Agrosvet 78

Page 1

stručna revija oktobar 2016. broj: 78 besplatan primerak

Savet Stručnjaka Plavo prskanje u jesen Prevazilaženje problema u proizvodnji kajsije u Srbiji

Vinova loza

Sorte ozime pšenice

Istorijat na našim prostorima

Sezona 2016/2017.



03 Reč urednika

SADRŽAJ 04 Sa Agro meridijana

13

06

08

Agro Stručnjak

Hidroponska proizvodnja jagode i u Srbiji

21

22

12 Novi AgroSvet Kuda dalje?

25

Sorte ozime pšenice

AgroStatistika

Crna trulež kupusnjača

Invazivni štetni organizmi

33

36

43

50

Šimširov plamenac izaziva golobrst

Vinova loza

Drugi pišu

Ekološke crtice

53

60

63

68

Dosije

Stočarski kutak

Jesen uz Villager motorne testere

Blagotvorni žar

GMO

Istorijat na našim prostorima

lekoviti korov


2 AGROSVET 78 Stručna revija ISSN 1820-0257 Izdavač: Agromarket doo Adresa: Kraljevačkog bataljona 235/2 34000 Kragujevac tel: 034/308-000 fax: 034/308-016 www.agromarket.rs Distributivni centri: Kragujevac: 034/300-435 Beograd: 011/404-82-83 Valjevo: 014/286-800 Niš: 018/514-364 Subotica: 024/603-660 Zrenjanin: 023/533-550 Sombor: 025/432-410 Sremska Mitrovica: 022/649-013 AGROMARKET BIH: Bijeljina: +387 55/355-230 Banja Luka: +387 51/535-705 AGROMARKET CRNA GORA Danilovgrad: +382 20/818-801 AGROMARKET KS Priština +386 49/733 814 Direktor, glavni i odgovorni urednik: Dragan Đorđević dipl. ing. polj. Grafički urednik: Danijela Nela Vojkić Redakcija: Dr Ivan Krošlak Dragan Lazarević Radmila Vučković Miloš Stojanović Momčilo Pejović Goran Radovanović Veselin Šuljagić Duško Simić Milan Sudimac Ivan Valent Bojana Stanković Igor Šćekić Olivera Gavrilović Sekretar redakcije: Dušica Bec Štampa: Color Print, Novi Sad Tiraž 7000 primeraka


REČ UREDNIKA ako Srbija izgleda na agrarnoj K mapi Evrope? Prema udžbenicima,

sever: zelen, žitnica, šećer, ulje. Jug: crven, povrće, voće. Zapad: crvene voćne nijanse. Istok: žućkasto-crvene nijanse voća, grožđa i suncokreta. A sredina? Sav mogući kolorit, od zelene, preko žute do crvene. Tako kaže karta, ali život nije karta. Srbija. Zemlja čuda. To su dve reči koje možda na najbolji način oslikavaju situaciju kada se na plodnoj bačkoj zemlji šire malinjaci, dok se pojedini Mačvani hvale rekordnim prinosom banana, a „zeleni prsten Beograda“ uzgaja batat (slatki krompir). I tu nije kraj, Vranjanci gaje kivi, Sremci muzu magarice i prave sir, a Čačanin, nezadovoljan niskom cenom seče preko 400 rodnih stabala šljive. Nisam čuo da je neki šeik srušio svoju rafineriju nakon pada cena nafte, ali Srbinu da seče granu na kojoj sedi i koja bi i narednih godina rađala, ne predstavlja nikakav problem. Zemlja čuda koja je nekada mogla da hrani „pola Evrope“ ne može da izveze pšenicu u Egipat

jer joj je kvalitet iste nezadovoljavajući, a Rusi, gotovo u pravilnim vremenskim periodima vraćaju „otrovne“ jabuke. A prljave ruke koje beru „crveno zlato“ u koje se kunu i zbog kojeg i saobraćaj zaustavljaju svake godine ne treba posebno pominjati. Saobraćaj doduše zaustavljaju i carinici u susednim državama kako bi ispitali da li su nam maline zaražene virusima ili ne. Iz Srbije, zemlje čuda, često izlaze u EU, ali se i vraćaju pošiljke proizvoda jer imaju u sebi neke „stvari“ koje ne bi smele da se koriste u zaštiti. Ko se dobro seća, bili su puževi, nojevi, godži i naravno, univerzalna brusnica. I tako redom, sve čudo do čuda od naroda koji za sebe smatra da je najpametniji, najzgodniji, najlepši, najhrabriji, naj... A potrebno je samo malo, poslušati reč nauke, struke, i to prave, a ne „grlom u jagode“ kako najčešće znamo. Zamalo da zaboravim, bile su i „viseće jagode“. Srbija, zemlja čuda.


4

Sa Agro meridijana

Formira se najveća svetska pivara

Priredio: Dragan Đorđević dipl. inž. polj.

Sporazum vredan preko 100 milijardi dolara o spajanju dve najveće pivare na svetu potvrđen je krajem septembra kada su akcionari firme “SAB Miler” odobrili preuzimanje od strane “AB InBeva”, proizvođača piva “Budweiser”. Akcionari su odobrili posao vredan 79 milijardi funti, odnosno 103 milijarde dolara iako su mu se neki investitori protivili zbog slabljenja funte posle izglasavanja “Bregzita”, usled čega će dobiti manje novca.

Case IH predstavio “autonomno koncept vozilo“ Američki proizvođač poljoprivredne mehanizacije “Case IH”, filijala CNH Industrial, predstavio je novi traktor. Nova mašina više liči na neko trkačko vozilo ili unapređenu verziju betmobila. Nazvan “autonomno koncept vozilo“, robotizovani traktor može da se programira pomoću računara. Za razliku od uobičajenih traktora, nema kabine za vozača, čiji posao obavljaju kamere ili radar. Daljinski se upravlja vozilom, a farmeri mogu da nadgledaju putanju pomoću aplikacije na računaru ili tabletu. Može da obavlja svoju namenu i danju i noću i osmišljen je da, između ostalog, seje i žanje. Ispod haube ima motor jačine 419 konjskih snaga sa maksimalnom brzinom od 50 kilometara na sat.

Regulatori širom sveta već su odobrili ovu akciju, a preuzimanje će biti formalno dovršeno 10. oktobra, preneo je AP.

Preuzimanjem “SAB Milera”, kompanija dobija veliko prisustvo u Africi i proširuje poslovanje u Južnoj Americi i Evropi. Kombinovana kompanija kontrolisaće skoro trećinu svetskog tržišta piva. Komplikovani sporazum skoro je propao zbog nestabilnosti tržišta valuta nakon što je u Britaniji na referendumu izglasano napuštanje EU. Očekuje se da će sud u Velikoj Britaniji odobriti ovaj posao početkom oktobra.

Kinezi ne odustaju od Sinđente, čekaju do novembra

Kineska državna kompanija Čajna nešnel kemikal grup produžila je važenje svoje ponude za preuzimanje švajcarskog proizvođača pesticida Sinđente. Ponuda “teška” 43 milijarde dolara je sada otvorena do 8. novembra. Ponuda za preuzimanje svih akcija Sinđente, predstavljena prvi put u februaru, isticala je 13. septembra. Američki nacionalni regulator za bezbednost je prošlog meseca odobrio ovo spajanje, nakon čega su dve kompanije saopštile da je potreban još niz odobrenja antimonopolskih regulatora širom sveta kako bi se realizovala akvizicija. Sinđenta je tri puta prošle godine odbila ponudu rivalskog Monsanta za preuzimanje da bi nakon toga prihvatila ponudu kineske kompanije.


5

Hongkong: Na aukciji prodato francusko vino iz 1846. godine Oko 2.000 boca burgundca iz podruma francuske vinarije Bušar otac i sin, među kojima je i vino iz berbe 1846, prodato je na aukciji organizovanoj u Hongkongu. Bocu Merso-šarma iz 1846. godine kupio je za 15.577 dolara, daleko iznad procena, anonimni

Procvat pčelarstva u francuskim gradovima

kupac posle živog nadmetanja koje je organizovala aukcijska kuća Kristi. To je najstarija boca sačuvana u podrumima ugledne Vinarije Bušar otac i sin, osnovane 1731, koja čuva više od 150.000 boca od 19. veka. Vinarija je u vinogradima kojim danas upravlja porodica Anrio, a prostiru se na 130 hektara u Burgonji. Hongkong, koji je ukinuo carinske barijere za uvoz vina 2008. godine, postao je mesto ulaska francuskih vina na kinesko tržište.

Gradski pejzaž u Francuskoj u proteklih nekoliko godina obogatile su košnice pčela, bilo da se nalaze na krovovima srednje škole u Monpeljeu, zgrade Opere u Parizu ili novinske agencije Frans pres. Gradske vlasti Lila, na severu Francuske, postavile su oglednu konstrukciju za košnice iza železnice stanice, što je imalo veliki uspeh. Postoji lista čekanja, a na postavljanje košnica, 10-ak košnica čeka se i po dve godine. Gajenje pčela u gradu, međutim, ima svoja ograničenja i gradske pčele nikada neće moći da zamene divlje i pčele čije su košnice postavljene u prirodi. Od 17.000 tona meda koliko je prošle godine proizvedeno u Francuskoj, tek vrlo mali deo je nastao u gradu.

Sektor Zaštite bilja kompanije BASF skočio 75%

Kompanija BASF predstavila je na događaju u Ludvigshafenu svoja najnovija rešenja za poljoprivrednike i strategiju kojom će se voditi u budućem širenju poslovanja, a bilo je reči i o trenutnim promenama i izazovima koji se javljaju na tržištu poljoprivrede. ”Naš kompletan asortiman, linija najnovijih proizvoda, sposobnost da brzo napredujemo i razumemo potrebe poljoprivrednika obezbeđuje nam jaku takmičarsku poziciju. Tržište agrohemije se razvija i mi neprestano tragamo za prilikama koje proizilaze iz partnerskih pripajanja kako bismo ostavili još veći pečat i imali još kvalitetniju ponudu”, rekao je tom prilikom Markus Helt, predsednik sektora za Zaštitu bilja kompanije BASF.


6

AgroStručnjak Priredili: Radmila Vučković, dipl. inž. polj. Dragan Đorđević, dipl. inž. polj.

Plavo prskanje u jesen – zdrave voćke u proleće Proizvođači u voćarstvu sa nestrpljenjem čekaju kraj proizvodne godine, prvo, da realizuju svoju proizvodnju, drugo, da naplate. i treće, da vide šta im je ostalo kao zarada. Definitivno je 2016. bila jako teška godina. Pored prirodnih nedaća (izmrzavanja tj. niske temperature tokom zime, ali i početkom proleća, gradobitnih padavina, poplava…), niskih otkupnih cena voća i slabe prodaje, svedoci smo i velikih problema u zaštiti voća i to uglavnom zbog bolesti (gljivične i bakterijske prirode), te štetnih insekata i grinja. Teško smo se borili sa tafrinom na breskvi, ervinijom na jabučastom voću, moniliozama – truležima plodova na koštičavom voću… Vremenske prilike su bile idealne za njihov razvoj, a često su otežavale zaštitu. Tople jeseni i blage zime su sačuvale vitalnost njihovih organa za prezimljavanje. I ove godine je ostalo dosta infektivnog potencijala bolesti za narednu godinu. Kako je preventiva osnova zaštite protiv biljnih bolesti, potrebno je u jesen zaštititi voćnjake, kako bi ostale zdrave i pripremile se za narednu sezonu. Dakle priprema za narednu sezonu počinje već ove jeseni kada se obavlja jesenje ili “plavo prskanje “ voćaka. Mnogi voćari već znaju šta znači kada se ne obavi plavo prskanje u jesen, kod nekih voćki može doći do potpunog gubitka roda. Kod nekih bolesti plavo prskanje je glavno i potpuno se stavljaju pod kontrolu, dok kod drugih se značajno smanjuje infektivni potencijal, pa je u proleće mnogo lakša zaštita. Plavo prskanje se može obaviti i s proleća, ali je najbolje u kasnu jesen pre zimskog mirovanja. Ovim prskanjem voćke se štite od bolesti: rogač šljive, kovrdžavost lista breskve, šupljikavost lista i krastavost plodova kajsije, breskve, trešnje, višnje, šljive, razne bolesti rana i povreda i sl. Prouzrokovači navedenih bolesti po završetku vegetacije ostaju u krošnji (pukotinama kore, na pupoljcima, trulim organima voćke i drugim skrivenim mestima). Da se infekcije ne bi ostvarile tokom kasne jeseni i blage zime, voćke se moraju zaštititi, kako bi se patogeni uništili na mestu prezimljvanja i sprečilo da dospeju na osetljive delove voćke. Zato je preporuka da se u jesen obavi kompletna dezinfekcija. Kada? Kako? Čime? Jesenje plavo prskanje se izvodi u novembru kada opadne lišće sa grana, obično posle prvih jesenjih mrazeva. Ukoliko se na stablu nalazi puno lišća prskanje se ne preporučuje, jer se u tom slučaju, na lišću zadrži velika količina sredstva, koja treba da dospe na grane, grančice, pupoljke i druga skrivena mesta gde se parazit nalazi. Čak i medju stručnjacima vladaju oprečna mišljenja, koji procenat lišća treba da opadne da bi se radilo plavo prskanje. Poznato je da vremenski uslovi utiču na razvoj patogena. Ukoliko u jesen padaju česte kiše i ima dosta rose, tj. vlažnosti, zaštitu treba obaviti dva puta, kada opadne oko 30% lisne mase i još jednom kada opadne oko 80% lisne mase. Ukoliko je jesen suva i topla, dovoljno je obaviti jedno tretiranje kada je opalo oko 70-80% lisne mase. Nije greška i ako je potpuno opalo lišće. Kod jabuke teže opada lišće pa je praksa da se napravi 5% rastvor Uree, pa onda doda preparat i tako se ubrza opadanje lišća. Ova mera pomaže i za smanjenje infektivnog potencijala za prouzrokovača lisne pegavosti i krastavosti plodova (Venturia inaequalis) koja prezimi u lišću. Ovo prskanje treba obaviti temeljno, sa što više vode po hektaru, po tihom vremenu, bez vetra. Svaki deo krošnje treba potpuno nakvasiti (tkz. kupanje), tako da cela voćka posle tretiranja izgleda plavičasto. Ukoliko neki deo ostane nezaštićen, na njemu se u proleće može pojaviti bolest, pa voćari često sumnjaju u kvalitet preparata, a ne u propuste u prskanju. Naravno da veliki udeo ima kvalitet aplikacije, zbog čega treba redovno održavati mehanizaciju, ispravnost atomizera, dizni itd. Svi preparati za „plavo prskanje“ pripadaju grupi neorganskih jedinjenja bakra. Zašto se baš ovi preparati preporučuju, s obzirom da ima veliki broj organskih fungicida? Zato što imaju širok spektar delovanja na skoro sve fitopatogene gljive i bakterije, utiču na dobar balans vode u ćelijama biljke i na jačanje ćelijskog zida, što je bitno za otpornost na izmrzavanje tokom zime. Sam bakar kao hranljivi mikroelement utiče na neke procese u biljci, kao i na bolje iskorišćavanje azota i fosfora, što poboljšava ukupnu kondiciju biljke. Kompanija Agromarket u svom portfoliju ima četiri preparata na bazi bakra i veoma su efikasni za „plavo prskanje“: Funguran OH, Cuprablau Z Ultra, Blue bordo, Fungohem. Kvalitet ovim preparatima daje osobina da su proizvedeni po visokoj tehnologiji, sa velikim procentom čistoće, finim, sitnim v(lepak), da bi se omogućilo dobro prijanjanje i lepljenje za površinu biljke, samim tim i dugo delovanje. Sve ove osobine formulacije preparata omogućuju maksimum u efikasnosti bakarnih jona na biljne patogene. Dakle u ovom tekstu smo vam predstavili koji su najveći problemi zbog kojih u jesen treba obavezno uraditi „plavo prskanje“ u jesen, kada, kako i čime. A mi kao stručna služba vam želimo da u sledećoj proizvodnoj godini imate više sreće i više zaradite od svoje proizvodnje.


6

7

AgroStručnjak Priredili: Radmila Vučković, dipl. inž. polj. Dragan Đorđević, dipl. inž. polj.

Prevazilaženje problema u proizvodnji kajsije u Srbiji Dva najveća problema u uzgoju kajsije su izmrzavanje cvetova od poznih prolećnih mrazeva i prevremeno sušenje stabala (apopleksija). Proizvodnja kajsije u Srbiji je deficitarna. Sušenje stabala ove voćne vrste usled apopleksije, kao i izmrzavanje pupoljaka i cvetova, uticalo je na visinu i promenljivost proizvodnje iz godine u godinu. Zato bi pri podizanju zasada trebalo birati kasnocvetne sorte koje su kalemljene visoko u kruni, gde se kao posrednik (deblotvorac) pretežno koriste sorte šljiva (Stenlej, Čačanska lepotica i Crni trn). Prilikom izbora sorti, treba koristiti one različitog vremena sazrevanja, od najranijih (Krupna rana, Aurora, Nimfa), preko srednje ranih (Cegledi bibor, Segdinski mamut, Roksana, Ambrozija, Ligeti Orijaš, Bademolika, Mađarska najbolja), do poznih sorti (Kečkemetska ruža, Luizet, Umberto). Poslednjih nekoliko godina, dobre proizvodne osobine pokazale su novosadske sorte i selekcije: Novosadska rodna, NS-4, NS-6 i Novosadska kasnocvetna i selekcija DM-1. Za ovu voćnu vrstu još nije izabrana prava podloga. Najčešće se koriste generativne podloge, uglavnom sejanci džanarike. Međutim, ona nije najbolje rešenje za kajsiju, jer su voćke kalemljene na njoj bujne, u jesen kasnije završavaju vegetaciju, a u proleće ranije počinje kretanje sokova i zato ona vrlo često strada od mrazeva. Pored toga, kajsija na džanarici u velikoj meri strada od apopleksije i plodovi su dosta sitni. Ovi nedostaci se u poslednje vreme veoma uspešno otklanjaju korišćenjem posrednika, tj. pojedinim sortama šljiva (Požegača, Stenlej, Čačanska lepotica, Krupna zelena renkloda, Crni trn). Istraživanja profesora Đurića i Zorana Keserovića su pokazala da različite sorte daju različite rezultate na pojedinim posrednicima. Prvo se na sejancu džanarike pri zemlji kaleme navedene sorte šljiva, a zatim se na visini od 100 do 120 centimetara kaleme sorte kajsije. Ovakav način proizvodnje sadnica kajsije, poznat kao kalemljenje na visoko ili u kruni, danas je u pojedinim rasadnicima najzastupljeniji. Prema dosadašnjim istraživanjima, kao najbolja generativna podloga za kajsiju se pokazala belošljiva, posebno za peskovita zemljišta. Za proizvodnju sejanaca je najbolje koristiti seme sa tipova belošljive koji imaju krupne plodove, kod kojih se meso lako odvaja od koštice i koji sazrevaju krajem jula. Kajsija kalemljena na ovoj podlozi daleko manje strada od apopleksije, obilnije rađa, a plodovi su krupniji i kvalitetniji nego na ostalim podlogama. Posebno su dobri rezultati ako se kajsija kalemi na 80-100 centimetara od zemlje. Pored ovih generativnih podloga koristi se i domaća kajsija sitnog ploda (Zerdelija) za peskovita zemljišta i badem za toplije krajeve i suvlja zemljišta. U poslednje vreme čine se pokušaji da se crni trn iskoristi kao posrednik za proizvodnju sadnica kajsija za guste zasade. Od vegetativnih podloga, za kalemljenje kajsije dolaze u obzir izdanci belošljive i novije vrste: Piksi, Penta, Rubira, Franco…


Hidroponska proizvodnja jagode i u Srbiji Goran Radovanović, dipl. inž. polj.

