Nermana BEGAGIĆ
137. Odistinski dobri ljudi svi liče jedan na drugog; zato ih lako zaboravljamo. 136. Kada mi kažu “ljubav”, uvijek gledam podozrivo partnere znajući da jedan od njih najvjerovatnije trišira partiju. 135. Oduzeli su mi domovinu u zamjenu za azil. Tako oslobođena mogu da tražim neki svoj davni san da mi padne u krilo, ne bi li me opet bilo. 134. Uprkos pokušaju da se spoznam, problem ostaje krucijalan: kako znati koja sam sada ako to “sada” stalno zaostaje iza mene?