Issuu on Google+

NERMANA BEGAGIĆ

O TEMPORA, O NORMES IZ DNEVNIKA OSTARJELE FRAJLE (aforizmi, lude misli i očaj)

Sarajevo, 2013.

O tempora, o normes

UMJESTO PREDGOVORA Sve što je napisano posvećujem našoj dragoj Bosni i Hercegovini i njenim stanovnicina, bilo na Balkanu, bilo negdje u svijetu - svim onima kojima je domovina u srcu kao meni. S poštovanjem, za neke ljubavlju, za neke indignacijom, srdačno se preporučujem, Nermana

Nermana BEGAGIĆ

O tempora, o normes

301. Bosanci i Hercegovci, ujedinite se, ionako nikog nije briga šta radite! 300. Prvi čin izlaska iz raja je čovjekovo odvajanje od prirode. U drugom činu Velikog Odvajanja čovjek uvodi Nulu u svoje stavove. 299. Izgleda da smo mi prve BH generacije koje će, veliki broj nas, sve svoje ponijeti sa sobom u mezar: srce u petama, prazne ruke, glave ispunjene bolnom prazninom. 298. Nema pravde koja se sama iz sebe rađa.

Nermana BEGAGIĆ

297. Prezir je uspješan lijek za sve komplekse. 296. Sizif ? Stotinu hiljada godina civilizacije čovjek se rađa i umire i ponovo rađa i umire u vječnu pokušaju da besmislu da smisao. 295. Hrđa se na čovjeku ne prepoznaje po boji, nego po okusu. 294. I porodica je u tranziciji. «Volimo se ali svakom njegov račun na banci», rekli bi zapadnjaci. Ima nade za nas jer več sada možemo odgovoriti : «Svakom njegova banka u ulici» ... A za pologe ako neko pita, i državu smo napravili od bez povratka kredita!

O tempora, o normes

293. Sa finoćom je kao sa skupim parfemom: kad ga ima previše, počinje da smrdi. 292. Prazna tikva nikada ne tone. 291. Logička zatvorena petlja sa izuzetkom: ako sve Jeste, onda Ništa nije, a ako Ništa jeste, onda sve Nije. Boga prepoznajemo po tome što On jedini, po nekima, može biti da nije kada sve drugo Jeste. 290. Što više ponavljaš nekome svoj stav, to je manja šansa da te čuje.

Nermana BEGAGIĆ

289. Ne kažeš li šta misliš, drugi ne samo da će reći nego će i misliti za tebe! 288. Konačan smisao govoru daje onaj ko sluša, ne onaj ko govori. 287. Ovim narodima je lahko upravljati: slažu se oko svega o čemu pojma nemaju. 286. Isprva je bio samo ljudi na zemlji, pa je onda rad od ljudske vrste napravio majmuna, udava, hobotnicu i dalje… sve do amebe.

O tempora, o normes

285. Nipošto ne traži od žene da zaboravi sebe; kada je i najpametna, ona ne zaboravlja prostrti serdžadu za svoje podanike. 284. Tako čovjek stvori Boga po svom obličju, pa ga ostavi da se sam snalazi. 283. Ne bori se protiv zla pričajući da si ti dobar, nego upirući prstom na onog koji to nije! 282. Muškarci su nepopravljivo programirani na samoživost, žene da im u tome pomažu.

Nermana BEGAGIĆ

281. Ne znam je li veći grijeh davati kada se nema ili uzimati kada nam ne treba. 280. Najbolji dokaz osvojene slobode na Balkanu je da 18 godina nakon rata imamo istina o ratu tačno koliko i stanovnika, i to nas ne brine. 279. Umjetnost je otisak duše onih koji uporno prolaze. 278. Zakon funkcionisanja Svetog trojstva: kako je nemoguće u isto vrijeme i govoriti i razmišljati i raditi kada je Bog budan, Sveti duh spava, a Sin se od ljubavi odmara.

O tempora, o normes

277. Staru horozu krijesta pred očima. 276. Krava koja daje mlijeko zove se muzara, a ne mljekara kako bi mnogima odgovaralo. 275. Guska, i kada poleti, nestrpljivo traži prvu baru sa ustajalom vodom. 274. Gusan je ubijeđen da mu se od lijepog perja ne primjećuje kreštav glas.

Nermana BEGAGIĆ

273. Čovjek mrtvo tele naziva teletina. 272. Kokoš se odmara kada leži na jajima. 271. Svinji je blato primarni element. 270. Možda konji i razmišljaju, ali se ne primjećuje.

O tempora, o normes

269. Ovca je domaća životinja koja uvijek odgovara blejanjem, bez obzira šta i na kojem jeziku joj rekli. 268. Pas laje i kada govori. 267. Prijateljstvo je nekome riječ, nekome manir, a nekome životna zadužbina. 266. Tamo gdje nema riječi, nema ni čovjeka.

Nermana BEGAGIĆ

265. U civiliziranom društvu bilo kakva laž uz dva svjedoka postaje istina. 264. Prava ljubav se konstatuje u času kada oba partnera pokažu da uspijevaju biti ogledalo bez posljedica po mentalno zdravlje. 263. Druže Tito, mi ti se kunemo, ne stajemo dok sve ne s*ebemo! 262. Za neometanu tranziciju na Balkanu postavljen je moratorij na moralne zakone sve dok naše ne postane nečije, uz konstantan rasad bijede i neimaštine. Hoće im se, može nam se!

O tempora, o normes

261. Teško onom ko samo sebe vidi, takvoga će sebi i roditi. 260. Balkan: Nebom proleti po koji orao, dok miševi sir kradu, mačke ga rasparčavaju, mravi uspanićeno mrvice traže, zmijska legla se i dalje slobodno množe. 259. Proces demokratskog društvenog raslojavanja u tranziciji : jednima vlast, policija, armija, moć i pare... drugima duhovnost, Božja milost, praštanje, tolerancija, humanost.... 258. Srela sam ljude kod kojih je svijest razorila sve puteve srca, pa sam se pitala ima li još uvijek nekoga u tom otužnom oklopu.