U tekstu je ukratko opisan postupak zasnivanja zasada jagode u zaštićenom prostoru i na olucima u supstratu, kao tip hidroponske proizvodnje. Takođe je skrenuta pažnja na specifičnosti ovog tipa proizvodnje, koje je i čine tako zahtevnom. Naravno, pored poteškoća, tu su i prednosti ovog tipa proizvodnje jagode. Ovo je opšta opservacija hidroponske proizvodnje jagode, koja ima za cilj upoznavanje potencijalnih proizvođača sa ovom tematikom.


9

U vreme kada se od proizvođača očekuje sve ozbiljnije intenziviranje proizvodnje, kao imperativ ekonomske egzistencije, kao najviši stepen intenziviranja, nameće se hidroponski tip proizvodnje.

Rusiji, vratio se u svoj kraj i rešio ozbiljno da investira u poljoprivrednu proizvodnju ovog tipa. U Vrtogošu se sa ponosom priča o nekadašnjoj proizvodnji jagoda na otvorenom polju, a gospodinu Slađanu nije bilo teško da oživi priču o jagodi u jednoj savremenoj verziji. Ko zna, možda on bude rodonačelnik jednog novog poglavlja u proizvodnji jagode u ovom kraju.

Ponosni domaćin

Ova proizvodnja se odlikuje visokim ulaganjima u pogledu finansija, tehničke opremljenosti, kvaliteta gajenih genotipova, ali na prvom mestu mora se raspolagati informacijama, odnosno znanjem u vezi sa razvojem i razvićem biljaka, kako bi se najbliže izašlo u susret potrebama istih. Dakle, ovde je neophodno kontrolisati što više parametara od kojih direktno zavisi biljna proizvodnja, odnosno fotosinteza. To su svetlost, temperatura (klimatizacija), vazduh (ventilacija, gasovanje) i na kraju po nabrajanju, ali ne i po važnosti i mogućnosti kontrole voda i hraniva. Svakako poseban segment u ovakvom tipu proizvodnje je i zaštita, koja mora biti vrhunska, jer ova proizvodnja ne trpi kompromise, a propusti se neretko ne mogu ispraviti i znaju da budu krajnje pogubni, pa da čak dođe i do uništenja proizvodnje. Ovim čak i hazarderskim putem, zaputio se gospodin Slađan Stojanović, lokalpatriota sa juga Srbije, iz mesta Vrtogoš u blizini Vranja. Nakon profesionalnog angažovanja u

Hidroponska jagoda neposredno nakon sadnje

U saradnji sa lokalnom poljoprivrednom apotekom „Voćar Saga“ iz Davidovca i Stručnom službom kompanije Agromarket, ovaj smeli i odlučni proizvođač odlučio se na najintenzivniju proizvodnju jagoda u zaštićenom prostoru i na olucima (gaterima) u supstratu. Pa da krenemo redom. Nakon sprovedene nivelacije i zemljanih radova, ovaj vredni proizvođač je pristupio izradi konstrukcije blok plastenika u sopstvenoj režiji i po svim standardima funkcionalnosti i izdržljivosti. Pokrivka na plasteniku je EVA tipa, a u ponudi Agromarketa su u ovoj klasi Ileri Plastic folije 175 i 150 mi-

krona, širina 8, 9, 10 i 12 m, koje se odlikuju vrhunskim profesionalnim karakteristikama po pristupačnoj ceni. Ove folije naša kompanija svojim komitentima isporučuje u željenoj dimenziji. Na specijalno pripremljene i nivelisane nosače, postavljeni su oluci sa drenažnim kanalom u koje su položene horizontalne vreće ispunjene mešavinom Terracult supstrata TC4 i TC8 sa dodatim perlitom. U vreće su zasađene frigo sadnice jagoda novije genetike, a kroz vreće je po njihovoj gornjoj strani provučen sistem navodnjavanja. Preporuka je da to bude kompenzujuće Aqua line ili Sunstream crevo od 16 ili 20 mm sa kapljačima na 20 cm, kapaciteta 2,0 l/ha. Ceo sistem, zahvaljujući fertirigacionim komponentama i uz pomoć elektronike (automatsko uključivanje), omogućava precizno doziranje hraniva svakoj vreći; Biljke su zasađene sredinom avgusta što je krajnji rok da se pripreme za zimski period, da udebljaju i multiplikuju korenove vratove, kao i da povećaju koncentraciju ćelijskih sokova uz neophodno deponovanje esencijalnih mikroelemenata odgovornih za dobru generativnost i ispoljenje genetskog potencijala s’ proleća. Odmah pri sadnji, biljke su zalivene formulacijom FitoFert Energy Root 5:55:10, a u periodu ukorenjavanja sprovedeni su folijarni tretmani proizvodom FF HumiStart uz FF Calcium 15. Povremeno je primenjivan Fitofert BioFlex (na 15-20 dana), ali se vodi računa da tada izostane kalcijum iz folijarne aplikacije, zbog inkompatibilnosti sa FF BioFlex.


10 Nakon ukorenjavanja, a u vreme intenzivnog porasta lisne mase, kroz sistem se biljkama uključuje biostimulativna kompozicija nutrijenata koja se se sastoji iz formulacija Fitofert Kristal Berry i FF Energy Active, u odnosu 1:1, uz dodatak određenog procenta kalcijum nitrata. Za to vreme se redovno uklanjaju cvetovi, kako bi se biljke rasteretile i nastavile sa rastom i razvićem. Intenzivan rast treba da prati neki dobar fungicid sa preventivnim sistemičnim i kurativnim delovanjem, kao što je Ridomil Gold MZ 68 WG. Nakon cvetova se obično pojavljuju i stolone, koje takođe treba uklanjati, a nakon svake mehaničke manipulacije, biljke treba istretirati fungicidom tipa Captan WG 80/Capi, koji će omogućiti zatvaranje ozleda za prodor patogena. Ukoliko ima štetnih insekata, izabrani fungicid se koristi u kombinaciji sa pomenutim sredstvima prihrane i insekticidom širokog spektra delovanja, Despot. Osnovna karakteristika ovog insekticida, pored odličnog kontaktnog efekta, je delovanje u veoma širokom temperaturnom opsegu (5 do 280C). Takođe se preporučuje upotreba novog insekticida Teppeki 500WG protiv insekata koji se hrane biljnim sokovima (biljne vaši i trips na prvom mestu). Ovaj preparat jako dobro i

Jagoda 10-ak dana nakon sadnje uz FF ENERGY ROOT

dugo delovanje pokazuje upotrebom kroz fertigacioni sistem, dakle u koren. Napomena je vezana za pH vrednost, koja mora biti svedena na 4,5 do 5,5, a to se postiže upotrebom FitoFert pH Green. Ovaj proizvod uz to deluje i kao biostimulator, snižava EC u vodi ukoliko ima bikarbonata, pospešuje helatizaciju mikroelementata itd, a kao dodatnu funkciju ima sposobnost pročišćavanja emitera (dizna) na sistemu kap po kap, jer usled česte upotrebe sistema što je slučaj u hidroponiji, može doći do zapušenja. U završnim fazama razvoja (poslednjih 20-ak dana pred pojavu minusnih temperatura i spontano opadanje lišća sa drvenastog bilja u prirodi), jagode treba prihraniti kombinacijom FitoFert Energy Finish i Fitofert Kristal 4:10:40 u odnosu 1:1. Tada se folijarno primenjuje kombinacija FF Humistart + FF BorMax 20 + FFCink Organo 14, ili najnovija formulacija koja objedinjuje ovo pomenuto, ali nudi i još više mikro­elemenata i biostimulatora u jednom proizvodu, FitoFert Combivit 20. Zbog uzgoja biljaka na olucima, van konstantne i umerene temperature zemljišta, postoji mogućnost izmrzavanja biljaka u toku zimskih meseci, te je u ovakvoj proizvodnji neophodna ugradnja i sistema za grejanje. Konkretno se u ovom slučaju radi o kotlu na čvrsto gorivo, dakle drva i ugalj. Upotreba ovih energenata poskupljuje znatno proizvodnju, ali takođe obezbeđuje sigurnost u proizvodnji, kao i ranije pristizanje biljaka na rod, a time i mnogo ozbiljniju cenu. U ovom tipu proizvodnje u našem podneblju, ovo je krajnje neizostavna investicija.

Gajenje na dva sprata

Kako kaže Slađan, „...kroz redovnu kontrolu parametara hranjenja biljaka u ocedu iz vreća i upotrebom cele pomenute tehnologije, biljke su dobro pripremljene za predstojeći mirniji deo vegetacije i spremne su za prolećni rod i dobru zaradu“. Naravno, zbog visokih ulaganja period otplaćivanja investicije je nešto duži, ali se na osnovu kvaliteta i ranostasnosti obezbeđuje znatno viša cena u prvom ciklusu berbe, a zatim se produžuje berba i moguće je postići i drugu berbu u drugom delu vegetacije. Takođe je rad u ovakvom objektu znatno prijatniji, a berba mnogo lakša i jeftinija, te nije uslovljena vremenskim prilikama. Dodaje i da „Često na otvorenom u vreme berbe zbog učestalih kiša bude desetkovan rod jagode, a kartica hemije znatno opterećenija zbog pojave bolesti, najčešće botritisa. Tada i berba jagoda mnogo više košta zbog smanjene efikasnosti radne snage“. Svakako je za pohvalu jedan ovakav projekat, a nama ostaje da ispratimo proizvodnju do kraja i s’ proleća evidentiramo rod i sve dokumentujemo, kako bismo iskustva podelili sa čitaocima naše stručne revije.


11

INSEKTICID KOJI POŠTUJE VAŠE VREME Najviši nivo zaštite Veća sigurnost u kvalitet plodova Odlučan i snažan pristup kontroli smotavca u jabuci i breskvi Visoka selektivnost prema korisnim insektima

Ovaj štampani materijal je informativnog karaktera, pre primene opisanih sredstava obavezno pročitajte uputstvo za upotrebu. © Copyright 2014. DuPont. Sva prava zadržana. DuPont Oval logo, DuPont®, The miracle of science™ i imena proizvoda su robne marke i zaštićena imena kompanije E.I. du Pont de Nemours i njenih članica. Koristite proizvode za zaštitu bilja bezbedno i odgovorno.


Novi AgroSvet. Kuda dalje?

12

Dr Ivan Krošlak

U DOMU POLJOPRIVREDNIKA

ČASOPIS

DIREKTNA KOMUNIKACIJA

ONLINE PLATFORMA

MASOVNI MEDIJI

NA MESTU PRODAJE

U STRUČNOJ JAVNOSTI

EKRANI

PREDAVANJA I SKUPOVI

SMS

NEWS LETTER

PUSH NOTIFIKACIJE

WEB SITE

MOBILNA APLIKACIJA

DRUŠTVENE MREŽE I MEDIJI

MEDIJA MIX

Svaki časopis treba da se menja, da napreduje, osluškuje potrebe čitalaca i prati trendove. Časopis AgroSvet je od ove jeseni drugačiji i to ne samo u vizuelnom smislu, nego i u smislu sadržaja koji pred čitaoce donosi. Već smo dobili puno pozitivnih komentara što nam je dalo povoda da verujemo da smo na pravom putu.

OGLAŠAVANJE NA DIGITALNIM MEDIJIMA

ŠTAMPANI MATERIJALI

Stručni poljoprivredni časopis AgroSvet (štampano izdanje) Aplikacija za mobilne telefone Web, poljoprivredni forum i Facebook stranica SMS servis TV prilozi Stručna podrška na terenu Zimske prezentacije Bilbord kampanja Radio kampanja Mreža LED monitora po poljoapotekama Ogledi, Dani polja, simpozijumi i savetovanja Katalozi, flajeri, brošure i drugi štampani materijali

Najveći deo sadržaja je posvećen osnovnim oblastima biljne proizvodnje i to ratarstvu, voćarstvu, povrtlarstvu i vinogradarstvu. Između osnovnih oblasti nalaze se veoma interesantne teme - stočarstvo, medarstvo, zanimljivosti iz sveta, regulativa...a tek smo počeli, jer je u planu da iz broja u broj podižemo kvalitet sadržaja.

• • • • • • • • • • •

Dugoročna strategija kompanije Agromarket je da AgroSvet preraste u univerzalnu poljoprivrednu platformu utemeljenu na razmeni znanja koja će objediniti i povezati sve komunikacijske aktivnosti kompanije i biće osnova za širenje informacija i stečenih iskustava. Platforma će se sastojati od nekoliko modula kao što su:

Jednom rečju, sve aktivnosti i resursi koji se tiču struke biće preko AgroSvet platforme korišćeni u cilju poboljšanja dobre poljoprivredne prakse. Nadamo se da ćete nam i vi, dragi naši čitaoci, sa vašim komentarima i sugestijama pomoći da AgroSvet etabliramo kao pouzdani brend iza kojeg stoji domaće poljoprivredno znanje.


13

SORTE OZIME PÅ ENICE sezona 2016/2017.


Sosthene Iz francuske selekcione kuće CAUSSADE SEMENCES, pravo na njive stiže nova sorta Sosthene (izgovara se Sostin). Osnovne karakteristike sorte Sosthene su: ozima, srednje rana sorta, visine oko 80 cm što je svrstava u red niskih sorti. Klas je piramidalan i bez osja. Sorta Sosthene spada u vrlo adaptabilne sorte, sa visokom tolerancijom na poleganje. Poslednjih godina na našim prostorima izražen je problem sa fuzarioznim oboljenjima klasa što zbog osetljivosti sorata, što zbog pogodnih vremenskih prilika za njihovo širenje, a sortu Sosthene odlikuje visoka tolerancija na oboljenja klasa. Sosthene je hlebna sorta svrstana u B1 kategoriju kvaliteta. Sosthene je sorta intenzivne proizvodnje koja zahteva dobru pripremu zemljišta, poštovanje optimalnih rokova setve, a to znači prva i druga dekada oktobra, izbalansiranu ishranu i prihranu, pravovremene mere hemijske zaštite od korova, bolesti, a po potrebi i štetnih insekata. Norma setve za sortu Sosthene iznosi 400-450 klijavih zrna/m², odnosno oko 210 kg/ha semena C1 kategorije. Međutim, ukoliko su nepovoljni uslovi za setvu (kasnija setva, lošije pripremljena parcela) količinu semena povećati za 10%. U zvaničnim ogledima komisije za priznavanje sorata u sezonama 2012/2013/2014., ostvareni su prinosi od 8,3 do 9,4 tona po hektaru (Kikinda 8.485, Sremska Mitrovica 8.656, Kruševac 8.764, Pančevo 9.189, Sombor 10.603, Novi Sad 11.000 kg/ha). U proizvodnim uslovima 2015/2016. godine, na površinama većim od 1 hektara, a u zavisnosti od primenjenog nivoa agrotehnike, sorta Sosthene je ostvarila od 7,8 do 11,1 t/ha (Orom 7.020, Novi Kneževac 7.500, Stari Žednik 8.543, Crvenka 8.680, Zaječar 9.020, Titel 9.100, Sivac 9.200, Nadalj 9.310, Bečej 11.110 kg/ha,...). Po svemu iznetom, sorta Sosthene zaslužuje šansu da se nađe na poljima naših poljoprivrednika i u silosima naših mlinara.


