj, Požeškoj i Baranjskoj županiji, na jugoistok sve sve do Save pa čak i južnije u Bosni. Bili su hrvatski plemići i palatini koji su od pamtivijeka živjeli u gradu Gorjani (Gora) pokraj Đakova. Najpoznatiji članovi ove plemićke obitelji su Nikola I. Gorjanski i njegov sin Nikola II. Gorjanski (De Gara) koji je čak bio i hrvatski ban. De Gara je rođen 1366. godine, 1387. god. postaje mačvanski ban, a od 1397. do 1402. godine je vrhovni vojskovođa hrvatsko-ugarske vojske u borbi protiv Turaka. Često je s vojskom upadao u Bosnu i osvajao Usoru i Soli. Za zasluge u ratovima protiv bosanskih velikaša je dobio područja današnjih općina Brčko, Orašje i Bijeljina. Umro je 1433. god., a nasljeđuje ga sin Ladislav koji je 1432. postao ban Mačve. Ladislava nasljeđuje sin Job. Gorjanski su čitavo XV. stoljeće vladali ovim krajevima. Grad Brčko je nosio različite nazive, ovisno o vremenu i političkoj situaciji. Ispravan naziv je Brka, ali su franjevci često griješili i pisali Barka. Za razliku od franjevaca Austrijanci grad nazivaju Brčka, a Turci ga nazivaju Brčki. Nalazio se na desnoj obali Save nasuprot posjedu Alšan u Slavoniji. Posjed Alšan je bio u vlasništvu ugarskih plemića Alšana (Alšany). Na posjedu su izgradili crkvu i kaštel. Danas je taj posjed u općini Gunja poznat pod nazivom „Mašanj“. Između Alšana i Barke je postojao riječni brodski prijelaz. Za razliku od posjeda Alšan gdje su vlasnici bili ugarski plemići 16
Dr. Zlatko Jakobović, „Brčko hrvatski povijesni grad“, str. 35.
12