Nermana BEGAGIĆ

257. Tamo gdje nema ljudi, nema ni sudbine. 256. Trebalo je ostariti da shvatim da nije svako kovač svoje sudbine, nego svoga kraja. 255. Bosna nastavlja diferencijaciju masa praveći svoj kapitalizam. Opažene su nove krvne grupe: mavi, maslinasto zelenjičava, siva... Ljudi se masovno prilagođavaju, mijenjajući krvna zrnca za malo para (bez protesta, rada ili bruke)! 254. Nije islam zakinuo ženu, on joj je tek osigurao stalno zaposlenje uz muškarca i odredio odnose sa javnošću.

O tempora, o normes

253. Ljude ne dijeli prostor, nego vrijeme, koje nas rađa, budi, pohodi i onda nestaje sa nama. 252. Ako bi papa ukinuo celibat za sveštenike, pitam se koliko bi službenika Vatikana ostalo bez posla. 251. Samo zdrav seks održava duh zdravim, dok tijelu svakako nema pomoći. 250. Garantovano nepodnošljiva lahkoća postojanja u tvrdom, tečnom ili gasovitom stanju.

Nermana BEGAGIĆ

249. Razvališe mi koncepciju, sve uz kontracepciju. 248. Ako ti je i dlaka u ustima, snađi se, al’ ne pljuj pred drugima; ljudi se ne pitaju zašto, nego šta radiš. 247. Na raskrsnici života sam život nikada nije u dilemi. 246. Kakve sam hude sreće, da poljubim i začaranu žabu ova bi se pretvorila u punoglavca.

O tempora, o normes

245. Naša svakodnevna moralna mantra: bolje golub u ruci nego jato na grani, bolje i prazna ruka nego golub bez ruke. 244. Ima ih kod kojih je ljubav film za koji čitav život prave audicije, ne primjećujući da čak ni najbolji glumac ne može spasiti njihov loš scenario. 243. “Sjaši Kurta da uzjaše Murta”? Ma nema blage veze, ko počne jahati, tome se, bogme, više na zemlju ne silazi. 242. Opasnost u odlaganju? U seksu sigurno, sve drugo može i da nas sačeka.

Nermana BEGAGIĆ

241. Ljubav postaje smrtonosna droga ako se predozira. 240. Pametniji ne popušta, nego napušta! 239. Istorijski uzročno-posljedični alogizam: svi smo mi Božija djeca, jedino je Isus Božiji sin. 238. Ljudi su slojeviti insani, prvi sloj koji mi vidimo je tek kora nečije duše ili prazna ljuska nekadašnjeg jajeta.

O tempora, o normes

237. Da je Bog htio da Ada(e)m ne zgriješi, zabranio bi mu da jede zmije, a ne jabuke. 236. Žene su mnogo fleksibilniji političari od muškaraca; one znaju kako pokornošću i simulacijom zadovoljstva može da se osvoji svoj svijet. 235. Bolje jedan pri ruci nego hiljadu na spisku. 234. Što ih znaš više, to si za više njih rukohvat dok sebe uspinju.

Nermana BEGAGIĆ

233. Dok je samo riječ, sve je moguće. Kako prelaz na djelo kvari sliku, naši ga human(o)isti, u brizi za narod, uporno izbjegavaju. 232. Sve što prepoznaš kod drugih dolazi od tebe samog, sve što vidiš dolazi od tebe samog, sve što voliš, podnosiš, ne podnosiš, mrziš od tebe je samog. Svi od sebe pravimo mjeru za čovjeka. 231. Ljubav je misao sazdana od svjetlosti. 230. Ne posjedujemo da bismo voljeli, nego volimo da ne bismo posjedovali.

O tempora, o normes

229. Ljubav je nekontrolabilna misterija svakog bića; pokušaj uma da upravljanja njom je sijanje sjemena za uzgoj naše nesreće. 228. Svi najlakše trošimo na besmislice ono čega najmanje imamo: naše živote. 227. Svijet je u dekadenciji svaki puta kada uzgoji više vukova nego ovčica. 226. Bojim se ljudi kod kojih su riječi oružje, a ne most istkan od tananih srebrenih žica do onoga drugog.

Nermana BEGAGIĆ

225. Nada je prozor očaja. 224. Svakodnevna molitva: Sačuvaj me Bože od tuđeg zla i od sopstvene gluposti! 223. Zabrinuta se pitam ima li dovoljno sazvježđa u kosmosu da bi svako od nas jednog dana imao (ili se možda tek vratio na) svoju planetu? Jer što više upoznajem ove razvijene , sve sam ubjeđenija da to i jeste cilj tehničkog razvoja. 222. Vjerujem da ni Marks na ahiretu nikome više nije profitabilan.

O tempora, o normes

221. Da Freud danas živi, za psihoterapiju bi propisao društvenu mrežu. Ovdje su svi potentni, a ima, bogme, i prepotentnih. 220. Čovjek je jednosmjerni mutant: od hajvana nikad insana al’ zato od insana učas hajvana! 219. Šokira me Božja moć, majke mi: Jedan Bog, a nas 7 milijardi! 218. Čovjekom u suštini upravlja strah.

Nermana BEGAGIĆ

217. Ubleha je da su svi ljudi jednaki,.. svi ljudi su, u suštini, nejednaki! Zato je upravljati ljudima otvorena vještina koja se oduvijek završava u propasti vođa, dobrih kao i zlih. 216. Srela sam ljudi kod kojih od bljutava naličja više ne možeš uopšte znati imaju li ikakvo lice! 215. Istorija čovječanstva je puna velikih ideja i malih ljudi. 214. Zaista svaki čovjek živi na svojoj planeti, samo što su kod nekih njihove planete potpuno nenaseljive.

O tempora, o normes

213. Ko čeka, taj rijetko šta dočeka ... Čekanje je izgovor lijenih ljudi. 212. Mi smo narod koji vjeruje u ono da ničija nije do zore gorila. Zato strpljivo čekamo već godinama u mraku. 211. Iz crnih balkanskih hronika: ako si se već nakostolomio na me, ubij me! Nemoj me povrijediti, tako ti Boga! 210. Ako nauka nastavi da proniče u suštinu postojanja dijeleći materiju do infinitezimala i dalje do ničega, može bit da na kraju zaključi da smo svi tek Božje fatamorgane.