Sirtaki Prva sorta iz sortimenta francuske selekcione kuće “Momont”, a koju na tržištu od 2011. godine, distribuira kompanija KWS zajedno sa kompanijom Agromarket, je sorta Sirtaki. Slogan kompanije KWS glasi “Sejemo budućnost od 1856”, i upravo zato je ponuda sorata vezana za osvajanje tržišta i ostanak na njemu zahvaljujući i kvalitetu i kvanitetu. Sorta Sirtaki je izrazito prinosna, srednje kasna sorta sa izraženim koeficijentom bokorenja. Prosečna visina biljke iznosi oko 78 cm, koeficijent poleganja 1,35 (niži u odnosu na standard 1,85). Sorta Sirtaki je tolerantna na najznačajnije bolesti pšenice (pepelnica, lisna pegavost, fuzarioze i virus mozaika pšenice). Odlikuju je i visoki prinosi u stresnim uslovima i na lakim tipovima zemljišta. No treba reći i da shodno najnovijim pravcima selekcije svih svetskih selekcionih kuća, ne mogu uporedo i prinos i kvalitet. Sortu Sirtaki odlikuje osrednji kvalitet brašna, sadržaj proteina 12,7 %, a farinografski, odnosno kvalitativni broj 64,6. I to je sasvim logično jer je Sirtaki pšenica za prinos. Da se radi o vrlo prinosnoj sorti pokazalo se još tokom prvih ispitivanja Komisije za priznavanje sorata u sezoni 2009/2010. godine, kada je sorta Sirtaki ostvarila je prosečan prinos od 7.768 kg/ha, odnosno za 728 kg više u odnosu na standard u ispitivanju. Ipak, ogledi su ogledi, ali su proizvodni uslovi na velikim površinama i u različitim agroekološkim uslovima nešto sasvim drugo. No, i tu se sorta Sirtaki izdvojila. Kako u Zaječaru, tako i Karavukovu i Beloj Crkvi na preko 200 ha ostvaren je prosečni prinos viši od 6.750 kg/ha i to u specifičnoj proizvodnoj sezoni 2011/2012. Tokom sezone 2012/2013. nastavilo se sa postepenim širenjem površina pod ovom sortom, pre svega kod dobrih domaćina koji su mogli da ispoštuju sve norme za ostvarenje kvalitetnog rasta i razvića. U narednim sezonama godina, sorta Sirtaki je pokazala sav svoj potencijal ne samo u žitnici Srbije, Vojvodini, već je ostvaren nekad nezamislivi prinos za pojedina područja. Potvrđene informacije sa prostora centralne, istočne i južne Srbije i Kosova, ukazuju na prosečne prinose na površinama od preko 70 hektara koji su se ustalili na količini od 7,2 do preko 8 tona po hektaru. Tako je u Zaječaru na površinama od preko 11 hektara pa sve do 67 hektara ostvareno od 7.300 do 8.225 kg/ha prinosa. Na parcelama Kosovskog Pomoravlja, proizvođači su bili iznenađeni prinosima koji su se kretali do 8 tona po hektaru što je otvorilo vrata za nove količine semenske pšenice i naravno nove površine. Male “cake” za proizvođače. Sorta Sirtaki odlično reaguje na povećano đubrenje azotnim đubrivima. Svakoj proizvodnji mora da prethodi analiza zemljišta, a zatim na bazi iste unošenje celokupne količine fosfora i kalijuma i oko 1/2 - 2/3 azotne komponente sa osnovnom obradom, dok se ostatak azota dodaje u prolećnoj prihrani, a na bazi N-min metode. Zbog visokog koeficijenta bokorenja, norma setve iznosi 350 do 400 klijavih zrna po m² što odgovara količini od 180 do 220 kg/ha, u optimalnim rokovima setve (10 do 25. oktobar), a sa kašnjenjem u setvi normu semena treba povećavati za 10% na svakih 10 dana kašnjenja. Dubina setve zavisi od tipa zemljišta i vremena setve ali je preporuka na 3 do 6 cm, a pravovremena setva, do kraja druge dekade oktobra garantuje optimalne uslove za klijanje, nicanje i rast i razviće biljaka do zime, kao i bezbedan ulazak u zimu.


Farinelli Sorta iz tzv. “nove genetike”, Farinelli, za koju samo treba reći da daje izuzetan kvalitet brašna, naravno uz visoke prinose. Osnovne karakteristike sorte su da je srednje rana, vrlo visokog potencijala prinosa, sa izraženim bokorenjem. Stabljika sorte Farinelli je srednje visine (85 do 90 cm) i nije sklona poleganju. Poseduje dobru otpornost na stres. Sorta Farinelli poseduje visoku otpornost na prouzrokovača rđe (Puccinia spp.), umerenu osetljivost na pepelnicu (Erysiphae graminis), tolerantnost na prouzrokovača fuzarioze klasa (Fusarium spp.) i virus crtičastog mozaika pšenice (Wheat streak mosaic virus WSMV) Optimalno vreme setve sorte Farinelli je od početka oktobra do prve dekade novembra u normi od 450 – 550 klijavih semena po metru kvadratnom, odnosno do 220 kg/ha semena, mada norma zavisi od vremena i mase hiljadu zrna. Sorta kojoj je u intenzivnim uslovima proizvodnje poželjan tretman regulatorima rasta. Sorta Farinelli, prinosna sorta daje dobar kvalitet brašna, a osnovni nutritivni parametri su: •

Farinogramska vrednost A2/B1

W visoke vrednosti, niske P/L (srednja vrednost 0,8)

Visoka hektolitarska masa (81-83 kg/hl)

Prosečan sadržaj proteina (12-14%) i glutena (25-35%)

Broj padanja (290-330 sec)

Farinelli, prinosna sorta koja kako u ogledima, tako i na proizvodnim površinama daje od 6,5 do preko 7,8 tona po hektaru. Najsvežiji podatak je prosečan prinos na 78 hektaru na imanju PD “Zaječar” u količini od 7.490 kg/ha Farinelli, jednostavno i prinos i kvalitet.


Feria Iz iste selekcione “kuhinje” stiže još jedna sorta za ponos. Malo drugačija od ostalih ali samo po spoljnem izgledu, prinos i kvalitet kao kod prethodnih. Sorta Feria, koju razlikuje osatost, odnosno Feria je sorta sa osjem. Srednje kasna sorta visine do 85 cm, tolerantna je na najznačajnije prouzrokovače biljnih bolesti koji poslednjih godina dominiraju na našim područjima (pepelnica, siva pegavost, rđa, fuzarioza klasa). Zahvaljujući naporu selekcionera koji su pratili i promene klimata poslednjih decenija, sorta Feria pokazuje odlične reakcije biljke u stresnim uslovima i na lakim zemljištima. Sorta Feria daje dobar prinos u uslovima optimalnog roka setve, od 5. oktobra do 10. novembra sa normom setve od 450 - 550 klijavih semena po metru kvadratnom, odnosno 220 do 230 kg/ha semena. Sorta je koja podnosi pojačano đubrenje azotnim đubrivima, a karakteriše je veoma izraženo bokorenje. Kao i ostale sorte novije genetike, sorta Feria traži intenzivnu agrotehniku i mere nege tokom celog vegetacionog perioda. Uz mere nege, sorta Feria je standardizovala svoje prinose na preko 6,5 tona po hektaru, odnosno od 7,3 pa do 8,5 t/ha u uslovima kvalitetne nege useva. Kako sortu Feria, prati i dobar kvalitet, osnovni parametri su sledeći: •

Farinogramski broj 65,6

Prosečan sadržaj proteina (13%)

Sadržaj glutena (30%)

Feria, dobar kvalitet brašna uz visok prinos.


Dobra poljoprivredna praksa u gajenju pšenice18 Za postizanje visokih i stabilnih prinosa pšenice i odgovarajućeg kvaliteta zrna neophodno je primeniti sve agrotehničke mere koje će omogućiti ispoljavanje punog genetskog potencijala sorata. Izbor sorte - za proizvodnju najveću vrednost predstavljaju one sorte koje su sposobne da u datim uslovima daju visoke i stabilne prinose. Zbog toga je od izuzetne važnosti pravilna rejonizacija sorata za određene agroekološke uslove. Da bi se u potpunosti iskoristile vrednosti sorte (prinos i kvalitet) neophodna je setva dorađenog i deklarisanog semena. Plodored - ozima pšenica ima veće zahteve prema predusevima nego druge ozime kulture. Ona može dati visok prinos samo, ako se do ulaska u zimu kod nje dobro razvije korenov sistem i vegetativna masa. Predusevi za pšenicu treba ranije da napuštaju zemljište kako bi ostavili dovoljno vremena za pripremu zemljišta. Zbog pojave štetočina i bolesti pšenicu na isto zemljište vraćati nakon tri godine. Najbolji predusevi za pšenicu su jednogodišnje leguminoze (soja, grašak, pasulj), kukuruz je solidan predusuev i u našim uslovima je najzastupljeniji, ali mora ranije da napusti zemljište, slično kao i šećerna repa. Obrada zemljišta - osnovna obrada za pšenicu mora da stvori uslove za konzervaciju vlage kako bi usev brzo i ujednačeno nikao. U pogledu broja operacija ona zavisi od preduseva, količine posležetvenih ostataka, tipa zemljišta... Najčešće se obavlja teškim tanjiračama mada postoje i kombinovana oruđa koja istovremeno obavljaju i finalnu pripremu za setvu. Predsetvenom pripremom neophodno je stvoriti sitan rastresit površinski sloj koji omogućava kvalitetnu setvu. Ðubrenje - predstava o potencijalnoj mogućnosti zemljišta za setvu pšenice dobija se na osnovu hemijske analize zemljišta. Zatim treba uzeti u obzir i đubrenje pred predusev, potencijal zemljišta… Na različitim tipovima zemljišta i u različitim ekološkim uslovima uvek se ističe azot kao nosilac visokih prinosa pšenice. Stoga je odnos između NPK hraniva veoma važan. U sadašnjim uslovima proizvodnje količina makroelemenata kreće se u ovim granicama: 50-150 kg/ha azota (N), 50-120 kg/ha fosfora (P) i 40-100 kg/ha kalijuma (K), sa sledećim odnosom NPK hraniva 1 : 0,6-1 : 0,3-0,6 odnosno 1 : 1-1,2 : 0,5-0,8. U pogledu unošenja celokupna količina fosfora i kalijuma se unosi pod osnovnu obradu i oko ½ -2/3 azotnih pod osnovnu obradu. Ostatak azota unosi se u prihranjivanju u prolećnom periodu, najbolje na osnovu N-min metode azotnim hranivima. Setva pšenice - optimalan rok setve u našim agroekološkim uslovima je od 10 – 25. oktobra. Setva pre ovog roka može da dovede da pšenica preraste i na taj način joj se smanjuje otpornost na prezimljavanje. Svako kašnjenje u vremenu setve može dovesti do smanjenja prinosa, a takođe i kvaliteta pšenice. Dubina setve zavisi od tipa zemljišta i od vremena setve i kreće od 3 – 6 cm. Količina semena mora biti takva da obezbedi optimalan broj klasova po jedinici površine. Sa kasnijom setvom normu semena povećavati za 10% na svakih 10 dana kašnjenja. Mere nege u toku vegetacionog perioda - ukoliko postoji navodnjavanje, pšenica izuzetno povoljno reaguje na ovu meru. Kritični periodi su nakon setve, početak vlatanja i nalivanje zrna. Od ostalih mera izuzetno je važno pravovremeno tretiranje od korova, bolesti i štetočina. Folijarna prihrana prilikom izvođenja mera hemijske zaštite poslednjih godina sve više zauzima mesta u merama redovne mere i potpomaže biljci održavanje visokog nivoa kondicionog stanja i odgovora biljke na stresne uslove.


19

Glifomark ili Cosmic 36 ili Apso solut ili Glifohem (4- 6,0 l/ha) ili Banvel 480 EC (1 - 1,5 l/ha)

Fitofert Humisuper Plus (3,0 l/ha) Va V ntex 60 CS (50 - 60 ml/ha) ili Cythrin 250 (0,2 - 0,25 l/ha) ili Kozma (1 - 1,5 l/ha)

Excorta (0,9-1 l/ha)

PŠENICA

Excorta Plus (0,6 l/ha) Fluoco (0,5 l/ha) Acanto plus (0,6 l/ha) Artea 330 EC (0,5 l/ha) Tilt 250 EC (0,5 l/ha) Prosa r ro rosa r 250EC (0,75 - 1,0 l/ha) Ceron r e(0,75 - 1,0 l/ha) ron Mustang (0,6 l/ha) Lancelot 450 WG (0,33 kg/ha) Metmark/Metamark WG Metmark/Me WG (10 g/ha) + 0,1% ok okvvaši vašivvača

T bukon 60 FS Te (50 ml/100 kg semena)

Lodin (0,4 - 1,2 l/ha)

00

TRETMAN SEMENA

V lox (0,5-0,8 l/ha) Ve Pallas 75 WG (0,25 kg/ha) + Pallas Adjjuvant (0,5 l/ha)

13

21

30

32

37

39

51

61


SOTHYS CS

20

Novo!

U sezoni 2016/2017., na oglednim poljima širom Srbije nova sorta Sothys CS iz selekcione kuće

Šta donosi Sothys CS: Sorta sa osjem, priznata u Francuskoj 2014. Rana sorta Niska sorta Visoka tolerantnost na bolesti tipa rđa (Puccinia recondita, P. striiformis), septorioza (Septoria spp.), fuzariozu klasa (Fusarium spp.), viroze pšenice i vaši žita (Rhopalosiphum padi, ...) Visokoprinosna sorta Dobar kvalitet zrna

DISTRIBUTIVNI CENTRI SRBIJE Kragujevac 034 300 435, Beograd 011 74 81 920, Zrenjanin 023 533 550 Sombor 025 432 410, Valjevo 014 286 800, Subotica 024 603 660 Sremska Mitrovica 022 649 013, Niš 018 514 364

www.agromarket.rs

www.facebook.com/Agrosvet


21

AgroStatistika Priredio: Dragan Đorđević dipl. inž. polj.

Srbija: Poljoprivreda u 2016. izuzetna Poljoprivreda Srbije ove godine mo­gla bi ostvariti rekordne rezultate i u proizvodnji i u izvozu. Ukoliko ne bude većih vremenskih neprilika i tržišnih poremećaja, vrednost poljoprivredne proizvodnje mogla bi dostići 5,5 milijar­di, a izvoza čak 3,8 milijarde dolara, pro­cenjuju agrarni stručnjaci. Raspoloživi podaci Republičkog zavoda za statistiku Srbije pokazuju da je u bilansu razmene poljoprivrede i prehrambene industrije Srbije s inostranstvom u periodu janu­ar-jun 2016. godine ostvarena vrednost izvoza od 1.511,6 miliona dolara, što predstavlja rast od 7,7 odsto u odno­su na rezultate iz perioda januar-jun 2015. godine, sa učešćem u ukupnom robnom izvozu od 20,6 odsto, navodi za Agrosmart agrarni analitičar Vojislav Stanković. Suficit u spoljnotrgovinskoj razmeni poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u periodu januar-jun 2015. godine, ima rast od 30 odsto i iznosi 829,3 miliona dolara, a stopa pokrive­nosti uvoza izvozom je 221,5 odsto. Povoljni izvozni rezultati poljoprivrede i prehrambene industrije Srbije tokom prvog polugodišnjeg perioda 2016. godine baziraju se na relativno stabil­noj ponudi širokog asortimana robe i delimičnog oporavka cena na global­nom tržištu. ”Ukoliko izvoz bude imao dosadašnji trend realno je za očekivati njegovu vrednost između 3,3 i 3,8 mili­jardi dolara. Tome će svakako dopri­neti i projektovani rast vrednosti bruto i neto poljoprivredne proizvodnje od oko 5,5 milijardi dolara. U 2016. godini realno se očekuje veća proizvodnja ku­kuruza za 45 odsto, u odnosu na pre­thodnu godinu, zatim za 20 odsto već je realizovana veća proizvodnja pšenice, a optimalni rezultati se očekuju i u proizvodnji uljarica, jesenjih voćnih kultura i povrća”, naglašava Stanković. Najznačajniji proizvodi agrarnog porek­la u izvozu, tokom perioda januar-jun 2016. su kukuruz merkantilni u vred­nosti od 185 miliona dolara, cigarete od duvana u vrednosti od 147 miliona dolara, malina smrznuta u vrednosti od 133 miliona dolara, jabuke sveže u vrednosti od 67 miliona dolara, pšenica merkantilna u vrednosti od 53 miliona dolara. Šećera smo izvezli za 48 miliona dolara, bezalkoholnih pića za 33 mil­ iona, proizvoda za ishranu životinja za 29 miliona dolara, slatkih biskvita i vafli u vrednosti od 29 miliona dolara. Na uvoznoj strani, među agrarnim proiz­vodima, dominira tradicionalno grupa ‘’nekonkurentnih’’ proizvoda - sirova kafa vredna 29 miliona dolara, banane - 25 miliona i pomorandže - 14 miliona.

Od 2007. do 2015. rast u poljoprivredi u Srbiji 13,4 odsto Sektor poljoprivrede u Srbiji zabeležio je od 2007. do 2015. kumulativni rast od 13,4%, saopštio je Republički zavod za statistiku. Prema radnom dokumentu “Ekonomski računi poljoprivrede u Srbiji, 2007-2015”, koji je objavio RZS, prosečni godišnji rast poljoprivrede je u tom periodu iznosio 1,6 odsto. Fizički obim poljoprivredne proizvodnje značajno je varirao usled nepovoljnih klimatskih uticaja. U 2013. godini zabeležen je najveći rast u posmatranom periodu, od 16,5 odsto, da bi u 2015. bio zabeležen pad od 6,5 odsto. Ekonomski računi poljoprivrede čine deo međunarodnog statističkog sistema i izrađuju se, pre svega, za potrebe praćenja i vrednovanja efekata poljoprivredne politike.

20% 15% 10%

2007

2013

2015


22

Prouzrokovač crne tuleži kupusnjača Xanthomonas campestris pv. campestris prisutan je u svim regionima gajenja kupusnjača u svetu. Predstavlja jedno od ekonomski najznačajnijih oboljenja kupusnjača. Upotreba fungicida na bazi bakar-hidroksida, Funguran OH, je neizostavna i treba da je isključivo preventivnog karaktera. Uporedo sa hemijskim merama zaštite obavezno je sprovođenje svih preventivnih i fitosanitarnih mera u cilju ostvarivanja visokih proizvodnih rezultata.

Crna trulež kupusnjača Xanthomonas campestris pv. campestris Igor Šćekić, dipl. inž. polj.