Nermana BEGAGIĆ

209. Ne znam da je ikada ijedna žrtva zaustavila dželata ljubavnom izjavom?! 208. Izdržaćemo nekako što nemamo kako treba vlasti; ono što nas brine je da nemamo ni naroda. 207. Kada neće brijeg Muhamedu, što bi i Muhamed brijegu? 206. Nemoguće je ugoditi onome ko neće da mu ugodiš.

O tempora, o normes

205. Sezame otvori se! Sezame zatvori se! Sezame, jebi se, nit’ se otvaraj nit’ se zatvaraj kada ne znaš mućnuti sam svojom glavom! 204. Jedina društvena elita koju priznajem su časni ljudi. 203. Nadati se je benigni povratni glagol sve dok samo sebe stavljamo u poziciju izvršioca, objekta i na mjesto radnje. Uvođenje drugih u relaciju donosi rizik od malignih oboljenja. 202. Sada mi je tek jasno zašto su naši preci koristili onolike kamenčuge za nadgrobne spomenike u Bosni: bojali se hordi smrti na mjestu zdrava razuma!

Nermana BEGAGIĆ

201. Osmijeh za sve i ljubazna riječ nije ljubav, nego tek ljubaznost - kao čokoladna glazura na kolaču čiji ukus može dobro da razočara. 200. Preživljena tragedija ne čini čovjeka boljim, nego nesretnijim. 199. Gledati oko sebe sa ljubavlju i razumijevanjem je kao obasjati svijet novom blagom svjetlošću radosti i nade... ali svijet se tim ne mijenja, on ostaje isti, mijenjamo se samo mi sami. 198. Čovjek je interesno biće čija je alatka razum ako ga zatreba. Prema talasanju civilizacije ima tu još mnogo rada, obrada i dorada.

O tempora, o normes

197. Mi smo o Americi učili iz holivudskih filmova, oni o nama iz CIA-inih zapisnika. 196. Nema ambivaletnog dualiteta u konačnim istinama: ne može se istovremeno biti i u svjetlosti i u mraku. 195. Veliko razočarenje je bilo kada sam shvatila da su u ljubavi najvjerniji lijeni muškarci, najzaljubljeniji sanjari i najprivrženiji ljudi bez imaginacije. Otada vječnim parovima manje zavidim. 194. Da bi same sebe vidjeli treba bar na trenutak uspjeti biti drugi. Ali kojeg drugog odabrati za realnu sliku sebe?

Nermana BEGAGIĆ

193. Razlika jeste bitna: bez obzira šta pričale, sve žene čekaju muškarca koji će otkriti njihovu ljepotu, a svi muškarci žene koje će potvrditi njihovu muškost! 192. Ako nikada ne dignete glas niko vam neće vjerovati da ga imate! 191. U budizmu tvrde da je seksualni vrhunac za čovjeka najbliže stanje duha kojim se približava božanskom. Zato je seksualno uživanje bilo rezervisano za Bogove, a ne ljude. Naravoučenije: sve dok ima seksa ima i nade za narodno vaskrsnuće. 190. Najviše me strah istina u koje niko ne sumnja.

O tempora, o normes

189. Naša multikulturna sredina zna biti od novokomponovanih kultura dobro nekulturna, baš kao multivitaminski sok: ni ukusa, ni mirisa, nadražaj na povraćanje i osjećaj nadimanja ako se uzima u većim količinama. 188. Čovjek se prepoznaje po onome što voli, cijeni po onome što ne voli, dok živi onako kako može. 187. Rodi me majko s mjerom, pa makar i glupu! 186. Nacionalizam je endemski narcizam sa neizvjesnim ishodom po druge.

Nermana BEGAGIĆ

185. Glupost je zarazna. I najpametniji u ludu okruženju na kraju prolupa! 184. Postoji više tipova inteligencije, ali niti jedna nije dovoljna da nas zaštiti od sopstvene gluposti. 183. Koliko ljudi sam slušala kako pričaju o ljubavi za druge kao mislenoj imenici, jer kada je jedan čovjek stao pred njih, zauzeti pričom, nisu ga ni vidjeli. 182. Šta nas briga za budućnost dok imamo prošlost koja nas uporno inspiriše i renovira?!

O tempora, o normes

181. Da je Frojd još malo poživio, shvatio bi da je Zevsov kompleks mnogo jači od Edipova, jer da Edip nije htio postati kralj, ne bi nabasao na sopstvenu mater! 180. Sa godinama ne samo da znam šta ne znam nego i ne znam više ni šta sve znam. 179. Ljubav je mislena imenica koja često ostaje bes(z)mislena. 178. Priroda uvijek uredi događaje i njihove tokove tako da nema pobjednika.

Nermana BEGAGIĆ

177. Svi koji na pitanje “ko si?” ne odgovore bez imalo razmišljanja sa “čovjek” griješe prema svojoj vrsti na sopstvenu odgovornost. 176. Čak i u igri dvije bebe već se prepoznaje ko je taj ko odlučuje o igri, sve dok mu ne zasmrde pelene. 175. U vječnom postojanju ljudski životi jesu binarni impulsi, jednako smjeni dana i noći, i ništa ih ne može zaustaviti. 174. Nisu kapitalisti ubili radničke revolucije oružjem, ni oruđem i opresijom, nego razvojem potreba!

O tempora, o normes

173. Nije li istina da su na ovome svijetu već nekima otvorana vrata dženeta a nekima, kao usred džehenema, bilo dobro vruće? 172. Volim te, slobodo, iako počesto ne znam šta ću sa tobom! 171. Najopasnija situacija za sve velike vođe kao i za provincijski duh je uvijek bila da narod počne da misli! Jer misliti svojom glavom je početak pobune. 170. Svaka čast Marksu, ali čovjek je materijal pogodan za modeliranje.

Nermana BEGAGIĆ

169. Budi se Istok i Zapad, budi se Sjever i Jug, koraci zamrli davno mlitav nam postao drug! 168. Ženskaroš je kao čovjek koji čitav život skuplja knjige za biblioteku, a nikada niti jednu ne pročita do kraja. 167. Istina je da nam ljubav mijenja svijet: svede ga na jednu osobu kojoj su svi ostali dekor. 166. Sve što živimo je ovdje i sada.

O tempora, o normes

165. Samo ljubav može da popravi svijet, ali isto tako da život učini nepodnošljivim. 164. Pažnja! To što slušamo nekoga kako priča o ljubavi ili o prijateljstvu ne znači da bi nas htio za glavnu ulogu! 163. Ne može se biti stvarno slobodan bez poštivanja vremena kao odlučnog faktora svih spoznaja: ljubav prestaje biti vječna, prijateljstvo postaje smrtno, a mi, oslobođeni naloga velikih iluzija , se smanjujemo do svoje prirodne veličine. 162. Ima jako mnogo ljudi koji traže ljubav sve bježeći od nje.

Nermana BEGAGIĆ

161. Zaboravan partner je loš ljubavnik, a još slabiji prijatelj. 160. Toliko romantičnih duša traži čitav život osobu koju može staviti u svoje snove, gazeći nemilosrdno svakoga ko pokuša njihov san pretvoriti u stvarnost. 159. Toliko ljudi u sve odnose unose isti scenario, tražeći tek statiste za igru u kojoj su on/ona glavna rola. Dođoh, vidjeh i spasih se u trku! 158. Protuprirodno je insistirati na održavanju visokih moralnih principa po svaku cijenu; ko hoće da se penje, ne može biti da nikada ne ide i niz brdo.

O tempora, o normes

157. Kada sve izgleda da je stalo u našem životu, i tada negdje nekome poštar zvoni na vrata , neko se negdje nasmijao, neko potrčao, neko obradovao. 156. Niti su ljudi dobri, ni zli, ni pošteni, ni lopovi, ni pokorni, ni umilni, ni pohlepni, ni velikodušni ... uvijek je to tek odluke tren. 155. Kraljevstvo za riječ koja ne umire istog trenutka kada je izgovorena, i potom postala prazna školjka, praznog trenutka. 154. Tako zna biti dugotrajno i bolno to novo Feniksovo rađanje da se pitam da li se uopšte isplati umrijeti za njega.

Nermana BEGAGIĆ

153. Zajedništvo i slobodna misao su imanentni dijelovi čovjekova bića. Tamo gdje se humanost organizuje ili uvodi demokratija po dekretu, neki se nekim zasigurno penju na leđa. 152. Jasno je da društvo nije u krizi što ima toliko nezaposlenih među nama, nego zato što ne trošimo dovoljno. 151. Ako si lav, i rikanje od boli drugi smatraju napadom i ostavljaju te da se sam snalaziš. 150. Na dan kada sam shvatila da i bezgranična ljubav ima svoju granicu iza koje ne mogu ići, konačno sam odrasla.

O tempora, o normes

149. Oprezno sa Bogovima. Mogu se stvarno i pojaviti! 148. Molitva osviješćenih: učini, Bože, da brinući se za sebe ne zaboravim da drugi ima svoje Sebe. 147. Od oko dva miliona spermatozoida koji jure da prodru u jajnu ćeliju mi smo stigli prvi u danu našeg začetka! U šta se pretočila poslije naša snaga i odvažnost iz te prve bitke? 146. Pišu da je Bosanska crkva vjerovala i u Boga i u Đavola! Možda to i jeste prava vjera za balkanske prostore, koje naizmjenično posjećuju obadvojica, sa periodima pustoši između.

Nermana BEGAGIĆ

145. Ako po objavljenoj statistici Balkanci vode ljubav u prosjeku 8 minuta i tako se prave djeca, nije ni čudo da nas ima toliko nedovršenih. 144. Opusti se sine i ne traži što ne možeš imati. Život je svakako stalno skupljanje uspomena koje poslije nas nikome više neće služiti nizašto. 143. Dok se nečovjek zna i naslijediti, čovjek se pravi od rođenja. 142. Trebalo nas je osiromašiti i obespraviti na Balkanu da bi nas učinili nesretnim. Od nesrećnih ljudi se prave dobri ratnici.

O tempora, o normes

141. Teško je izaći iz snova pogotovu ako se ima loše pamćenje, a vremena tek za parcijalne inventure. 140. S vremenom koje se slaže iza nas ostaju i naši snovi; onda jednog dana ostajemo i mi u nekom danu... svi životi ko tragovi u pustinji izgubljena karavana. 139. Perfekcija se ne spoznaje pogledom nego srcem. 138. Između mene danas i mene sutra postojim ja od juče. Između mene sada i mene od juče postoji još uvijek neriješeno danas. Hoću li se ikada i kako sresti sa samom sobom?

Nermana BEGAGIĆ

137. Odistinski dobri ljudi svi liče jedan na drugog; zato ih lako zaboravljamo. 136. Kada mi kažu “ljubav”, uvijek gledam podozrivo partnere znajući da jedan od njih najvjerovatnije trišira partiju. 135. Oduzeli su mi domovinu u zamjenu za azil. Tako oslobođena mogu da tražim neki svoj davni san da mi padne u krilo, ne bi li me opet bilo. 134. Uprkos pokušaju da se spoznam, problem ostaje krucijalan: kako znati koja sam sada ako to “sada” stalno zaostaje iza mene?

O tempora, o normes

133. Moći, htjeti, znati, umjeti, srati, sve uvijek dolazi iz iste sehare. 132. Kćeri moja, jedini način da postaneš najbolje od sebe što možeš biti je da se potpuno odrekneš muškaraca. Uz njih smo uvijek u stanju lagane deformacije i blizu tačke topljenja, bez obzira na temperturu ambijenta. 131. Nemam ja ništa protiv homoseksualaca, ali oni svi imaju nešto protiv mene! 130. Čovjek koji hoće da dugo živi, s vremena na vrijeme vrši reviziju svojih stavova.

Nermana BEGAGIĆ

129. Za razliku od mnogih drugih Bosanci znaju ()ebati po rođenju. Napredni Evropljani se uče da vode ljubav godinama... i nikada nisu sigurni da li su pogodili rupu, ili promašili sex. 128. Po svojoj prirodi muškarac je centar samom sebi, žena uvijek crta kružnicu oko sebe u kojoj je ona jedini vladar. 127. Prošlost služi da nas ubija u pojam svaki puta kada nas budućnost počinje mučiti svojom neizvjesnošću. 126. Najteže je podići one koji su pali, ne zato sto su teški nego zato što su se u međuvremenu naučili ležati..