Poslednjih godina zahvaljujući širenju proizvodnje kupusnjača, izostanka preventivnih mera, ali i izmenjenim vremenskim uslovima, registrovana je pojava štetnih bakterioza koje su često kompromitovale proizvodnju. Struka je vrlo brzo utvrdila o kojem oboljenju se radi, a potvrdile su se pretpostavke da je reč o crnoj truleži. Crna trulež kupusnjača prvi put je otkrivena 1889. godine u Kentakiju u SAD, odakle se veoma brzo širila severnoameričkim kontinentom, tako da je uskoro dijagnostikovana u Ajovi, Nebraski

i Viskonsinu. Naravno, vrlo brzo se raširila na gotovo sve strane sveta, tako da je došla i kod nas. Prouzrokovač ove bolesti je fitopatogena bakterija Xanthomonas campestris pv. campestris koja se prenosi semenom, pa je danas bolest prisutna u gotovo svim regionima gajenja kupusnjača u svetu. Ova bolest se smatra jednom od ekonomski najznačajnijih bolesti kupusnjača jer nastali gubici mogu biti vrlo visoki, naročito u godinama sa uslovima koji pogoduju širenju ove bakterije. Xanthomonas c. pv. campestris


23 Simptomi i osobine patogena - patogen ostvaruje infekcije 34 vrste kupusnjača, od kojih 20 pripada rodu Brassica. Značajne štete nastaju na osetljivim sortama kupusa, karfiola i brokolija. Ako se za setvu koristi seme zaraženo ovim patogenom, prvi simptomi se mogu uočiti veoma rano, na kotiledonim listićima mladih biljaka. Na rubovima kotiledona uočavaju se sitne smeđe pege, a glavni nerv ubrzo dobija karakterističnu crnu boju. Listovi se sasušuju i opadaju, tako da dolazi do propadanja biljaka u toku rasadničkog perioda. Dovoljan je mali broj zaraženih semena da se infekcija tokom proizvodnje rasada proširi na veliki broj biljaka (3 u 10000 može dovesti do epidemije). Prvi simptomi u polju se obično mogu uočiti na starijim biljkama. Pojava žutih, svetlo smeđih, nekrotičnih pega, koje se klinasto šire od ivice lista ka centralnom nervu, kao i crne prugaste truleži nerava, najkarakterističniji su simptomi bolesti. Sudovnim sistemom bakterije se šire ka centralnom nervu i stablu, prouzrokujući crnu trulež sudovnih elemenata. Na preseku stabla prilikom berbe kod kupusnjača uočava se crni prsten, karakterističan simptom za ovu bolest. Zaražene biljke su slabije razvijene i zaostaju u porastu, često izostaje formiranje glavice, formira se i zaraženo seme. Kišnim kapima bakterijski eskudat se sa obolelih biljaka prenosi na zdrave, omogućujući tako širenje zaraze. Osim toga, širenju zaraze pogoduje i navodnjavanje veštačkom kišom, kao i kretanje radnika u polju i rad raznim alatkama i mehanizacijom. Štetni insekti i puževi golaći mogu doprineti širenju

Crna trulež kupusnjača - simptom na listu kupusa

zaraze. Toplo i kišno vreme u toku leta i jeseni pogoduje epifitotičnoj pojavi bolesti. Veoma često zaražene biljke naseljavaju sekundarni paraziti, pa se nastale štete uvećavaju. Osim šteta koje su prisutne na samom polju i u skladištu dolazi do velikih gubitaka. Zaštitne, preventivne i fitosanitarne mere - za uspešnu zaštitu kupusnjača od ove bakterije važno je sprovođenje preventivnih, i zaštitnih tj. direktnih mera. Među preventivnim merama svakako se izdvaja plodored. Biljke iz fam. Brassicaceae gajiti na istom mestu svake treće-četvrte godine, jer se patogen zadržava u biljnim ostacima 2-3 godine. Stajnjak koji je dobijen od životinja koje su hranjene obolelim kupusnjačama ne sme se koristiti, jer bakterija zadržava vitalnost nakon prolaska kroz probavni trakt životinja. Među merama koje se preporučuju u proizvodnji je i korišćenje sorti i hibrida koje su otporne i tolerantne prema ovoj bakteriozi.

Od direktnih mera, prva je svakako korišćenje isključivo zdravog, dorađenog i deklarisanog semena. Ukoliko se koristi seme iz sopstvene proizvodnje, nužno je izvršiti dezinfekciju semena koja se može izvesti toplom vodom (potapanje semena u vodu temperature 50°C u trajanju od 20-25 minuta). Koristiti isključivo zdrav rasad, a obolele biljke blagovremeno ukloniti. Treba izbegavati sistem zalivanja veštačkom kišom. Izbegavati obavljanje poljskih rado-

Simptom na listu karfiola


24

Usev u sistemu za navodnjavanje

va dok su biljke vlažne, jer se u tim uslovima parazit lakše širi. Obavezno je suzbijanje štetnih insekata i puževa golaća koji su vektori ove bakterije (Vantex, Despot, Lobo, Gardene...). Preventivna  primena fungicida na bazi bakar hidroksida, kao što je preparat Funguran OH (1,5 - 1,8 kg/ha) uz obavezno dodavanje pomoćnog sredstva Vin-Film (0,3 l/ ha) daje veoma dobre rezultate u praksi. Zaštita biljaka u rasadničkom periodu, ali i nakon sadnje na otvorenom polju je neophodna. Primena fungicida Funguran OH mora biti isključivo preventivna, a najkasnije po pojavi prvih simptoma bolesti kako bi se sprečilo njeno dalje širenje. Uz ovaj preparat može se dodati i pre-

parat na bazi Mankozeba (Dithane DG, Dithane M45, Penncozeb WG) uz korišćenje sredstva (Vin-Film, Imox...) koje će pomoći bolju disperziju i postojanost fungicida na listu kupusnjača. Potrebe i navike potrošača poslednjih godina su od tradicionalnog kupusa i karfiola polako proširile proizvodnju kupusnjača i na kelj, brokoli, kelerabu... Naravno, sa širenjem proizvodnje se umnožavaju i problemi. Jedan od najopasnijih su i bolesti, a među njima i crna trulež. Aplikacija svih preventivnih, kao i direktnih mera je neophodna kako bi se proizvodnja kupusnjača održala i bila profitabilna.


25

Invazivni štetni organizmi Momčilo Pejović, dipl. inž. polj.

Oko jedne desetine svih štetočina se mogu naći u 50% zemalja koje seju njihove domaćine. Širenje štetočina je usko povezano sa rasprostiranjem njihovih domaćina. Tropske biljke su najviše zasićene štetnim organizmima zbog uskog areala rasprostiranja. Gljivične bolesti vode u širenju među poljoprivrednim kulturama, bez obzira na ograničen broj domaćina.


26 Analiza širenja štetočina treba da sadrži podatke gde je utvrđena, gde bi mogla da se proširi i kako se širi. Potencijalno gde god se nalazi biljka domaćin određenog patogena, tamo može da se javi i taj patogen. Tako npr. Puccinia horiana, patogen koji uzrokuje belu rđu hrizanteme je utvrđen u 54 države, za razliku od očekivanja da se nalazi u samo 8 zemalja, prema podacima FAO organizacije. Pet regiona se međusobno razlikuju po skupinama štetočina koje su tu rasprostranjene: Evropa i Centralna Azija, Severna Amerika, Afrika i Srednji Istok, Azija-Pacifik i Okeanija, Latinska Amerika i Karibi. Izuzetak je Novi Zeland, koji pored geografske izolacije deli iste štetočine sa regionima Evrope, Kine, Indije, Severne Amerike i Australije. Malo štetočina je ograničeno na određene regione, Afrika ima 30 specijalizovanih vrsta, Azija 102, Evropa 20, Severna Amerika 28, dok ih Srednji Istok nema. Gljive i među njima Oomycetes su najrasprostranjenije štetočine uopšte. Korenove nematode roda Meloidogyne su među najbrže širećim štetočinama. Veća rasprostranjenost štetnih mikroorganizama u odnosu na zglavkare je začuđujuća, prvenstveno zbog užeg spektra domaćina. Pretpostavlja se da su glavni uzroci njihove velike rasprostranjenosti širenje vazduhom, dobro preživljavanje u uslovima tokom transporta, teška identifikacija tokom karantina. Korenove nematode Meloidogyne spp. imaju veliki broj domaćina, veliki potencijal razmnožavanja, teške su za otkrivanje - mikroskopska veličina i ove nematode se smatraju najvećom pretnjom na svetskom nivou što se tiče širenja.

Paracoccus marginatus – brašnasta vaš

Prouzrokovač pepelnice kupusa, Erysiphe cruciferarum, za razliku od gore navedenih nematoda ima znatno uži spektar domaćina, ali širenje je veoma intenzivno. Poreklo i širenje važnijih patogena je detaljno ispitano čak i na genetskom nivou, tako na primer Puccinia striiformis f. sp. tritici – žuta rđa pšenice iz Severne Amerike i Australije vodi poreklo iz severno-zapadne Evrope, dok populacija iz južne Afrike vodi poreklo iz Mediterana i centralne Azije.

Paracoccus marginatus – brašnasta vaš

Tanzanija je suočena sa novom štetočinom na svojim prostorima - Paracoccus marginatus – brašnasta vaš koja napada papaju, kasavu i hibiskus. Veoma je inva-


27

Lantana camara - lantana

zivna i destruktivna, štete koje pričinjava su ogromne, a širenje veoma brzo. Poreklo vodi verovatno iz Meksika, prvi put je opisana u Kosta Riki 1992. godine i nikada nije smatrana ozbiljnom štetočinom. Kao štetočina je prvi put utvrđena 1994. godine na Karibima, na papaji. Na Floridi je kao štetočina primećena 1998. godine na hibiskusu i nastavlja da se širi po SAD-u. Utvrđena je kao štetočina na 50 biljnih vrsta: papaja, hibiskus, kasava, avokado, paradajz, paprika, grašak,…. Pretpostavlja se da je njeno intenzivno širenje uzrokovano poremećajem u odnosu štetočina – predator. Korov Lantana camara donet je u Indiju 1809. godine iz Južne i Centralne Amerike. Veoma brzo se raširio po nacionalnim parkovima i poljoprivrednim površinama, uzrokujući velike štete na više načina. Ima izražen alelopatski efekat, tj. inhibira rast drugih biljaka koje rastu oko nje. Veoma je otrovna biljka. Zakon u Indiji zabranjuje bilo kakvu aktivnost koja može dovesti do njenog daljeg širenja. Međutim, u mnogim zemljama se gaji kao ukrasna biljka zbog lepog izgleda. U Srbiji postoji dosta primera brzog širenja raznih štetočina. Jedna od najpoznatijih je kukuruzna zlatica, Diabrotica virgifera, utvrđena je prvi put u Srbiji i Evropi 1992. godine u okolini Surčina, a odatle se raširila dalje (Francuska, Mađarska, Hrvatska, Rumunija, Slovačka,…). Poreklo vodi iz Centralne Amerike, gde predstavlja veoma značajnu štetočinu kukuruza.

Ambrozija, odnosno Ambrosia artemisilolia L. je još jedan primer brzog širenja korova. U Srbiji je prvi put primećena 1953. godine i počinje brzo da se širi, naročito zadnjih 30-tak godina. Ima veliku reproduktivnu moć i veliku prilagodljivost uslovima sredine i raznim tipovima zemljišta, što joj omogućuje brzo širenje. Ova širenja su bila i jesu uzrokovana endogenim faktorima (biljke domaćini) i egzogenim faktorima (sredina). Borba protiv invazivnih korova i štetočina zahteva veliku pažnju, naročito zbog promene klime i stvaranja povoljnih uslova za organizme koji nisu odomaćeni kod nas. Isto tako, borba protiv širenja korova koji su regionalizovani u Srbiji bi trebala da bude sistematska i konstantna.

Ambrosia artemisifolia - Ambrozija pelenasta


28


29


30


31


32


33

Šimširov plamenac izaziva golobrst Milan Sudimac, dipl. inž. polj.

Šimširov plamenac je invazivna vrsta poreklom iz Azije (Kina, Koreja, Japan), koja je prvi put registrovana u Evropi u Nemačkoj 2006. godine. Veoma je opasna štetočina, jer može izazvati potpunu defolijaciju ili gubitak lišća šimšira. To je vrsta leptira koja je verovatno unešena sadnim matrijalom iz Kine, a onda se dalje proširila u skoro sve zemlje Evrope. Mlade gusenice su sakrivene na donjoj strani lišća i teško se primećuju. Nakon što narastu proždiru celo lišće pri čemu ostaju samo gole grane obavijene paučinom. Može razviti 2 do 3 generacije. Karakteristika prisustva plamenca jeste prisustvo „paučine“ u obliku svilenkastih niti. Sakupljaju se svileni zapredci, u kojima se nalaze gusenice koje prezimljavaju tokom zime. Preporučuje se njihovo sakupljanje i spaljivanje. Prihvatljivi su jedino insekticidi koji su neškodljivi za životnu sredinu. U tu grupu pripada i insekticid Runner 240 SC (metoksifenozid), u koncentraciji 0,06%. Ovo je preparat koji sprečava presvlačenje insekata i na taj način onemogućava prelazak mlađih larvi u starije, a deluje i ovicidno tj. sprečava piljenje larvi iz jajeta.


34 Život u kući bi bio nezamisliv bez lepo uređenog dvorišta. Jedan od detalja koji najviše utiče na estetski izgled ambijenta, jesu ukrasne biljke. Jedna od ukrasnih biljaka kod koje postoji mogućnost različitog oblikovanja habitusa, i samim tim ukrašavanja svog dvorišta su šimširi, odnosno vrste iz roda Buxus. Mogućnost oblikovanja, intenzivna zelena boja, ali i pravi „živi zid“ koji ima i zaštitnu funkciju, su doprineli da je šimšir jedna od najkorišćenijih ukrasnih biljaka ne samo kod nas. Pa ipak, poslednjih godina, prolazeći pored brojnih dvorišta moglo se primetiti da su pojedine ograde od šimšira, sa mnogo golobrsta. Mora da je neka gusenica. Ne bih tome pridavao posebnu pažnju da u retkim trenucima porodične idile i uživanja u svom dvorištu, nisam spazio promene i na mojoj ogradi. Prišavši bliže, vizuelno, ali i zvučno se dalo uočiti kako neka gusenica halapljivo jede našu živu ogradu i za nekoliko dana dobijemo potpuni golobrst. Pretpostavke su bile tačne, jeste, to je šimširov plamenac ili stručno Cydalima perpectalis.

Štete na živoj ogradi

Larva šimširovog plamenca

Šimširov plamenac (Cydalima perspectalis) je invazivna vrsta poreklom iz Azije (Kina, Koreja, Japan), koja je prvi put registrovana u Evropi u Nemačkoj 2006. godine. Kod nas je značajnija pojava 2016. godine, a u okolnim zemljama je prisutan već nekoliko godina unazad. Veoma je opasna štetočina, jer može izazvati potpunu defolijaciju ili gubitak lišća šimšira. To je vrsta leptira koja je verovatno unešena sadnim materijalom iz Kine, a onda se dalje proširila u skoro sve zemlje Evrope. S obzirom da je šimšir jedan od najprodavanjih ukrasnih biljaka, njegovo širenje je vezano za trgovinu sadnog materijala, kao i aktivni let leptira. U početku ih je teško registrovati, jer su gusenice male i hrane se u unutrašnjosti biljke. Kada ih primetimo je već kasno za intervenciju. Leptiri su prilično krupni, sa krilima čiji su rubovi braon boje. Mlade gusenice su zeleno-žute boje sa crnom glavom, dok su odrasle gusenice zelene sa karakterističnim debelim crnim i tankim belim prugama, sa crnim tačkama na leđnoj strani. Mlade gusenice su sakrivene na donjoj strani lišća i teško se primećuju. Nakon što

narastu, proždiru celo lišće, pri čemu ostaju samo gole grane obavijene paučinom. Jedna gusenica tokom svog razvića može pojesti i do 45 listova. Za sada nije primećeno da ova štetočina napada bilo koju drugu biljnu vrstu. Može razviti 2 do 3 generacije. Prezimljava u stadijumu gusenice, tako da može već rano u proleće da počne sa ishranom tj. u potpunosti narušava zeleni estetski izgled biljke, a može dovesti i do sušenja biljaka. Da bi se na vreme registrovao početni napad, preporučuje se povremeno razmicanje grana šimšira u cilju utvrđivanja prisustva. Karakteristika prisustva plamenca jeste prisustvo „paučine“ u obliku svilenkastih niti. Kako je šimšir karakteristika urbanih sredina (i ne samo njih), i kako su to sredine gde se nalaze ljudi i deca, najprihvatljiviji način uništavanja je mehaničkim putem. Sakupljaju se svileni zapredci u kojima se nalaze gusenice koje prezimljavaju tokom zime. Preporučuje se njihovo sakupljanje i spaljivanje. Rano u proleće, preporučuje se snažno protesanje grmova sa kojih padaju mlade gusenice koje se kasnije sakupljaju.


35 Štetočina se može suzbijati i hemijskim putem, ali za sada ne postoje registrovana sredstva. S obzirom da se radi o novoj invazivnoj vrsti u našim krajevima, za sada još nema prirodnih neprijatelja koji bi mogli uticati na smanjenje populacije šimširovog plamenca. Prihvatljivi su jedino insekticidi koji su neškodljivi za životnu sredinu. U tu grupu pripada i insekticid Runner 240 SC (Metoksifenozid) u koncentraciji 0,06% (6 ml u 10 litara vode). Ovo je preparat koji sprečava presvlačenje insekata i na taj način onemogućava prelazak mlađih larvi u starije. Takođe, deluje i ovicidno, tj. sprečava piljenje larvi iz jajeta. Mogu se primenjivati i preparati iz grupe piretroida, kao što su Vantex 60SC i Cythrin 250 EC. Aktivne materije koje su registrovane i mogu se primenjivati u Hrvatskoj su Imidakloprid (Lobo) i Tiametoksam (Amos). Dve do tri generacije godišnje koje su prilično razvučene dodatno otežavaju suzbijanje, te je potrebno nekoliko puta sprovoditi mere zaštite. Da bi smo pristupili maksimalno profesionalno u kontroli ove štetočine, potrebno je koristiti čitav set mera kao što su: pojačan fitosanitarni nadzor, odnosno zdravstveni pregled osetljivih biljaka iz roda Buxus koje se unose u zemlju, zdravstveni pregled u rasadnicima i vrtnim centrima, fizičke mere borbe, rezidba napadnutih biljaka i hemijsko tretiranje insekticidima. S obzirom na značajnu frekvenciju razmene robe, tj. poljoprivrednog i ukrasnog bilja, u narednim godinama se mogu očekivati još neke nove, invazivne vrste štetnih organizama na našim prostorima. Na nama kao struci je da ih na vreme prepoznamo i pokušamo da njihovu pojavu, brojnost i štete stavimo pod kontrolu.

Imago šimširovog plamenca


36

Vinova loza Istorijat na našim prostorima Bojana Stanković, dipl. inž. polj.

Približava se jesen, a sa njom kreću i berbe i ona najlepša, berba grožđa, plemenitog ploda vinove loze. Pravo je vreme da ovu tako važnu gajenu biljku i sve probleme koji je prate, predstavimo na pravi način. Zato će se u narednih nekoliko brojeva revije „AgroSvet“ naći tekstovi koji prate istorijski razvoj gajenja loze, tehnologiju gajenja, sortiment i sve što može da pomogne mladima u osvajanju vinogradarskih znanja, a starije malo podseti na biljku koja donosi i blagodet i problem i koja, kako stari kažu „traži slugu“, a njen glavni proizvod, vino „traži gospodara“. A da li dovoljno poznajemo ovu posebnu biljku, jednu od retkih koja se gaji oko 8000 godina?