O tempora, o normes

125. Ako si ptica i pad je let. 124. Ljubav počinje kada sve riječi postanu nedostatne da iskažu ono što samo u jedan pogled može stati, razvija se kada uprkos redovnoj konzomaciji apetit konstantno raste, traje sve dok jedan od partnera ne uspije progutati drugog. U nekim slučajevima, zbog teška varenja, ima recidivista na bojno polje. 123. Kako vjerovati da neko može potpuno nestati kada nikada nismo uspjeli razabrati trenutak ičijeg nastanka? 122. Tamo gdje je riječi oduzet smisao, počinje ljudski pakao.

Nermana BEGAGIĆ

121. Ima ih koji bi da poubijaju sve svjedoke svoga postojanja kada, nezadovoljni sobom, nemaju snage da sebe dokrajče. 120. Nikada svoja i sa sobom: između mene i drugih nalazi se uvijek Mi, a između mene i mene ubaci se redovno ovo tako dosadno Ja! 119. Kada me neko jednom udari, ja bježim glavom bez obzira da ne bi dohvatio i drugi obraz! 118. Nešto mislim da ako postanem bolja od onoga što jesam, onda to nisam ja, a ako ja to nisam, što će mi onda da budem bolja od onoga što jesam?

O tempora, o normes

117. Sloboda mu je uvijek bila osnovna vrijednost za koju se borio; zato je, nakon što je izabran, ukinuo narod da je ne bi izgubio polažući nekome račun. 116. Demokratija nije što bi narod htio, nego kako je narod naučio: najteže je u stanjima hronične bolesti promijeniti tretman na koji se bolesnik već privikao. 115. Život je kao partija karata u kojoj ne možeš uticati na karte koje će ti biti dodijeljene, ali ti daju šansu da igraš. 114. Rad nama na Balkanu dođe nešto kao pauza izmedju dvije kahve.

Nermana BEGAGIĆ

113. Kapitalizam je u dvadesetom vijeku u periodima velikih kriza bacao i uništavao proizvode da bi zadržao cijenu na tržištu. Danas se uništavaju ljudi da bi se zadržalo tržište. 112. Hoće li djeca moći ponijeti na svojim krhkim leđima naše ugašene snove? 111. Nema progresa društvu gdje su vlast i narod na istoj strani; kod nas dok vlast i dalje ubija domovinu, narod je dokrajčuje 110. U otvorenoj diskusiji, po pravilima lijepa ponašanja, samo su vrata ćenife širom otvorena.

O tempora, o normes

109. Trčanje za smislom života vodi direktno u provaliju besmisla. 108. I dalje ih ima mnogo kojima drugi služi samo kao podsjetnik na njih same. Zato kada su sa drugim nema drugih, a kada su sami, nema ni njih. 107. Napredujemo i dalje: sve smo bliži Bogovima, a sve dalji od samih sebe. Uostalom, ko je još od sebe imao hajra, dok se kod Boga nešto uvijek da i ušićariti. 106. Kompromis na Balkanu je naziv posebnog društvenog odnosa na koji pristaju oni koji vrše uvijek sve isplate po glavi stanovnika.

Nermana BEGAGIĆ

105. Između tačke A i tačke B može se podijeliti razdaljina na neograničen broj puta, ali samo teoretski. Valja uzeti u obzir debljinu sječiva, brzinu akcije, vrijeme reakcije i faktore zamora. Na kraju ima nas koji bismo rađe produžili dalje, a ne uvijek sjeckali u mjestu. 104. Jedina mogućnost da ne prospeš vodu iz prepune čaše je da je ne gledaš dok sa njom u ruci prelaziš sobu! Ignorisati prijetnju je osnovna strategija preživljavanja, sine. 103. Slabo kapîra ko poslije milijardi dolara prihoda od balko-strendžera ne vidi kao moguć razlog rata na Balkanu sijanje balkanske (dija) spore po svijetu za dobru žetvu... Dodamo li tome u prilog razne donacije za naše fondacije, hvata me strah od nove racije!

O tempora, o normes

102. Od SFRJ nam je ostalo u moralno nasljeđe političko usaglašavanje mišljenja. Izuzetno bogatstvo mišljenja u BiH čini danas proceduru usaglašavanja toliko složenom da od nje, srećom po mnoge političare, mnogi ne stižu išta drugo raditi. 101. Sreća je hemijska reakcija organizma na postojanje, koja prožima biće kada ljubavlju vezuje život u sebi i oko sebe. 100. Teška kletva Balkana: dabogda ti se razbistrilo u glavi, pa sve vidio u koloru umjesto, kako si naučen, crno-bijelo. 99. Tamo gdje nema ljudi, nema ni čovjeka.

Nermana BEGAGIĆ

98. Obruč ih sve više steže: Sve nas manje zarezuju u svijetu i sve je teže iskamčiti pare za projekte zaštite stotinu ministarstava i vlada od rada i naprezanja. Ako nam jednog dana ponestane leševa za iskopavanje, ne bude više ništa narodno za prodaju i nema novoga rata, moraće nešto da rade! Strahujem od novoga zla i sanjam da tada makar nakratko izronimo i opet zvijezdu, bar onu našu jednu, na nečijoj kapi vidimo. 97. Ne brine mene riječ, svijet je po njoj i nastao, mene brine rupa koja ostaje tamo gdje riječi (po)nestanu. 96. Hoćemo kapitalizam, a još uvijek nam je važnije da krava crkne komšiji nego da naša daje mlijeko.

O tempora, o normes

95. Od odluke vlada da u BiH govorimo tri Balkanska jezika, a razumijemo uvijek isto, to šizoidno razdvajanje slušnih od govornih organa me uporno vraća u poziciju autsajdera bez pokrića… 94. U pokušaju komunikacije svela sam riječ na slovo aaaaa i opet me mnogi ne razumiju. 93. Meni je tijesno u tuđim snovima, a za moje (snove) od stvarnosti više nema mjesta! 92. Gledam sinove i radujem se da je tu i Bog imao posla, jer od nas ovakvih ne bi ni čavki narasla krila.

Nermana BEGAGIĆ

91. List opao sa grane nije nikada bio živ, bio je zelen; drvo i dalje živi i pticama, suncu, vjetru i zemlji šapuće nemušto svoje želje. 90. Ako se krene nema povratka u istu tačku; sve tačke u kojima se potom zaustavlja postaju završne. 89. Balkanski muškarci su ili dobri ljubavnici ili loši političari. Trećih ovdje nema. 88. Otkako sam primijetila da je drugima isto, bilo mene ili ne, lakše samu sebe podnosim.

O tempora, o normes

87. Dok mi još među nama sređujemo račune, svijet ode dalje. Ostaćemo jedini na planeti koje niko neće htjeti klonirati. 86. Svakome ko se pri punoj svijesti i voljno izjasni kao Bosanac dodjeljuje se po jedna piramida iz Visočke doline u trajno vlasništvo i bez obaveze na poznavanje istorije. 85. Kod nas je i Bog prijavljen na zavod za zapošljavanje zbog insistiranja na bratstvu i jednakosti svih ljudi. 84. Da žaba zna kako ružno zvuči njeno kreketanje, sama bi sebe proglasila gudalom.

Nermana BEGAGIĆ

83. Od nekada junačkog naroda, Bosanski Srbi postade pačenićki; od silne patnje otrgla im se paščad sa lanaca pa je teško s njima od psećeg lajanja čestito govorit a kamo li im razabrati svekolike jade. 82. A Bošnjaci-muslimani Bosne pali na sedždu ničice, pa ne ustaju, nit’ glasa daju, čekajući da Bog za njih sredi stvari ko i dosada. 81. Samo kod Bosanskih Hrvata gospodarski mir i tišina: svi čekaju da vjetar prestane duhat da bi znali na koju će stranu glavu okrenut. 80. Pitam se puštaju li listovi koji napuštaju stabla u jesen krik radosti u trenutku odvajanja od stabla i konačno svoga slobodna pada.

O tempora, o normes

79. Da proizvedemo po čevapčić ili flaširamo litar vode po glavi stanovnika dnevno, davno bismo i ušli i prošli kroz Evropu, al’ valja zagrnuti rukave, što nama poteško ide. 78. Teško se oprašta drugom ono što zna o nama bez naše saglasnosti; teže od toga je samo ako nas još uz to pokušava ubijediti svim sredstvima da je to istina. 77. Ovdje cure sve obećavaju a ništa ne daju. Muški nam nit’ obećavaju nit’ daju pa se ne možeš zabunit nikako. 76. Strpljen, sjeban.

Nermana BEGAGIĆ

75. Naučili nas Osmanlije u pet stotina godina mirnoće hibernaciji Kada se malo ima i sila prijeti, srce nam miruje čekajući bolja vremena, dok stomak, ko satić, obnavlja dnevne potrebe života. 74. Balkanski točak sudbine: sami rušimo, ako nam se ćefne popravljamo. Drugi te gurne, lijepo padneš, a onda jal hoćeš, jal nećeš da ustaneš. 73. Ne znam volim li sebe, nismo se nikada do sada rastajale nas dvije. Ne znam jesam li slobodna, jer sam većinom morala da uzimam šta mi život nudi. Nisam sigurna ni da sam lijepa, iako su mi se oči hranile često ljepotom, a ružno je lahko zaboravljano. Ponekada me patnja preplavi, ali se i radost javi niotkuda i ponese život u meni. Ako imam sudbinu lista na grani, neka je! Vrijedilo je otvoriti oči!

O tempora, o normes

72. Toliko avlija i toliko sokaka, al’ samo jedno sunce za sve nas. I da hoćemo, ne možemo ga podijeliti. 71. Ni pamet, ni ljepota nisu prelazne, ali su premostive. 70. Za koliko njih je, u stvari, slušati zvuk sopstvenog glasa jedini valjan motiv traženja drugih. 69. Dok se žena intenzivno oslobađa lanaca i povećava ukupno aktivnu misao čovječanstva, dotle muškarci nastavljaju sanjati onu za koju će skidati zvijezde sa neba dok ona sjedi u polumraku.

Nermana BEGAGIĆ

68. Sve što znam sa sigurnošću je svedeno na ovaj trenutak dok pišem. A i to već odlazi od mene. 67. Nema nas ni boljih ni gorih, ni ljepših ni ružnijih, ni pametnih ni pametnijih; ima nas tek različitih. 66. Da je priroda bila isključiva kao što čovjek zna biti, na planeti danas ne bi ništa živjelo osim prostih ameba. 65. Šta ćeš, jarane, i to ti je život; ubi nas u Bosni merhametli insan i zahmetli komšiluk.

O tempora, o normes

64. Čovjeka je upitnik na kraju rečenice odvojio od životinjskog i biljnog svijeta. 63. Najteži i najduži put je od čovjeka do čovjeka, ali ako se jednom pređe svi drugi su kratki. 62. Tek nekoliko ljudi treba ubiti da bi nas generacije pamtile; niti jedno dobro koje učinimo ne garantuje da nas neće izbrisati već do sutra. 61. Ne kaži nikada nekomu da ga voliš bez najmanje dva svjedoka.

Nermana BEGAGIĆ

60. Čovjek sam, a još uvijek toliko toga ljudskog mi je strano. 59. Pod hitno mi treba mail adresa Marksa da mu skrenem pažnju na to da ništa ne pišući već skoro 150 godina rizikuje prelazak u historiju. 58. Pri pomisli da smo svi mi, muški kao i ženske, tek polutke u manje-više slobodnom kruženju hemisferom, sve priče o jednakosti ili nejednakosti polova postaju beznačajne. 57. Nije dovoljno znati prebacivati riječi preko konopca da bi se reklo da se zna skakati.

O tempora, o normes

56. Da imam otrovnu pljuvačku, nisam sigurna da i ja ne bih, makar za ćejf, s vremena na vrijeme ujedala. 55. Da bi se vidjelo preko brda, valja se na njega popeti. 54. U laži su kratke samo noge, u istini ništa nije sigurno. 53. Čovjek je biće od pet dimanzija: tri prostora, jedna vremena i ona peta, unutrašnja, ako se dosegne, potpuno ga rastvara. Ali tu su već druge mjere i drugačija zalaganja.

Nermana BEGAGIĆ

52. Ja se još i danas pitam šta bi sa KPJ i nas preko milion komunista. Revolucionarna uvjerenja zamijeniti za vojne baze i zone po Balkanu kao sigurniju formu osiguranja čovječanstva od čovjeka? 51. Naučeni da se misli za nas, razmaženi od Tita i Partije, razmilili smo se po svijetu tražeći tutore i mentore koji će naše odrastanje da nadziru i da nam plate. Braćo i sestre, kakav je ovo osvanuo dan? 50. Ipak najbolji način da se ukine iskorištavanje je da se ukine rad, a ako ne može rad, onda bar radnici. Svima će odlaknuti! 49. Tuga Balkana... slušali konji kako žabe krekeću, pa začepili uši.