37 Vinova loza je nastala po jednima, na prostoru današnje Gruzije, po drugima u Iranu. Evro –Azijska loza je najzastupljenija u vinogradima cele planete, nastala između Crnog i Kaspijskog mora i Zakavkazja. Neki tvrde da je nastala u Evropi od divlje loze, ali je verovatnije da su neke forme nastale od divlje loze Vitis silvestris, a da su uvođenjem formi kulturne loze Vitis vinifera iz srednje Azije i njihovim ukrštanjem, nastale mnoge sorte. Slobodnom oplodnjom i spontanim mutacijama od njih su nastale nove sorte. One su formirale autohtoni (domaći) sortiment svake zemlje. Negrulj (1956) je razvio teoriju o ekološko-geografskom poreklu sorti. On je zapazio da različite sorte koje su poreklom iz jedne geografske oblasti, imaju niz sličnih morfoloških i bioloških karakteristika. Definisao je tri grupe sorti: 1. Occidentalis (Zapadnoevropska grupa); 2. Pontica (sorte basena Crnog mora) 3. Orientalis (grupa istočnih sorti). Iz grupe sorti basena Crnog mora izdvojena je podgrupa Balkanika, koja obuhvata stari sortiment Srbije, Rumunije, Bugarske, Grčke i Albanije. Naučnici se još nisu složili oko njenog porekla i širenja. Ostaci vinove loze, odnosno njenih semenki nađeni su još u periodu neolita, i to kod Vinče, poznatog arheološkog nalazišta u Srbiji. Jedna od retkih biljaka za koju se slobodno može reći da se gaji onoliko dugo, koliko postoji i čovečanstvo. Na osnovu pisanih tragova, kultura gajenja vinove loze stara je između 7000-9000 godina. U tadašnjim zemljama centralne i male Azije i severne Afrike, Fenikija, Persija, Medija, Asirija, Palestine i Egipta, gajenje vinove loze je bilo na visokom nivou. Po istorijskim činjenicama za širenje gajenja vinove loze zaslužni su Feničani, koji su se bavili moreplovstvom i trgovinom, i osnivali svoje kolonije na Crnom i Sredozemnom moru. Poznato je da su Feničani naučili Tračane gajenju loze, mada je tamo već postojala u divljoj formi. Tračani su naučili Grke iz Afrike da gaje vinovu lozu, a oni su je dalje širili po svojim teritorijama sve do Etiopije, Etrurije i kasnije Rimskog carstva. Osnivanje i jačanje gajenja loze u Evropi, a samim tim i u Srbiji, bilo je najviše pod uticajem starih Rimljana.

Oni su najviše doprineli klasifikaciji vrsta grožđa, posmatranju i beleženju njegovih najboljih karakteristika, identifikovanju oboljenja i prepoznavanju karakteristika određenih zemljišta. Veliki broj pisanih podataka koje su Rimljani ostavili, govori o njima kao dobrim vinogradarima i vinarima. Stoga se i smatra da je na našim prostorima vinogradarstvo procvetalo u vreme Rimskog carstva. Davne 92. godine naše ere, car Domicijan je uveo zabranu proizvodnje vina u rimskim provincijama izvan Apeninskog poluostrva, jer se Rimsko carstvo suočavalo sa znatnim viškovima vina na tržištu. Vino je moralo da se izvozi. Međutim, Sirmium (današnja Sremska Mitrovica) je 294. godine proglašen za jedan od četiri glavna grada Rimskog carstva u periodu Tetrarhije. Car Marko Aurelije Prob, rođen u u ovom gradu (276-282), je često u pauzama između ratova koristio svoje vojnike za obavljanje radova koji su bili od koristi lokalnom stanovništvu: isušivanje močvara, kopanje kanala, gradnja mostova i puteva, ali i podizanje vinograda. Istoričari su zabeležili da je Prob podigao zasade vinove loze u rimskim provincijama Panonija, Galija i Mezija oko 280. godine nove ere. To je bilo u skladu sa odlukom cara Proba da stavi van snage Domicijanovu zabranu gajenja vinove loze van Apeninskog poluostrva. Zahvaljujući takvoj odluci Marka Aurelija Proba, u Srbiji su prvi čokoti vinove loze zasađeni za vreme njegove vladavine. Prvo je zasađena loza u tadašnjem Sirmiumu, a drugi zasad nastao je na Zlatnom brdu, Mons Aureus, kod Smedereva, odakle potiče i autohtona sorta Smederevka. Ovo se zbilo u Donjoj Panoniji, a u okviru nekadašnje rimske provincije Gornje Mezije, koja je isto tako obuhvatala deo današnje teritorije Srbije. Arheološkim iskopavanjima su takođe pronađene prese za grožđe u antičkim gradovima Mediana (kod Niša) i Felix Romuliana (Gamzigrad kod Zaječara). Dolaskom na Balkan u VII veku, Sloveni su se upoznali sa gajenjem vinove loze. Razvoj srpske države u srednjem veku, za vreme srpske dinastije Nemanjića, je istovremeno značio poklanjanje sve veće pažnje vinogradarstvu. Tome je doprinela i činjenica da su paganska slovenska plemena prihvatila hrišćanstvo, u kom vino ima značajnu ulogu kao simbol Hristove krvi. Razvoj vinogradarstva u ovom periodu se vezuje za manastirska


38 imanja i posede srpskog plemstva. Manastiri su podizali svoje vinograde na “metosima”, manastirskim imanjima. Metoh manastira Visoki Dečani i Devič je bio u selu Velika Hoča, dok je metoh Pećke Patrijaršije bio u Orahovcu. Vinograde srpskog plemstva su obrađivali kmetovi uz naturalnu rentu, odnosno desetak u vinu koji se zvao “čabrina”. U Studeničkoj povelji (1196.) je zapisano da je Stefan Nemanja (1168-1196), rodonačelnik srpske vladarske dinastije Nemanjića, manastiru Studenici darovao okolna vinogradarska sela. Pri kraju svoje vladavine, Stefan Nemanja je i manastiru Hilandar na Svetoj Gori, darivao vinograde u Velikoj Hoči, čuvenom vinarskom selu u Metohiji. Istorijski izvori takođe beleže da je Stefan Nemanja 1189.godine u Nišu dočekao vinom i medovinom (“vino et medone”) nemačkog cara Fridriha I Barbarosu i njegove krstaše. Vino iz Župe pili su Kelti i Rimljani, srpski vladari, pa i turski begovi. U Župi su gradili „poljane“, vinske podrume udaljene od naseobina u kojima su živeli. Ta tradicija potiče još iz vremena Stefana Nemanje, koji je neke „poljane“ darivao i manastiru Studenici. O tolikoj starosti župskih podrumskih naselja nema potvrda, ali se može pretpostaviti da je reč o autentičnoj tradiciji u vinogradarskim krajevima gde žive Srbi, jer su „vinska sela“ sačuvana pod različitim nazivima, pa tako u Metohiji „vinice“, u Župi „poljane“, u okolini Kruševca „pojate“, a u Negotinskoj krajini „pimnice“. Svi srpski vladari su vinogradima poklanjali veliku pažnju, i na taj način stvorili temelje današnjih vinskih rejona. U Povelji Stefana Prvovenčanog (1198-1228), zabranjuje se dodavanje vode proizvedenom vinu. Kasnije u srednjem veku, kralj Milutin (1282-1321) je unapređivao vinograde na Kosovu i Metohiji. Ostalo je zabeleženo da se u vreme cara Dušana Silnog (1331-1355), vino transportovalo “vinovodom” dužine 25 km do podruma u Svrčinu i Ribniku. Car Dušan je doneo i zakone koji su davali prve obrise zaštite geografskog porekla i kvaliteta vina. U Povelji se nabrajaju brojna mesta na Kosovu i Metohiji, poput Carske vinarije i Gornje i Donje Hoče. Knez Lazar (1385-1389) je zaslužan za stvaranje vinogradarske regije u Župi, a Despot Đurđe Branković (1427-1456) je doprineo razvoju vinograda u okolini Smedereva. Najezda Otomanskog carstva uslovljava seljenje vinogradarskih centara severnije u Kruševac i Smederevo. Nakon dolaska Turaka na ove prostore, proizvodnja vina postepeno gubi svoj značaj, jer islamska vera za-

branjuje konzumiranje alkohola. U turskoj vojsci su postojali posebni odredi konjanika “akindžije” koji su uništavali vinograde. Grožđe se koristi uglavnom za jelo, tako da su u to vreme stigle u Srbiju stone sorte za jelo: Drenkovi, Afus-ali, Ćilibarka. Nakon 1389.godine, srpsko stanovništvo počinje sve više da se seli na sever, kako bi se sklonili od Turaka. Srpski narod, sveštenstvo, monasi i pojedino plemstvo su se nastanili u Sremu i tu su ubrzo osnovali svoje manastire, podigli imanja i vinograde. Takođe su sa sobom doneli bogato iskustvo u uzgoju vinove loze i proizvodnji vina. Sa njima je počelo da cveta vinogradarstvo severno od Dunava i Save, u banatskom i sremskom rejonu. Oni su takođe zaslužni i za promenu u izboru sorti grožđa. Tako, na primer, umesto do tada gajenih belih sorti grožđa na Fruškoj gori, srpsko stanovništvo sa juga je donelo i kulturu gajenja crnih sorti, koje su ubrzo počele da dominiraju. Karlovačkim mirom 1699. godine i ulaskom Srema i Banata u sastav Habzburške monarhije, dolazi do naglog povećanja površina pod vinogradima u Sremu. Vino je u ovom periodu igralo značajnu ulogu i u politici, jer su karlovački mitropoliti često prilikom zvaničnih poseta Beču poklanjali “uz diškreciju” burad Bermeta i Ausbruha uticajnim ljudima Habzburške monarhije, kako bi ostvarili privilegije za srpsko stanovništvo. Za vreme vladavine Marije Terezije, južni Banat je kolonizovan i među doseljenim stanovništvom su najbrojniji bili Srbi iz južnih krajeva koji su pobegli od Turaka, i Nemci. Veruje se da su Nemci sa sobom doneli u Banat sortu Rizling. Vremenom je vršačko vinogorje postalo najrodnije ne samo u Ugarskoj, već u čitavoj Evropi.


39 Prema registru, 1875. godine u Vršcu je proizvedeno 56 miliona litara vina. Zlatno doba vršačkog vinogorja je zaustavila filoksera. Prvi usamljeni slučaj filoksere je otkriven 1880.godine, ali pošto je to bila dobra godina u berbi, niko nije pridavao naročitu pažnju upozorenjima profesora Jozef Vajdlera. U narednih nekoliko godina, kao i u ostalim vinogradarskim regionima Evrope, filoksera je nanela ogromne štete vinogradima. Površine pod vinovom lozom u banatskom rejonu su se smanjile sa 7.500 hektara na 2.500 hektara. Lokalno stanovništvo je na razne načine pokušavalo da se izbori sa filokserom (plavljenje vinograda, ubrizgavanje sumpor-ugljenika specijalnim mašinama u zemljište oko čokota...). Na osnovu saznanja koja su došla iz Francuske, već 1882. godine posađene su u Vršcu prve sadnice loze kalemljene na američku podlogu. Filoksera je uništena, ali su ostale duboke posledice na površine pod vinogradima i navike vinogradara. Što se tiče sremskih vinograda, u njima se filoksera pojavila prvi put 1881.godine, i do 1890. godine svi stari

fruškogorski vinogradi su bili uništeni. Obnova vinograda je trajala oko 30 godina, a sa proizvodnje pretežno crnih sorti grožđa, opet se prešlo na bele sorte. Najzastupljenije sorte su postale Crvena i Bela slankamenka, Italijanski i Rajnski rizling, Crvena dinka (ružica), Šasla, Frankovka. Ako su Bermet i Ausbruh bili najpoznatija vina Sremskih Karlovaca u 18. i 19. veku, onda će u 20.veku to postati Italijanski rizling. I prva srpska enciklopedija o vinu datira iz 18. veka, tačnije iz 1783. godine. Nju je napisao Zaharije Orfelin i objavio pod naslovom “Iskusni podrumar” u Beču. Knjiga je sabrala u to vreme sve što se znalo o pravljenju fruškogorskih vina, kao i francuskih, italijanskih i nemačkih. U receptima “travnih vina”, Orfelin je opisao i kako nastaje čuveni Bermet iz Sremskih Karlovaca. Godine 1816., Prokopije Bolić, arhimandrit manastira Rakovac, je sabrao svoja lična iskustva iz manastirskih vinograda i podruma i zajedno sa prevodom na srpski jezik dela francuskog naučnika Žan Antoan Klod d Šaptal-a objavio u Budimu 1816. godine u knjizi “Soveršen vinodelac”. Ta knjiga je dragocena, jer je Bolić opisao 35 sorti koje su tada gajene na Fruškoj gori, pri čemu


40 je za svaku sortu definisao njeno narodno ime, dao botanički opis i privredno-tehničke osobine. Iz te knjige vidimo da su se više gajile bele sorte grožđa, a naročito Smederevka ili Mađaruša. Posle oslobođenja od Turaka u Srbiji počinje intenzivan razvoj vinogradarstva, koje postaje najznačajnija privredna grana, tako da je, prema popisu iz 1887. godine, Srbija imala 81.000 hektara pod vinogradima, što je najmanje pet puta više nego danas. Kada je krajem XIX veka filoksera uništila vinograde u Francuskoj i ostalim vinogradarskim regionima Evrope, Srbija se pojavljuje kao proizvođač i izvoznik vina u Francusku. Najznačajnije vinogradarske zone od kraja XIX veka bile su okolina Smedereva, Negotinska krajina, Župa, okolina Jagodine, Fruška gora i Vršac.

ljoradnička zadruga 1927. i Negotinska vinogradarska zadruga 1929. godine. Pored toga, otac i sin na brdu Oplenac kod Topole podižu desetine hektara vinograda i podrum u kome su proizvodili vrhunska vina. U blizini kraljevog podruma 1903. godine osnovana je Venčačka vinogradarska zadruga, jedna od najvećih vinarija na Balkanu, koja je bila poznata i po proizvodnji penušavog vina. Godišnje je podrum zadruge posećivalo oko pedeset hiljada ljubitelja vina. U toku Drugog svetskog rata, vinogradi su pretrpeli znatna oštećenja, s obzirom da u ratnim vremenima nisu postojali uslovi da se oni neguju i obrađuju na odgovarajući način. Nedostatak muške radne snage i sredstava za suzbijanje loznih bolesti su bili glavni problemi u vinogradima u to vreme.

Nakon najezde filoksere, obnova vinogorja je bila brza i efikasna, ponajviše zahvaljujući pomoći države, kraljevske porodice Obrenović, kralju Milanu i Aleksandru, i osnivanju loznih rasadnika u Smederevu (1882.), Bukovu (1886.), Jagodini (1889.) i Aleksandrovcu (1891.) koji su obogatili vinogorje novim sortama na otpornim podlogama. Uporedo sa rasadnicima, pojavljuju se i vinogradarsko-vinarske zadruge Venčačka u selu Banja kod Aranđelovca. Potom je usledilo osnivanje i Smederevske vinogradarske zadruge 1909., Jovačke vinogradarske zadruge 1908., Knjaževačke vinarsko-zemljoradničke zadruge 1927. i Negotinske vinogradarske zadruge 1929. godine. Period obnove je bio zaustavljen jedino od 1912. do 1918. godine zbog ratova.

Po završetku Drugog svetskog rata, obnova zemlje je postala prioritet. Nažalost, to nije uključivalo i obnovu vinograda. Sa razvojem industrije, počelo je i postepeno preseljenje seoskog stanovništva u gradove, gde su dobijali posao u fabrikama i industrijskim pogonima. U tom periodu, proizvodnja vina se odvija u velikim vinarijama koje osniva Vlada Narodne Republike Srbije. 1950. godine je osnovan “Navip” na osnovama vinskog podruma Bruna Mozera u Zemunu. Ubrzo potom, 1955. godine je formiran “Rubin” u Kruševcu, a “Vinožupa” 1957. godine u Aleksandrovcu. Što se tiče individualnih proizvođača, dolazi do nacionalizacije i konfiskacije. Zemlja je oduzimana i manastirima. Individualni proizvođači su bili u izuzetno teškoj situaciji zbog nemogućnosti plasmana i direktne prodaje vina. Godine 1970., donet je zakon kojim je vinogradarima bilo potpuno zabranjeno da proizvode vino. Na taj način, vinogradari su mogli samo prodavati svoje grožđe velikim industrijskim vinarijama, ili ilegalno prodavati vino komšijama i rodbini. Ovakvim zakonom, velike vinarije su stekle monopol na tržištu, a same su diktirale otkupnu cenu grožđa i time dovodile vinogradare u težak položaj. To je dovelo do krčenja vinograda i prelaska na rentabilnije poljoprivredne kulture.

Za razvoj modernog srpskog vinogradarstva i vinarstva, značajni su i kralj Petar Prvi Karađorđević i njegov sin Aleksandar. U vreme njihove vladavine osnivaju se i Jovačka vinogradarska zadruga 1908., Smederevska vinogradarska zadruga 1909., Knjaževačko vinarsko-zem-

Jugoslavija je u to vreme sledila politiku kvantiteta, a ne kvaliteta. Jugoslavija je tako postala i peti izvoznik rinfuznog vina u svetu. Tih godina se šire vinogradi sa internacionalnim sortama grožđa, a od domaćih se sade uglavnom Smederevka i Italijanski rizling. Osni-

Već od sedamdesetih godina XIX veka iz Krajine se kvalitetna vina izvoze u Francusku, Austrougarsku, Nemačku, Rusiju, Švajcarsku, Rumuniju i druge zemlje. Vino se izvozilo „belgijskom prugom“, od Rajca do Radujevca, luke na Dunavu (oko 30 kilometara), a odatle parobrodom u mešinama od 5.000 litara. Za takav prevoz pravljeni su specijalni bungalovi od drveta, a vino je stizalo čak do Bordoa.


41 vanjem Instituta za vinogradarstvo i vinarstvo 1974. godine počeo je rad na stvaranju novih, domaćih sorti vinove loze. Paralelno, zemunski i novosadski timovi u vinograde Srbije ubacuju sorte kao što su Neoplanta, Župljanka, Sirmijum, Sila, Nova dinka, Probus, Rumenka, Rizling italijanski (sa klonovima SK- 13, SK – 54 i SK – 61), Zlata, Liza, Rani rizling, Lela, Mila, Petra, Kosmopolita, Petka, Rubinka, Baèka, Morava i Panonija, a od stonih, Lastu i Karmen, Beogradska besemena i dr. Timove predvode prof. Milisavljević, Lazić, Kovač, Nada Lazić, Cindrić...

Tako je bilo nekada. A danas, danas je sve drugačije. Bogata vinska istorija nam se vraća. U poslednjih nekoliko godina, povećava se broj malih privatnih podruma, koji se sve više okreću uzgajanju autohtonih sorti vinove loze. Vina proizvedena od ovih sorti odlikuju se kvalitetom. Prema proceni stručnjaka Srbija sa svojim geografskim položajem, ima mnogo bolje uslove za gajenje vinove loze od mnogih drugih evropskih vinskih regija. I naši vinogradari su poklekli pred vinskom globalizacijom. Neosporno je imati Caberne, Merlo, Šardone… u svom vinogradu, ali su te sorte u procesu stvaranja predviđene za neka druga podneblja. Vina od ovih sorti iz našeg uzgoja, ne mogu biti konkurentna vinima iz njihovih matičnih podneblja. Zato postoje autohtone i odomaćene sorte vinove loze. Prilagođene su ovdašnjoj klimi i sastavu zemljišta, koji su veoma povoljni, ne zahtevaju hemijsku zaštitu, što utiče na unapređenje i povećanje biodiverziteta, pa je i sortiment veoma ra-

znolik. Efekat ovakvog uzgoja je finansijski dobitak, ali najpre povećanje ekološke svesti. A i u saglasnosti je sa definicijom Organizacije UN za ekološko vinogradarstvo da se upravljanjem ovakvom proizvodnjom grožđa i vina, unapređuje biodiverzitet i aktivnost zemljišta. Komparativna prednost Srbije se ogleda brojnošću i kvalitetom autohtonih sorti, i na njima zasnovanim autohtonim proizvodima. Među sortama za bela vina izdvajaju se Smederevka, Žilavka, Bagrina, Neoplanta, Sirmium, Tamjanika, Kreaca, Župljanka…a za crvena vina Prokupac, Slankamenka Crna, Tamjanika Crna, Negotinsko crno – Začinak, Vranac… Postoji želja i snaga srpskih vinara da proizvedu i tržištu ponude najviši kvalitet autohtonih vina, i da to pre svega budu originalna i atipična vina. U svetskim tokovima vina, prisutna je diferencijacija potražnje, tj, potrošači žele probati novo i različito vino, kvalitetno i vrhunsko vino. Izvršene su analize i slute se predviđanja da će se povećati potražnja za vrhunskim i kvalitetnim vinima, sa specifičnim regionalnim identitetom. Kvalitetna i vrhunska vina proizvedena od autohtonih i odomaćenih sorti vinove loze, mogu biti nosioci dela privrednog i turističkog razvoja. Vino u sve većoj meri postaje međunarodni proizvod, sa vrlo jakom razmenom na evropskom i svetskom tržištu. Evropska Unija podržava proizvodnju autohtonih vina. Pa su shodno tome neke vinske regije Evrope, donele odluku da se sade samo autohtone sorte, dok je sadnja drugih sorti vinove loze zabranjena. U našim uslovima neophodan je strateški plan, koji bi bio podržan na republičkom nivou. Prioritet je napraviti istraživanje tržišta vina, implementirati marketiški koncept i tako podstaći prodaju. Zatim, pozicionirati autohtona vina u odnosu na ostala međunarodna vina, i potrošačima predočiti prednosti autentičnosti kraja iz kojeg dolaze. Segmentirati potrošače kojima je osim ukusa vina, važno i poreklo autohtone sorte vinove loze i vina, kao i priča koja prati vino i kraj iz kojeg vino potiče. Iskustvo je dokazalo da je potrošač za takvo vino uvek spreman ponuditi više. Neka inicijalna kapisla ovakvog jednog poduhvata i njegovog omasovljenja, bude dosta uspešnih srpskih vinogradara koji osvajaju značajna priznanja i nagrade na sajmovima i specijalizovanim izložbama, u zemlji i inostranstvu.


42


43

Drugi pišu Priredio: Dragan Đorđević dipl. inž. polj.

Da li će biti klasifikacije pšenice? Preuzeto: PoljoMagazin, 11. jul 2016.

Kao jedan od neophodnih uslova za uspešnu proizvodnju i preradu u mlinskoj industriji nameće se razvrstavanje pšenice po kvalitetnim grupama. Inicijativa postoji, ali nedostatak skladišnih prostora, opreme i sluha nadležnih institucija, ovaj problem čine, za sada, nerešivim.

Ključnu kariku u lancu proizvodnje, prometa i prerade pšenice predstavlja razvrstavanje prema kvalitetu. Nažalost, ovaj korak kod nas često je potcenjen i nedovoljno iskorišćen. Klasifikacija pšenice u Srbiji nije zakonski regulisana. Poslednjih trideset i više godina bilo je pokušaja da se uspostave određene klase. Po svemu sudeći nije se daleko odmaklo, uobičajena je praksa da se po SRPS standardu prilikom prijema meri samo vlaga i masa uz primenu pozitivne ili negativne bonifikacije. Na seminaru “Otkup pšenice na osnovu kvaliteta” u Privrednoj komori Srbije (PKS) najavljen je pravilnik o minimumu kvaliteta pšenice. O tome se pričalo i ranije, pa proizvođačima, otkupljivačima i izvoznicima ostaje da se nadaju da će ovaj put zaista i biti tako. Manjak skladišnog prostora uvek se spominjao kao razlog zašto sortiranje pšenice po kvaliitetu nije moguće. Prema poslednjim informacijama, na prostoru Srbije postoji skladišni prostor za žitarice od oko 4.000 miliona tona, što je i više nego dovoljno. Problem se krije u tome što mnogi skladištari nemaju uslov za selekciju žitarica. Za razvrstavanje pšenice neophodno je da skladištar ima najmanje dva usipna koša (još bolje je da ima tri usipna koša). Međutim, značajan broj skladištara ne ispunjava taj uslov. Osim tehničke opremljenosti, problem stvara i laboratorijska oprema za ispitivanje kvaliteta zrnastih kultura. Većina silosa nema na raspolaganju uređaje za brzo određivanje sadržaja proteina na bazi infracrvene spektroskopije. Mnogi od njih koriste pribor za određivanje sadržaja i strukture primesa. Uglavnom sve ostane na analizi uz pomoć aparata koji određuje sadržaj vode i hektolitarsku masu. Prometni i tehnološki kvalitet traži mnogo više standarde od ovih koji su trenutno minimalni. Izvoznicima za prometni kvalitet potrebni su parametri kao što je energija, vlažni gluten, sadržaj proteina i broj padanja.


44 Zbog osnovne analize koja nije u skladu sa evropskim standardima mnogi nisu u prilici da prodaju robu po odgovarajućoj ceni. Prema mišljenju stručnjaka, postoji i nezainteresovanost jednog broja skladištara da sam postupak otkupa osavremene. Razlog za to vide u tome što ne postoji uređeno tržište, pa se pšenica nejednakog kvaliteta prodaje po istoj ceni, što dovodi do toga da se ulaganje u robu boljih parametara ni ne isplati. Problem nastaje već kod prve karike u lancu, a to su primarni proizvođači, ratari. Prema rečima stručnjaka, veliki broj njih kao osnovni parametar pri izboru sortimenta koristi kvantitet. Neretko se seje “pšenica sa tavana”, pa samim tim ne možemo izvoznom tržištu ni ponuditi viši kvalitet. Nijedna žetva pšenice nije identična što se tiče klimatskih uslova, dužine trajanja, prinosa, a naročito tehnološkog kvaliteta. U toku iste ni jedna partija pšenice nije u potpunosti istog kvaliteta kao neka druga. Godine 2014. padavine koje su bile obilne u toku trajanje žetve značajno su uticale na kvalitet i prinos pšenice. Svakodnevno su u GEACentar sistem pristi-

zale ponude pšenice sa 70-78 hl što je imalo i različit raspon cena u ponudi. Kao predlog smo izneli klasifikaciju pšenice: merkantilna rinfuz do 74 hl, 74-76 hl i od 76 hl. Ponekad hektolitarska vrednost nije odlučujući parametar u određivanju kvaliteta pšenice. Veliku ulogu igraju i sadržaj proteina, gluten, broj padanja po hagbergu, energija, a ponekad i sorta pšenice. Razvrstavanje pšenice od suštinskog je značaja posebno za zemlju kao što je naša gde se značajan deo pšenice proizvodi na usitnjenim parcelama, dobijaju se relativno male količine pšenice različitog kvaliteta koji se iskazuje različitim parametrima. Udruženje ”Žita Srbije” i Udruženje industrijskih mlinova podneli su zajedničku inicijativu Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i ruralnog razvoja za utvrđivanje KVALITETNIH GRUPA PŠENICE U SRBIJI. Osnovni cilj utvrđivanja kvalitetnih grupa je indikativan tj.one predstavljaju preporučene parametre kvaliteta pšenice o kojima bi kupci i prodavci pšenice trebali voditi računa prilikom zaključivanja posla kupoprodaje pšenice. U navedenoj inicijativi predloženi su parametri za utvrđivanje kvalitetnih grupa pšenice dati u tabeli 1.

TABELA 1. Predlog parametara za utvrđivanje kvalitetnih grupa pšenice u Srbiji Poboljšivač

Pšenica za mlevenje

Minimalni kvalitet trajanja

A

A1

B

B1

VLAGA-min.%

14

14

14

14

14

HEKTOLITAR

80

78

78

76

74

BROJ PADANJA HAGBERG-min

274

250

220

200

180

PROTEINI-min.%

13

12.5

11.5

10.5

10.5

PRIMESE-max.% od čega neorganske-max.%

2 0,5

2 0,5

2 0,5

2 0,5

8

W-min.

250

200

180

180

GLUTEN-min.

30

28

26

24

1

1

2

-

PROKLIJALA ZRNA


45 U razvijenim zemljama sa uređenim tržištem pšenice, pored zapreminske mase, sadržaja proteina i primesa, uključeni su i drugi parametri. Na primer u Hrvatskoj klasifikacija pšenice je prikazana u tabeli 2.

U Mađarskoj broj parametara značajno je veći, što se vidi u tabeli 3, a u tabeli 4. prikazani su parametri otkupa u Slovačkoj.

TABELA 2. Otkup pšenice u Hrvatskoj za rod 2015. Parametri

I klasa

II klasa

III klasa

Proteini u %

>14

12.5-14

10.5-12.4

Hektolitar kg/hl

80

78

74

Vlaga u %

13.5

13.5

13.5

Primjese zrna u %

najviše 2

najviše 2

najviše 2

Ukupna primjesa u %

najviše 5

najviše 5

najviše 5

TABELA 3. Otkup pšenice u Mađarskoj za rod 2015. Parametri

I kategorija

II kategorija

III kategorija

IV kategorija

Poboljšivač

Mlinska

Euro

Stočna

Hektolitarska masa

Min/kg

80

78

78

76

Vlaga

Max%

13,5

13,5

13,5

13,5

Čistoća

Min%

98

98

98

98

Primese

Max%

2

2

2

2

Štetne primese ( uključujući i fusarijum)

Max%

0,5

0,5

0,5

0,5

Lagane primese

Max%

0,5

0,5

0,5

0,5

Vlažni gluten

Min%

32<

28

26-28

24-25

Kvalitetna grupa

Min%

A1-A2

B1

B1-B2

Donji B2

Broj padanja po hagbergu

Min%

275

250

220

220

Sirovi proteini

Min%

14

12.5

11.5

11.5

Lomljena zrna

Max%

2

2

5

-

Proklijana zrna

Max%

1

1

2

-

Ostaci životinjskog porekla

Max%

-

-

-

-

(mm/h)

3-6

3-6

-

-

Energija

(kJ)

220

180

-

-

P/l

Max

1,2

1,5

-

-

Zeleni index (ml)

Min

50

35

-

-

Max%

1,25

1,25

1,25

1,25

Prostiranje

Don-toxin


46 TABELA 4. Otkup pšenice u Slovačkoj za rod 2015.

Parametar

Kvalitet E

A

B

P

vlaga

14

14

14

14

hl

78

76

73

75

proteini (N)

12,5

11,5

10,5

9,5

broj padanja

220

220

220

160

index Zeleni, ml najmanje

30

25

22

nečistoće ukupne%

5

5

12

6

od toga: lomljena zrna.%max

2

3

5

3

b) neočišćena zrna % max

2

5

7

3

0,5

0,5

0,5

0,5

1

2,5

4

,2

0,5

1

3

1

0,1

0,1

0,1

0,1

0,05

0,05

0,05

0,05

secale cornutum% (gljiva)

0,05

0,05

0,05

0,05

sadržaj vlažnog glutena %

27

25

23

20

od toga: smežurana zrna, % max zrna drugih žitarica, % zrna oštećena od strane štetočina, % max zrna sa promenjenom bojom klice zrna oštećena toplotom, % max c) klijava zrna, %max d) ostale nečistoće, % max od toga: strana semena, %max od toga štetna, %max oštećena zrna, % od toga oštećena toplotom, % max strani elementi, % pleva %


47

Drugi pišu

Fondovi EU namiruju bugarske farmere milionere

Preuzeto: EurActiv, 14. 08. 2016.

U Bugarskoj poljoprivredi, vlasnici velikih parcela dobijaju ogromne evropske subvencije i zgrću milione, a mali farmeri jedva opstaju i ne uspevaju da prošire posao. Razlike u veličini i bogatstvu farmi u Bugarskoj, posledica su kontroverznog načina na koji je Bugarska upravljala velikim subvencijama iz Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) EU. CAP članicama EU nudi niz finansijskih instrumenata, uključujući isplate po hektaru poljoprivrednicima. Do ove godine Bugarska, koja je ušla u EU 2007, bila je jedna od malog broja zemalja koje su distribuisale te direktne subvencije, bez limita na sumu po osobi. Kao rezultat su u najsiromašnijoj članici EU u poslednjih deset godina počele da se pojavljuju “mega farme” sa kulturama- sirovinama koje brzo rastu za izvoz. Danas poljoprivredom dominiraju farme prosečne površine 2.430 hektara, što je gotovo deset puta više od evropskog proseka od 250 hektara, pokazuju podaci bugarskog Instituta za ekonomska istraživanja (ERI). Kritičari kažu da je poljoprivredni model te bivše komunističke zemlje, razorilo nagrađivanje onih koji kontrolišu najveći deo parcela i kažnjavanje proizvođača tradicionalnih kultura koje je teže i skuplje odgajati. „Bili smo poznati

po našem belom siru u surutki, koji smo izvozili. Sada izvozimo pšenicu, a uvozimo mleko i meso. I bugarsko povrće je nestalo sa tržišta”, upozorava poljoprivredni stručnjak Ognjan Bojuklijev iz ERI. U nedavno objavljenom izveštaju, Bojuklijev navodi da je CAP koncentrisao poljoprivredno zemljište i subvencije u rukama nekoliko milionera. Istraživanje pokazuje da oko 100 poljoprivrednih gazdinstava dobija 75% pomoći EU, što je oko 380 miliona evra za 2016. do sada. „Ako obrađujem 30.000 hektara, pomnožite to sa 150 evra i shvatićete koliko je to velika suma za farmera u zemlji poput Bugarske. To je veliki, veliki novac”, rekao je za AFP Bojuklijev. Neki posmatrači optužuju vladu da je stvorila mogućnosti za kreatore politike i poljoprivredne organizacije da iskorišćavaju sistem. „To je preokrenulo tržište i pretvorilo subvencije u izvor prihoda poljoprivrednika koji kupuju nove kuće i kola”, kaže poljoprivredni analitičar Nikolaj Valkanov. Ranije ove godine Bugarska je uvela godišnji limit za pomoć od 300.000 evra po tražiocu. Međutim, ukazuju stručnjaci, to je samo nagnalo vlasnike velikih parcela da registruju nove farme na ime zaposlenih, i tako i dalje dobijaju sredstva za svaki hektar.


48

Drugi pišu

Slovenija: Pad proizvodnje zbog subvencija po hektaru

Preuzeto: Agroklub, 20. 09. 2016. godine

Zbog nenamenskog trošenja novca iz Evropske unije i nemogućnosti vraćanja kredita, više od pet odsto poljoprivrednika u Sloveniji je bankrotiralo. Predsednik Agrarne komore Maribora, Stane Klemenčič kaže da je u toj zemlji, nakon ulaska u Evropsku uniju, pao obim i raznovrsnost proizvodnje. „Nama je palo samosnabdevanje. Mi smo 1990-2000. godine imali samodovoljnost proizvodnje od oko 70%. Danas ne prelazimo 50%. Građani nam sa razlogom zameraju što trošimo mnogo novca za poljoprivrednu proizvodnju, a proizvodimo samo polovinu neophodne hrane. Dobri smo u vinu, mleku i govedini. Sve ostalo je problem”, naglašava Klemenčič. On dodaje da su slovenački poljoprivrednici toliko zavisni od podsticaja da ne mogu da budu ekonomski samostalni. Više od pola zarade na imanju je podsticaj, a to nije dobar smer. Stane konstatuje da je, između ostalog, pad proizvodnje uslovilo direktno plaćanje po hektaru, umesto dotadašnjeg po kilogramu. A niko nije pitao da li će se na tim površinama nešto proizvoditi. „Danas imamo situaciju da ima mnogo šume. Došli smo do toga da je prosečna starost slovenačkog poljoprivrednika 56 godina. Tada razmišljate samo o penziji, a ne o investicijama”, objašnjava Klemenčič. On ističe da je Brisel Sloveniji nametnuo rigorozne ekološke zakone, koji su ograničili poljoprivrednu proizvodnju, a samim tim je otvoreno tržište za jeftinije prehrambene proizvode iz Evropske unije. Inače, prirodni uslovi za poljoprivredu u Sloveniji su relativno loši. Šume prekrivaju 59% državne teritorije. U odnosu na deo teritorije koja je prekrivena šumom, Slovenija zauzima treće mesto u Evropi, odmah iza Švedske i Finske. Oko 80% poljoprivrednih površina se nalazi na nepristupačnim područjima (LFA - Less Favoured Areas). Samo 33% celokupne poljoprivredne površine, koja se većinom nalazi u centralnom i istočnom delu, se koristi kao oranice. Uz to je vinograda 3,3%, voćnjaka 2,6%, a ostalo su pašnjaci (60,7%). Kada je o obrazovanju reč, šest odsto poljoprivrednika u Sloveniji je bez osnovne škole, završilo ju je 37%, srednju školu je završilo njih 50%, a diplomu visoke škole i fakulteta ima samo šest odsto poljoprivrednika.