O tempora, o normes

48. Otrovan Istok i Zapad, uspavan Sjever i Jug. Koraci nisu za napad, u kolapsu sada je Drug. 47. Perpetuum Mobile Balkana: naša motorna snaga se obnavlja u našem trošenju. Što više nemanja, ljubavi, mržnje, strasti i podvala, to smo sve stabilniji i pouzdaniji u patnji. 46. Ovdje svaki narod čuva jedna te ista troglava aždaha. Priručnici za upotrebu su isti, a nisu zanemarljive ni istorijske rezerve; treba tek oprašiti malo arhive. 45. Ljubav je sam život u nama.

Nermana BEGAGIĆ

44. Naš narod ne zna da krmaluči, teško pamtimo i lako zaboravljamo. Zato kada nas pitaju, ubismo se tražeći što je bilo da je bilo. 43. U bolnu preobraćaju u demokratsko društvo jedni su palili vatru, drugi je održavali. Sada nas, kada smo konačno krenuli ka kapitalizmu, puštaju da se sami snalazimo, pod uslovom da nas njihove oči ne vide. 42. Ko neće sa mnom, vala ne mora ni bez mene. 41. Bosanac je čudan cvat: kada misliš da ga više nigdje nema, ima ga najviše.

O tempora, o normes

40. U šta li smo vjerovali, čega se bojali, zbog čega tugovali u davna vremena kada smo naseljavali Balkan? Sve je to sigurno zapisano u našem jeziku, samo da opet naučimo da sebe razumijemo. 39. Kapitalizam je društveno uređenje u kojem sve sto se ne plaća nema nikakve vrijednosti. Pa bujrum! 38. Evolucija služi narodu da se može odmoriti poslije revolucije, zaštićen od svake nove solucije svojom sopstvenom polucijom. 37. Prvi zakon političkog-društvenog razvoja: Sve se mijenja, samo policija ostaje ista.

Nermana BEGAGIĆ

36. Radnički protesti u demokratiji: Uz odobrenje SUPa, protestujemo diskretno okruženi policijom, koja je tom prigodom odložila vatreno oružje u futrole. 35. Što znači dobro odgojen narod! U odnosu na Titovo vrijeme spoljne neprijatelje su nam zamijenili unutrašnjim, pa nas opet država spašava od propasti, dok mi aminujemo, zahvalni. 34. Imamo mi svoj izam kao balkanizam: ni ljubav za svoju, ni mržnja za druge nacije, nego tek nakav dert što sve razvaljuje kad mu za to dodje vrijeme.

O tempora, o normes

33. Budali niti jedna nije dosta, pametnu nikad ne znaš hoće li pasti na stranu dobra ili zla. 32. Mi smo po rascjepu Juge odbacili marksistička uvjerenja, rasprodali narodnu imovinu i predali duše u nadzor Bogu, pa nas danas vrhovi bogomolja rasuti po zemlji čuvaju od sihira, džinova, sihirbaza i raznih ograjisanja. U demokratskom zaokretanju ka većinskoj jednakosti po nemanju ta nam zla pride baš i ne trebala! 31. Ko je prosio jednom lako će opet: Za održanje samopoštovanja dovoljno je onoga ko ti pomaže smatrati idiotom!

Nermana BEGAGIĆ

30. Džaba dobra volja - ja ne mogu, pa da me i ubiju, polagati račune istom Bogu sa nekim specijalcima sa Balkana! 29. Društvena kontroverza: nikada nisu imali svoje, pa sada rasprodaju naše. 28. Demokratija u tranziciji: možeš da sereš koliko hoćeš, kada hoćeš i komu hoćeš, sve dok pri tome ne razmišljaš. 27. Društvo u kapitalizmu je kao fudbalska ekipa: lijevo i desno krilo, centar, pozadina. Radnička klasa je lopta na terenu, svugdje može stići, jer je svi šutaju.

O tempora, o normes

26. Ljubav je umjetnost nemušte komunikacije. 25. Strogo načelo Balkana: Il’ si jato, il’ si ptica! Ne može se biti obadvoje u isto vrijeme. 24. Krava je idealan oblik života za mirnu eliminaciju antagonizma društvenih klasa: najede se, preživa na suncu, ništa ne radi, mlijeko nadolazi. Elem, umjesto pobuna, treba tek evoluirati u kravu. 23. Sva umjetnost dobra balkanskog dijaloga je dvoboj u kome što prije i po svaku cijenu treba uspjeti da onom drugom ponestane riječi, a poželjno je i pameti!

Nermana BEGAGIĆ

22. Uporno zaboravljamo da Vođu prave mutave pristaše! 21. U stvari ako dobro razmislim i demokratija je religija. Sastoji se u tome da vladajuća klasa uvjeri ostale da će se mirno povući poslije gubitka izbora. A onda to traje. 20. Odustati od ljubavi sa nekim zbog različite religije je imanentno čovjeku; u životinjskom i biljnom svijetu ima Boga, ali ne i toga. 19. Nova pjesma balkanskih proletera: Ćutanje je zlato koje se ne troši.

O tempora, o normes

18. Između života i mene stalna tenzija: bez pitanja je ušao u mene, a ja bih sada da više nikada ne izađe! 17. Oprezno sa revolucijom, nije nikada sigurno u čijim rukama će da završi 16. Svijest o sebi je mudrost koja ne sazrijeva s godinama nego sa pameću! 15. Čovjek je vektorska veličina: pravac prirodom dat, intenzitet se da regulisati, ali smjer je rizičan faktor iznenađenja

Nermana BEGAGIĆ

14. Nakon cijepanja Juge osim golih života ostali su nam u naslijeđe i snovi o boljem sutra od kojeg se ne vidi danas. 13. Tranzicija u ljubavi: žene su sve golije, a muškarci sve više frustrirani. Spašava ih sloboda seksualnog izjašnjavanja. 12. Treba govoriti samo o prošlosti: tamo više niko ne može ući, a mnogi izlaze dobro osvježeni. 11. Na sva sporna pitanja egzistencije i razvoja jasan je odgovor: uzorati, uštijati, utabati i pustiti da raste američka svudanikla trava!