49


50

Ekološke crtice Priredio: Dragan Đorđević dipl. inž. polj.

Rekordni rast temperature i štetnih gasova u 2015. Temperatura, podizanje nivoa mora i emisije gasova sa efektom staklene bašte dostigli su rekordne nivoe prošle godine, što čini 2015. najgoru godinu u modernoj istoriji za zagrevanje planete na osnovu niza ključnih indikatora, pokazuje objavljen izveštaj. “Većina indikatora za klimatske promene nastavljaju da poka­zuju tendenciju ka zagrevanju planete”, gde su registrovane re­ kordno visoke temperature drugu godinu za redom, navodi se u godišnjem izveštaju o State of the Climate. Izveštaj se još zove i godišnjim sistematskim pregledom planete, u kome je stotine naučnika iz celog sve­ ta zaključilo da se temperatura Zemlje povećala prošle godine i da je potučeno de­setine klimatskih rekorda.

Poljoprivreda i lov veća pretnja od klimatskih promena Poljoprivreda i lov predstavljaju veću neposrednu opasnost po životnu sredinu nego klimatske promene, prema studiji istraživača objavljenoj u časopisu “Nature”. Analizirajući gotovo 9.000 “ugroženih” ili “skoro ugroženih” vrsta, naučnici su zaključili da je tri četvrtine njih prekomerno eksploatisano za trgovinu, razonodu ili hranu. Više od polovine biljaka i životinjskih vrsta obuhvaćenih studijom suočilo se sa izmeštanjem iz njihovog prirodnog staništa na farme kako bi se držala stoka i uzgajali usevi za gorivo i hranu. Prema izveštaju planeta je sada ušla u “situaciju masovnog istrebljenja” kada 1.000 do 10.000 puta brže nestaju vrste nego što je to bio slučaj pre jednog veka.

Klimatske promene utiču na tržište kafe Klimatske promene mogle bi ostaviti gorak ukus u ustima kafopija, sugerira se u australijskom klimatskom izveštaju, jer se predviđa da će se do 2050. prepoloviti područje pogodno za uzgoj kafe. To znači da će tim problemom biti pogođeno 120 miliona ljudi koji žive od industrije kafe, među kojima su neke od najsiromašnijih svet-

skih zajednica, objavio je klimatološki institut u Sidneju. “Rast temperatura i ekstremno vreme poput obilnih kiša umanjiće za 50 posto površine pogodne za uzgoj kafe, te istovremeno smanjiti kvalitet i povećati cenu za potrošače”, kaže se u izveštaju. “Deo uzgajivača će ostati bez prihoda, a potrošači će se suočiti s nestašicama, višom cenom i lošijom aromom”, rekao je šef instituta John Connor. Klimatske promene već sada utiču na uzgajivače u delovima Meksika, Gvatemale i Nikaragve, zemljama u kojima je proizvodnja kafe jedna od ključnih ekonomskih grana. Sve je više bolesti i štetočina na plantažama, što utiče na prinos i kvalitet. Industrija kafe globalno vredi oko 19 milijardi dolara. Više od 2,25 milijardi šoljica kafe dnevno se popije u svetu, a proizvodnja se utrostručila u poslednjih 50 godina. Međutim, između 80 i 90 posto proizvođača kafe mali su poljoprivrednici, koji su najizloženiji klimatskim promenama. “Njihov svet je ugrožen”, rekao je Connor.


51

Velike štete od zagrevanja okeana Globalno zagrevanje više nego ikada ugrožava okeane, doprinosi širenju bolesti među životinjama i ljudima, i utiče na riblji fond i useve, što ugrožava sistem snabdevanja hranom u svetu. U istraživanju Međunarodne unije za očuvanje prirode navodi se da zagrevanje okeana izaziva ekstrem­ ne vremenske prilike ali i smanjenja i povećanja padavina u nekim delovima sveta. Istraživanje u kome je učestvovalo 80 naučnika iza 12 zemalja, sadrži nalaze o uzrocima, razmerama i uticaju zagrevanja okeana na morske vrste, ekosisteme i koristi od okeana za ljude. Oblasti pod vodom na planeti su apsorbovale više od 93% dodatne toplote koja je stvorena zbog zagrevanja od 1970-tih godina.

Ekološki projekti ugrožavaju prava autohtonih naroda Domorodački narodi u različitim delovima sveta izloženi su kršenjima prava zbog eksploatacije prirodnih resursa, ali i projekata zaštite životne sredine

i razvoja obnovljivih izvora energije. U protekle dve decenije gotovo se udvostručila površina prirodnih “zaštićenih zona” u svetu. “Zbog projekata koje podržavaju velike organizacije za zaštitu životne sredine nastavlja se iseljavanje lokalnog stanovništva iz njihovih tradicionalnih domova”, rekla je izvestilac UN za prava domorodačkih naroda Viktorija Tauli-Korpus. Te organizacije, među kojim su Svetski fond za prirodu i Društvo za zaštitu divljih vrsta, moraju se smatrati odgovornim za ono što se dešava, rekla je ona za AFP.

Kako proizvodnja hrane utiče na našu planetu

Pored klimatskih promena, stanja okeana, zaštite šuma i vode, hrana je jedan od prioriteta Svetskog fonda za zaštitu prirode kad je u pitanju globalni razvoj i naš odnos prema prirodi. Smatra se da će do 2050. na planeti biti devet milijardi ljudi, i Organizacija UN za hranu i poljoprivredu (FAO) predviđa da će zahtevi za hranom porasti za 70%. Način na koji proizvodimo hranu ima ogroman uticaj na naše prirodno okruženje, i glavni je uzrok nestanka šuma, problema sa vodom, klimatskih promena i gubitka i uništavanja biodiverziteta. I stočarska proizvodnja ima ogroman uticaj na planetu, zauzimajući oko 30% obradivog zemljišta i stvarajući 18% gasova koji stvaraju efekat staklene bašte.


52

Društveni vrtovi sve popularniji u Beču Pored mnogih gradskih vrtova, koji se dodeljuju zainteresovanim građanima, u Beču je sve više i zajedničkih društvenih vrtova. Sjajan primer takvog vrta je i onaj pokrenut u bečkoj gradskoj četvrti Lizing na površini bivše fabrike kovčega. Cilj projekta je pored uzgoja voća i povrća i zbližavanje građana i razvijanje dobrosusedskih odnosa kao i oživljavanje napuštenih proizvodnih pogona koji često zjape prazni i ogoljeni. Društvenom vrtu iz Lizinga ili kako ga njegovi korisnici od milja nazivaju “supermarketu na otvorenom” ovo je druga sezona, a nedavno je organizovana i velika zajednička berba. Korisnici vrta naime zajedno obrađuju, ali i ravnopravno dele i plodove svoga rada.

Francuska uvela zabranu plastičnih posuda Francuska je uvela kontroverznu meru zabrane plastičnih posuda, kojom je predviđena obaveza proizvođača da sva ambalaža na francuskom tržištu bude od “biorazgradivog materijala”, ali postepeno, do 2020. godine. Tom merom donetom prošlog meseca, za-

branjena je upotreba plastičnih boca i plastičnog pribora za jelo, kao i plastičnih čaša u automatima za kafu, što protivnici smatraju kršenjem pravila EU o slobodnom prometu robe. Pošto je Pariz prošle godine bio domaćin konferencije o globalnom zagrevanju, Francuska koja je, poput nekoliko drugih zemalja i pojedinih država SAD, u julu zabranila upotrebu plastičnih kesa, sada je postala prva zemlja sveta u kojoj su zabranjene plastične posude.

EU još nije ratifikovala klimatski sporazum Predsednik Evropske komisije ŽanKlod Junker kritikovao je članice EU jer nisu ratifikovale Pariski klimatski sporazum, ocenivši da Unija zbog zaostajanja gubi kredibilitet. “SAD ratifikuju, Kina ratifkuje, Indija i Japan će ratifikovati, a Evrope nema nigde”, rekao je Junker. Šef EK je ocenio da Evropa

izgleda smešno i gubi međunarodni kredibilitet pošto su evropske zemlje ranije “držale predavanja celom svetu da budu proaktivniji”. Članice EU emituju oko 12 odsto ukupnih štetnih gasova na svetu, a samo nekoliko zemalja je ratifikovalo sporazum. Sporazumom o klimatskim promenama, predviđena je obaveza svih zemalja potpisnica da ograniče zagrevanje planete na dva stepena.


53

Dosije: GMO

Priredio: Dragan Đorđević, dipl. inž. polj.

Poslednjih deceniju-dve nema kontroverznije skraćenice od GMO. Genetski modifikovani organizmi. Jedna ili tri reči, svejedno, izazivaju sporenja ne samo u naučnom i stručnom, već i među običnim svetom. Brojna pitanja, od gotovo banalnih do visokostručnih su stalno u opticaju, a odgovori, u zavisnosti od toga ko ih plasira, vrlo često izazivaju još veće podele. Uprošćeno, da li nas truju, ako ne nas, onda da li naše unuke, ko uzima najviše para, je li to način da „veliki brat“ ovlada kompletno ne samo našim mozgom, već i telom... S druge strane masovna i produktivnija proizvodnja, veća količina hrane koja je dostupnija svima, jer je i cena proizvodnje niža. Odnosno, da li je altruizam velikih nacija (čitaj kompanija) preovladao u odnosu na „zelene novčanice“; ili je to sukob epskih razmera između Golijata („multinacionalki“) i Davida (skromni farmer) u kome najčešće znamo za koga navijamo i ko pobeđuje (ali samo u bajci). Priča o GMO je možda priča o toliko željenoj supremaciji „loših momaka preko bare“ (SAD) koji žele da ovladaju „starom gospođom“ (Evropa). Mnogo pitanja, mnogo odgovora, a naš stav? Pronađite ga negde između redova koji slede.

Već jedemo GMO Preuzeto: Politika, 28. 08. 2016.

O genetski modifikovanoj hrani, čini se da je Vučićeva nova vlada spremnija da govori od one prethodne i svih pre nje. Premijer je čak direktno, tokom izlaganja ekspozea, rekao da već jedemo genetski modifikovanu hranu „svaki dan”. Ministar trgovine Rasim Ljajić je to potvrdio u izjavi za „Politiku”: „To je istina. Jedemo meso životinja koje su hranjene GM stočnom hranom. To meso dolazi iz uvoza. Zato je bitno da se insistira na obeležavanju ovakvih proizvoda, kako bi građani u svakom trenutku znali šta kupuju”. Pitanje GMO-a je, objašnjava Ljajić, vrlo osetljivo i pre donošenja bilo kakve odluke konsultovaće se stručna javnost. „Ono što je sigurno jeste da neće biti gajenja ovih useva na teritoriji Srbije, ali reč zabrana mora da se briše pre pristupanja Svetskoj trgovinskoj organizaciji. Stanovništvo ne treba da se plaši, jer ćemo po uzoru na recimo Švajcarsku ili Austriju učiniti zakonskim rešenjem da promet GMO-a bude uslovljen i praktično onemogućen. Učinićemo sve da postanemo član STO, a da ne ugrozimo sopstvene interese” rekao je Ljajić. Ovo je za mnoge iznenađujuće saznanje, s obzirom na to da nas inspekcija nikada nije obavestila da na tržištu postoje ovakvi proi-


54 „Zato, što se tiče zdravstvenog aspekta, tu možemo da polemišemo. Ali jasno je, kô beli dan, šta će nam doneti otvaranje tržišta za GMO. Naša nauka i visoko obrazovanje su na kolenima, kada govorimo o agraru, a ulazak GM semena bi ih dodatno oborio još niže”, upozorava naš sagovornik. Ističe i da kada se saberu svi troškovi i uzme u obzir da je prosečan posed u Srbiji negde oko pet hektara, ni GM seme ne bi pojeftinilo proizvodnju, kako se to „neki” nadaju i obećavaju. Dodaje i da u poljoprivredi imamo ogromne probleme i da GM seme sigurno nije rešenje tih problema.

zvodi koji su zakonom zabranjeni. U pokušaju da na putu evropskih integracija zaštiti svoje interese, Srbija je jedna od poslednjih zemalja u Evropi koja zakonom zabranjuje čak i promet GM proizvoda. Sagovornik „Politike”, ugledni genetičar dr Miodrag Dimitrijević, ipak, kako kaže, može samo da pretpostavlja da takve hrane ima na tržištu. “Ne tvrdim, ali moguće je da konzumiramo i proizvode s određenim hemijskim komponentama koje se dobijaju iz GM useva. Recimo, lecitin iz soje, u pojedinim proizvodima koji sadrže ovaj sastojak, a poreklom su iz uvoza, kao i u manjoj meri aditivi koji se dobijaju iz kukuruza koji je GMO”, kaže ovaj profesor Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. Problem sa GMO je, smatra, sekundarno zdravstveni, iako se u javnosti upravo na to stavlja akcenat. “Ali to je s pravom jer, kaže se, mi smo ono što jedemo i hrana u velikoj meri utiče na naše zdravlje. Postoji niz naučnih radova koji ukazuju na veoma negativne efekte takve hrane. Istina, postoje i oni koji to opovrgavaju i o tome se diskutuje već 15 godina”, kaže Dimitrijević. Za njega je uvođenje GMO-a primarno ekonomske pitanje, jer bi udar na domaću nauku i tehnologiju bio ogroman. Ono što je nesporno i neporecivo jeste da će promet GMO-a, a on mora da uključi i seme GMO kultura (jer je i to roba), znatno da utiče na našu proizvodnju konvencionalnog semena, a time i na naše naučne institucije koje to seme proizvode, kao i da će svakako da utiče na našu konvencionalnu primarnu proizvodnju hrane. Ovo nije bez značaja, jer je srpska semenska roba značajna stavka u izvozu iz poljoprivrede, a što se tiče proizvodnje merkantilne robe, Srbija je drugi izvoznik u Evropi konvencionalne soje.

„Ali politički faktor je taj koji je dobio mandat naroda da donosi odluke. Da meri da li je veća korist ili šteta. Oni neka rade svoj posao u interesu naroda, a na nama je da iznesemo mišljenje, savet ili šta već, u domenu naše stručnosti”, kaže profesor Dimitrijević. Dodaje da to što neko kaže „dozvolićemo promet, ali ne i setvu” znači samo kratku pauzu dok ne počne i setva GM useva, jer se već javljaju „lobisti” koji kažu „pa ako već uvozimo, onda treba i da sejemo”. Ako je naš put Evropska unija, Srbija će nesumnjivo morati da izmeni Zakon o GMO i dopusti promet ovih namirnica na svoj teritoriji. To je uslov za naše pristupanje Svetskoj trgovinskoj organizaciji sa kojom pregovaramo već 11 godina. Problem je što je upravo članstvo u STO i preduslov za ulazak u Uniju. I premijer Vučić je rekao da ćemo „morati da pokrenemo jedan drugi dijalog nekada” o ovom pitanju. Srbija je inače, prva država bivše Jugoslavije koja je još 2001. godine donela Zakon o GMO koji se u najvećoj meri oslanjao na direktive Evropske komisije. Zabranjivao je gajenje GM useva, ali je bila dozvoljena genetski modifikovana sojina sačma za stočnu ishranu. Međutim, 2009. godi-


55 ne usvojeni su novi propisi, kojima se potpuno zabranjuje i gajenje i promet GMO proizvoda. Prema izvoru „Politike” koji je dobro upućen u ovu tematiku, EU nema problem s našim aktuelnim zakonom, mada bi više voleli ono manje rigidno rešenje iz 2001. S druge strane, iako se veruje suprotno, ni STO-u ne smeta direktno pitanje GMO-a, već princip zabrane slobodnog prometa robe, što je protivno osnovnom načelu ove organizacije. Ipak, stručnjaci smatraju da propise ne treba menjati do ulaska u EU, jer nam rokovi nisu postavljeni. Situacija se u međuvremenu promenila i u Evropi. Pod pritiskom javnosti, Evropska komisija je svim članicama, u okviru direktiva, omogućila da se same opredeljuju. Promet je obavezan, a o gajenju GM useva svaka zemlja odlučuje pojedinačno. Tako na mapi EU postoji Mađarska koja GMO zabranjuje ustavom, ili Španija u kojoj je zasejano najviše površina i koja gaji čak i GM kukuruz. Postoji i niz zemalja koje su protiv, čak se i regioni u zemljama samostalno distanciraju od GMO. Na koga se ugledati. „Trebalo bi da se setimo samih sebe pre četvrt veka. Pripadam generaciji u poljoprivredi od kojih su drugi učili. Kod nas su na Poljoprivredni fakultet na Institut za ratarstvo i povrtarstvo dolazili holandski studenti na praksu, da uče kako se radi oplemenjivanje pšenice. Zato mi je neprihvatljivo da mi učimo od nekoga te stvari, imamo mi dovoljno pameti. Trebalo bismo da vratimo državne institucije. Nije nam toliko problem da menjamo zakone, problem je što i ovako restriktivan zakon ne funkcioniše. Šta će se desiti ako ga relaksiramo, biće još gore. Dakle, to je stvar institucija. Ako nema korupcije, ima stručnosti i ako državni organi rade svoj posao neće biti problema”, kaže prof Dimitrijević. Kako je nastao čeri paradajz. Pominjući GM hranu premijer Aleksandar Vučić je naveo primer čeri paradajza koji ipak, tvrde stručnjaci, nije proizvod genetskih modifikacija.“Čeri paradajz je nastao ukrštanjem dve bliske vrste, divljeg paradajza iz Ekvadora, koji ima plodove kao ribizla i ovog klasičnog baštenskog paradajza. Ovoga su se dosetili Amerikanci, još krajem prošlog veka i to je takozvana međuvrsna hibridizacija, ali ne GMO”, objašnjava profesor Dimitrijević. Bilo je i pokušaja genetskih modifikacija paradajza, dodaje, ali su oni ostali na nivou laboratorijskih vežbi i nikada se nisu našli u prodaji. Prvi GM paradajz imao je još jednu varijantu dodavanjem gena za odloženo sazrevanje, objašnjava naš sagovornik i dodaje da ovo povrće može da se konzumira bez bojazni da je genetski modifikovano.

Monsanto je uveliko u Srbiji. Preuzeto: Politika, 29. 08. 2016.