O tempora, o normes

10. Od kako su Bogovi vraćeni u javnost, drugarice su opet postale žene, drugovi pederi, radnici i seljaci izborno tijelo, poštena inteligencija cijenjeni mutanti. Samo naš Mujo još ne zna gdje spada… uz Fatu i dalje posvuda strada. 9. Samo čovjek umire, priroda se obnavlja. 8. Gledati svoga Boga razapetog na krstu već 2000 godina nije lahko, a ni preporučljivo. 7. Nejasna mi je žena u Islamu: Hurija i u dženetu i na ovome svijetu. Kakav nas to glas bije da nas nikad stvarnih nije?

Nermana BEGAGIĆ

6. Optimistička poruka penzionera: oni nas ne mogu tako malo isplatiti koliko dugo mi možemo živjeti. 5. Tranzicija kapitalizma na Balkanu: prvo je Bog bio jedan, onda niti jedan, pa trojica, a danas ih računamo po glavi stanovnika! 4. U našem društvu, organizovanom na bazi pluralizma interesa, jedino su se interesi množili. 3. Bez ikakve dileme tvrdim: Lakše je ubiti drugog nego sama sebe, čak i uz svjedoke.

O tempora, o normes

2. Tako jedne noći ‘75 prođe kroz moj grad Tito iz lova u Bugojnu. Ponoć, mi smrznuti zbog skoro tri sata čekanja na ulici. U velikoj limuzini ispred Titove sjedi zgodna ženska sa bijelom pudlicom i ova prolazeći maše repom dječici okupljenoj na ulici. Kakva je to samo bila briga za čovjeka! 1. Između života i smrti nema “između”.

BILJEŠKA O AUTORU Nermana Begagić je zeničanka od Begagića, kći Salema i Rabije (Hrelja) rođena1951 u Zenici, tada Federativna Narodna Republika Jugoslavija (danas Bosna i Hercegovina). 1975 godine je diplomirala na Elektrotehničkom fakultetu Sarajevo, odsjek Automata i smjer Računarske tehnike ,1988 godine je magistrirala na Univerzitetu Sarajevo, Ekonomski fakultet odsjek Ekonomska analiza i programiranje. Završen doktorat na temu Strategije razvoja informacionih sistema , uz praktični dio rađen 1990-1991 u preduzeću Specijalnih transmisija , Hrasnica, zagubio se u ratu.. Do rata se pojavljivala u javnosti sa stručnim radovima na temu usklađivanja komponenti razvoja informacionih sistema preduzeća sa samom organizacijom, da bi sve aktivnosti na tu temu, naučna istraživanja i rad zamrli u godinama rata. Prvo izbjeglištvo 1992 u Zenicu iz Sarajeva, gdje je živjela po udaji , se produžilo odlaskom sa maloljetnom djecom u Francusku uz pomoć organizacije Equilibri. U ratnim godinama povratak u zemlju i Sarajevo nije bio moguć. Zbog teške ekonomske situacije u zemlji poslije 1995 izbjeglištvo se pretvorilo u pečalbu, što traje do danas. Od mladosti sklona lijepoj umjetnosti, posebno riječi, likovnom izrazu i slici. Godinama se bavi pisanjem, fotografijom i , u svojstvu amatera, skulpturom i slikanjem. Ljubav za čovjeka je njeno trajno opredjeljenje, a ljubav za Bosnu i Hercegovinu i odanost njenom posebnom, bosanskom biću je izvor svih Nermanini literarnih inspiracija.

IZ RECENZIJE U Nermaninoj sehari aforistike (u kojoj su aforizmi najmanje slučajno poredani od 301. do 1., što se u cjelini može promatrati i kao “logaritamski” aforizam) duhovnost vrije vulkanskom energijom, najčešće sa erupcijom čija lava prži do bola. Gdje je onda smijeh? Možda u posvijesti! Ni podsmijeh nije glasan samo zato što tako hoće Begagićeva, nepredvidiva, ironična, zajedljiva i nadasve najdobronamjernije duhovno spisateljsko biće koje zavrjeđuje divljenje i poštovanje zbog spisateljskog učinka. Njen aforizam nije po svaku cijenu sažet, ali posjeduje oštar iskaz sa bolnom žaokom, koja se, u kratkom i škorpionski munjevitom trzaju, zabada izravno u metu. Misao pripada autorici, a bol čitaocu. Gdje je onda smijeh? U nama! Tamo gdje su i razlike među nama. Tamo, gdje u nas hukom ponire i ovakva rijeka od misli: Nema nas ni boljih ni gorih, ni ljepših ni ružnijih, ni pametnih ni pametnijih; ima nas tek različitih. Drugim riječima, ovakvim aforizmima spisateljica nas stavlja pod moralnu lupu: koliko smo ljudi? Na oštrici njene satire možemo se porezati, pa i u ovakvoj spoznaji: Tamo gdje nema riječi , nema ni čovjeka. Na kraju ili na početku, može se komotno naći i ovaka mudra izreka: Sve što znam sa sigurnošću je svedeno na ovaj trenutak dok pišem. A i to već odlazi od mene. Bez dileme, ovom knjigom aforizama, ludih misli i očaja, istrgnutih iz Dnevnika stare frajle, Nermana Begagić je predstavila sebe kao autentičnog mislioca stvaraoca, te se tako svrstala među naše odabrane aforističare.

Sarajevo, 24.3.2013.

Mustafa SMAJLOVIĆ, književnik

Izdavač: GRAFOTON HS, Sarajevo Urednik i recenzent: Mustafa SMAJLOVIĆ Dizajn i grafička obrada: Emir ĆERIMOVIĆ Lektor: Lejla HRELJA Štampa: SABAH PRINT, Sarajevo Tiraž: 300

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.163.4(497.6)-84 BEGAGIĆ, Nermana O tempora, o normes: iz dnevnika ostarjele frajle:(aforizmi, lude misli i očaj)/Nermana begagić.-Sarajevo: Grafoton HS, 2013.-(85) str.:13x17 cm Bilješka o autoru: str.(83) ISBN 978-9958-758-28-7 COBISS.BH-ID 20478214


O tempora, o normes