U ovoj kompaniji kažu da kod nas prodaju tradicionalno, ali ne i genetski modifikovano seme. Kompanija Monsanto ukršta gene, a sama je nastala ukrštanjem Frankenštajna i Ebenezera Skrudža, ili tako makar veruje dobar deo javnosti koji u najvećoj svetskoj kompaniji za proizvodnju semena, pa i genetski modifikovanog, vidi kombinaciju zloupotreba u nauci i neutažive želje za profitom. Iako se o tome malo zna i govori, američka korporacija s najgorim imidžom na svetu, uveliko je prisutna i u Srbiji. Njen ugled u javnosti mogao bi da postane još gori ako bi se, kako ovih dana ponovo najavljuje „Blumberg”, spojila s nemačkim pandanom, „Bajerom”. Od dva ozloglašena proizvođača semena i pesticida, za koje se veruje da izazivaju kancer, uništenje životne sredine i propast brojnih poljoprivrednika, nastao bi gigant koji bi vršio još veći uticaj da se pređe na GMO. Za „Monsanto” se vrlo dobro zna, još otkako je (s drugim kompanijama) proizveo agens oranž korišćen u Vijetnamu. Američka vojska je posipala superotrovni herbicid, da bi uništila vegetaciju u kojoj su se skrivale neprijateljske trupe, uzrokujući rak, fizičku deformisanost i mentalne poremećaje kod stanovnika Vijetnama, ali i kod sopstvenih vojnika. Kada je osnovana 1901, korporacija je proizvodila veštački zaslađivač saharin, da bi danas njen zaštitni znak bili herbicidi i obično i genetski modifikovano seme soje i kukuruza. Smrtni je neprijatelj „Grinpisa” i ostalih grupa za zaštitu planete, koje redovno organizuju marševe protiv „Monsanta”, smatrajući da njegov biološki inženjering izaziva rak i druga oboljenja. GMO seme i pesticidi sa žigom ove firme dovode se u vezu s tumorima, disfunkcionalnošću endokrinog sistema, oboljenjima srca, pluća i nervnog sistema. Mnogi Amerikanci ne mogu da podnesu ovu kompaniju ni zbog toga što pod krinkom zaštite intelektualne svojine primorava mušterije da njeno seme kupuju svake godine. U suprotnom, sudske kazne su oko 100.000 dolara, koje za farmere znače finansijsku propast, a za „Monsanto” prihode koji znatno doprinose njegovoj godišnjoj zaradi od oko 11,7 milijardi dolara. Kada jednom sklopite posao s ovom firmom, ulazite u njen začarani krug. Seme u koje su veštački ubacivani geni (bakterija, na primer) „programirano” je tako da dobro podnosi herbicide (možete da prskate koliko hoćete bez straha da ćete osim korova


56 Ministar trgovine kaže da Srbija može da postavi uslove koje trgovac mora da ispuni da bi trgovao u Srbiji. Kaže da su na taj način druge zemlje zaustavile na granici GMO proizvode. „Možete da kažete da su potrebne analize domaćih laboratorija, koje će dati ocenu da li taj proizvod može da bude stavljen u promet. Potrebni su sertifikati domaćih instituta da bi mogao da bude u prometu. Možete još deset drugih nalaza da tražite od onog ko prometuje takav proizvod, da bi bio stavljen u promet”, kaže ministar Rasim Ljajić.

oštetiti i usev), i da je kompatibilno upravo s „Monsantovim” pesticidima, čime kompanija osigurava prodaju ne samo semena (koja morate da kupujete do kraja života), već i svojih drugih proizvoda. Ova firma ima filijale u više od 60 zemalja sveta, uključujući Srbiju i zemlje iz regiona: Albaniju, Bugarsku, Hrvatsku, Mađarsku. Kako za naš list kaže Brendon Mičener iz evropskog ogranka „Monsanta”, u Srbiji prodaju pesticid i tradicionalno seme koje do nas stiže pod markom „Dekalb”, ali ne i GMO. „Ne prodajemo GMO seme u Srbiji, nikada to nismo radili i nemamo planove za tako nešto. Prodajemo samo tradicionalno seme u Evropi, s izuzetkom pojedinih regiona Španije i Portugalije”, objašnjava Mičener. Glifosat, glavni sastojak njihovog pesticida, prema oceni Svetske zdravstvene organizacije je „verovatno kancerogen”, dok je jedna studija Harvarda istakla da je glifosat „povezan s rakom kod pacova i miševa i da su eksperimenti na ljudskim ćelijama pokazali da izlaganje glifosatu može da ošteti DNK”.

Kako postaviti rampu za promet GMO proizvoda? Preuzeto: N1, 30. 08. 2016.

Genetski modifikovani proizvodi – samo pominjanje takve hrane, izaziva oštre polemike i podele u Srbiji. Ne čudi ni interesovanje javnosti za to hoće li biti ukinuta zabrana prometa takvih proizvoda, uspostavljena 2009. godine. Rampa za promet GMO proizvoda u Srbiji, rampa je i za ulazak Srbije u Svetsku trgovinsku organizaciju. U Vladi kažu da ukoliko Srbija želi da uđe u Svetsku trgovinsku organizaciju zakonima ne sme da ograničava promet bilo kojih proizvoda, pa tako ni onih genetski modifikovanih. Sa druge strane, kažu i da postoje načini da država može da ograniči promet ovih proizvoda, pa čak i da ga onemogući.

Stručnjak za poljoprivredu Branislav Gulan kaže da bi Srbija trebalo da se proglasi regionom bez GMO hrane. „To bi koristilo i za organsku hranu, za povećanje prinosa i prihoda. Međutim, točak istorije je nezaustavljiv. To bi bilo samo usporavanje procesa”. Ipak, formalnim ukidanjem zabrane otvara se pitanje može li se u budućnosti dogoditi da se rampa za ove proizvode podigne. Ljajić kaže da dilema “za ili protiv GMO”, mora da bude stvar struke. “Nama o tome komentarišu diletanti. To je vrlo ozbiljno i osetljivo pitanje. Treba razumeti bojazan stanovništva, jer su se svega naslušali, i da ne bismo govorili mi koji možda o tome pojma nemamo, neka govore stručnjaci, genetičari…”, navodi Ljajić. Ekonomske posledice uvoza GMO proizvoda, uveravaju stručnjaci, brzo bi osetili domaći poljoprivrednici, jer su ti proizvodi značajno jeftiniji. Takođe, pitanje gajenja i prometa GMO proizvoda jedno je od najspornijih tačaka pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini SAD i EU. U SAD, 80 odsto semena kukuruza i 90 odsto semena soje su marke „Monsanto”. Ova firma i „Bajer” zaslužne su i za 70 odsto pamuka koji se uzgaja u SAD. Kad bi se spojili, analizira Si-En-En, imali bi gotovo monopolski položaj koji bi značio više cene semena, pritisak da svi prelaze na GMO i nedostatak podsticaja za stvaranje tradicionalnih hibrida, koji nemaju veze s genetskim inženjeringom. GMO seme danas je već skuplje za 140 odsto u odnosu na 2001. Oko 90 odsto semena kukuruza, soje, pamuka i uljane repice u SAD je GMO. Dva američka giganta za proizvodnju semena, „Dau” (Dow) i „DuPont” već su se stopila u jedan. Oko 60 odsto svetskog tržišta semenima drže švajcarski Sindženta (Syngenta) (sada u vlasništvu kineskog „Kemčajna”), „Bajer”, nemački BASF, „Monsanto” i spojeni „Dau” i „DuPont”. U Evropskom parlamentu pokrenuto je nekoliko inicijativa protiv nemačkog preuzimanja američke korporacije,


57 uz tvrdnje da bi novi gigant imao dominantnu poziciju na tržištu semena EU i da bi i suzio izbor u već koncentrisanoj industriji. Njihovi zajednički prohodi bi iznosili 67 milijardi dolara godišnje, što je znatno više od BDP brojnih zemalja, pa dosta govori o uticaju multinacionalnih kompanija. Direktor ove korporacije Hju Grant (zove se kao i slavni glumac) kazao je „Ekonomistu” da bi svet trebalo da bude zahvalan „Monsantu” jer GMO dovodi do većih prinosa i boljih sorti, poput one otporne na sušu. Planeta bi mogla da zaboravi na plan da do 2050. udvostruči proizvodnju hrane uz sve manje vode i poljoprivrednog zemljišta da nema nas, poručio je Grant. Podržava ih i Bil Gejts koji smatra da su tehnologijom koja im je dozvolila da poželjni gen (a on može dolaziti i od sasvim drugačije vrste) ubace u seme, izveli poljoprivrednu revoluciju u Africi. „Monsantov” izum je i soja s „ubrizganim” omega tri kiselinama, mada se kritičari pitaju zašto ljudi jednostavno ne bi jeli ribu umesto soje sa veštački dodatim genima omega tri kiselina. Ili, zašto ne bi njihovi zaposleni jeli i pili ono što proizvode jer, kako je svojevremeno javio „Independent”, kantina u jednoj „Monsantovoj” filijali u Velikoj Britaniji služi isključivo genetski nemodifikovanu hranu i piće.

Prvo konsultacije, pa odluka o prometu GMO hrane Preuzeto: B92, 31. 08. 2016.

Genetski modifikovani organizmi (GMO) u hrani su veoma kompleksno pitanje u kojem bi trebalo da učestvuju svi relevantni akteri, naučne institucije i pojedinci, pa da na kraju vidimo koji je stav Srbije o GMO, izjavio je danas ministar poljoprivrede Branislav Nedimović. „Mi sada imamo apsolutnu zabranu GMO. U ovom trenutku, Savet za bezbednost hrane koji će biti formiran, može dati na naučnom nivou odgovore kako da ulazimo u tu problematiku”, rekao je Nedimović u Kažiprstu na B92, komentarišući izjavu ministra trgovine Rasima Ljajića da verovatno već konzumiramo tu hranu, preko uvoznog mesa od životinja koje su verovatno hranjene GMO hranom. Nedimović je podsetio da je jedna strana priče Svetska trgovinska organizacija, gde je prijem Srbije u članstvo uslovljen dozvolom prometa GMO hrane. „Svi relevantni akteri, naučne institucije i pojedinci i na kraju ćemo imati novi okvir, i da naučimo koji je stav Srbije o GMO”, rekao je on. Na pitanje da se izjasni koji je njegov stav o tome, Nedi-

mović odgovara: „Kako bih mogao da se izjasnim o takvoj stvari posle 15 dana na poziciji ministra. Kakav bih ja bio ministar kad bih to radio. Ja imam svoje lično mišljenje o tome, ali nama je potrebno da nauka da odgovor na ovo pitanje u skladu sa međunarodnim standardima”. Nedimović je istakao da je u planu i formiranje Nacionalnog saveta za bezbednost hrane, u okviru kojeg će se sučeljavati naučna mišljenja o bezbednosti i kvalitetu namirnica. „Razgovarao sam sa ministrom zdravlja (Zlatiborom Lončarom) o formiranju tog Saveta, što bi bilo telo koje će na naučnoj osnovi sugerisati kako da se regulišu pitanja vezana za bezbednost hrane. To će biti mesto gde će se sučeljavati naučna mišljenja”, rekao je Nedimović.

EU odobrila Monsantovu i Bajerovu GM soju Preuzeto: EuroActiv, 1. 09. 2016.

Evropska komisija je u petak odobrila uvoz Monsantove genet­ski modifikovane soje “Roundup Ready 2 Xtend”, i to nakon više meseci odlaganja koja su usporila izlazak ovog proizvoda na tržište, planiranog za proleće ove godine. Ova odluka sada daje otvoren put za masovno sejanje ovog proizvoda sledeće sezo­ne i otklanja prepreku severnoameričkim poljoprivrednicima i trgovcima semenom, koji moraju da vode ozbiljnu evidenciju nedozvoljenih biotehnoloških svojstava, koji mogu da remete trgovinu. EU je drugi najveći svetski uvoznik semena soje, te je prema mišljenju analitičara ovo bio očekivan ishod. Najveći svetski uvoznik - Kina, je ranije ove godi­ne takođe odobrila uvoz ovog proizvoda.


58

U proteklih osam godina uvezeno više od 60 miliona kilograma GMO mesa Preuzeto: PoljoMagazin, 8. 09. 2016.

Član odbora za selo SANU Branislav Gulan, u osvrtu na nedavnu izjavu ministra trgovine Rasima Ljajića da građani Srbije jedu uvozno meso životinja koje su hranjene GMO hranom, kaže za Sputnjik da je u proteklih osam godina godina u Srbiju uvezeno više od 60 miliona kilograma mesa životinja koje su odgajane upravo na taj način. Član odbora za selo Akademije nauka Branislav Gulan tvrdi da postoje i zvanični podaci u Privrednoj komori, koji potvrđuju da dugi niz godina potrošači u Srbiji konzumiraju meso koje sadrži GMO. „Samo tokom prethodne godine uvezli smo 330.000 živih svinja i 38.000 tona najlošijeg mesa treće klase“, kaže Gulan. On ističe da živimo u zabludi da ne koristimo GMO, a da istovremeno uništavamo stočni fond, koji ne može da konkuriše uvoznoj GMO hrani. „Činjenica je da se u Srbiju uvozi meso najlošijeg kvaliteta — često i ono čiji je rok upotrebe pri kraju — a pritom se na meso i ne stavljaju oznake da sadrži GMO sastojke “, napominje Gulan. On dodaje da će Srbija u bliskoj budućnosti, u završnoj fazi pregovora oko stupanja u Svetsku trgovinsku organizaciju (STO), i u sklopu procesa usaglašavanja sa pravnim tekovinama EU, morati da izmeni postojeće propise o GMO organizmima — odnosno, da liberalizuje promet takvih proizvoda na svom tržištu. „Po pravilima STO, trajna zabrana prometa i proizvodnje GMO nije moguća, osim ukoliko se naučno ne dokaže štetnost GMO proizvoda — a do sada nije dokazano da su oni štetni. U STO postoje države koje na liberalniji ili na restriktivniji način tretiraju GMO proizvode, ali opšta zabrana prometa ne postoji ni u jednoj od 159 zemalja-članica. „U EU se, doduše, gaje samo dve GMO kulture, ali se dozvoljava promet oko 50 GMO proizvoda. Od dve kulture registrovane za gajenje na teritoriji EU, jedna je sorta krompira, a jedna sorta kukuruza“, kaže Gulan. On u razgovoru za Sputnjik ističe i da je „točak istorije GMO“ nezaustavljiv, i da Srbija može taj proces eventualno samo da uspori. „Procenjuje se da se u svetu GMO kultura uzgaja na 170 miliona hektara, od čega je 50 miliona u SAD, dok se u zemljama Evropske unije, GMO kulture kultivišu na svega oko 100.000 hektara. Trenutno je Srbija jedina zemlja u Evropi koja potrebe za sojom zadovoljava iz sop-

stvene proizvodnje, i čak ostvari dodatni izvoz proizvoda od soje u vrednosti od oko 82 miliona dolara godišnje. Pritom, Srbija je jedina zemlja u Evropi koja ima tržišni lanac zasnovan na potpunom GMO Free režimu u uzgoju soje, ali ta jedinstvena situacija nije valorizovana“, napominje Branislav Gulan. On još jednom naglašava da do sada nije dokazano da je GMO štetan, i da će u narednom periodu za Srbiju najveći izazov biti kako da donese nove zakone u skladu sa standardima EU, a da istovremeno sačuva domaću proizvodnju soje i drugih proizvoda. Ševarlić: GMO i u mleku, bezalkoholnim pićima i konditorskim proizvodima Međutim, profesor na Poljoprivrednom fakultetu, Miladin Ševarlić, tvrdi da su eksperimentalna istraživanja pokazala da konzumiranje GMO hrane ostavlja ozbiljne posledice po zdravlje. „Da bi se dokazalo da je hrana od GMO štetna, treba da prođe minimum četiri generacije ljudi, ili 120 godina. Ali eksperimentalna istraživanja koja su rađena na životinjama u laboratorijama, pokazala su da u drugoj generaciji dolazi do promena u unutrašnjim organima, u trećoj generaciji dolazi do povećanog postotka eksperimentalnih životinja koje obolevaju od kancera, a četvrta generacija životinja je toliko besplodna, da ne mogu da se reprodukuju ni na nivou proste reprodukcije“, ističe Ševarlić. Ševarlić smatra da je neverovatno da pored postojećih zakona koji zabranjuju GMO, posle premijera Srbije („genetski modifikovan čeri paradajz“ — prim.aut.) i ministar trgovine Rasim Ljajić javno kaže da Srbi već jedu uvozno meso koje sadrži GMO. „Premijer i ministar su najodgovorniji za poštovanje Zakona o trgovini, Zakona o GMO, Zakona o tržišnoj inspekciji… Da li će nezavisna sudska vlast sada pokrenuti postupak zbog nelegalnog uvoza GMO organizama? Naneta je ogromna šteta — zdravstveno-bezbednosna za potrošače, ogromna ekonomska šteta za poljoprivrednike, ali i velika šteta u pogledu spoljnotrgovinskog bilansa. Istovremeno, zbog nelojalne konkurencije, uvoznici na tržištu Srbije ostvarili su enormni profit“, kaže Ševarlić. On naglašava da je fitosanitarna i veterinarska inspekcija u Srbiji dužna da utvrdi da li neka hrana sadrži GMO, ali da one to očigledno ne čine. „Nisu sporni samo proizvodi od mesa, već i proizvodi od mleka i mlečnih prerađevina, stočna hrana, sirovine za proizvodnju stočne hrane, kao i tzv. bezalkoholna pića u koja se ugrađuju sirupi od GMO kukuruza. Tu su i konditorski proizvodi, u koje se takođe ugrađuju sirovine koje imaju GMO poreklo“, kaže Ševarlić.


59 Istovremeno, Zakon o GMO ne nalaže obavezu isticanja obaveštenja da proizvod sadrži GMO, s obzirom na to da je zakonom zabranjen uzgoj, uvoz i promet genetski modifikovanih organizama. Čeri paradajz ipak bez GMO? Ševarlić tvrdi da je netačna činjenica koju je premijer Aleksandar Vučić izneo u ekspozeu, da je čeri paradajz „genetički modifikovan paradajz“. „Nije tačno da se čeri paradajz dobija ukrštanjem sa genima jedne vrste riba. Radi se o drugom paradajzu, koji je proizveden u SAD 1995. godine, i koji nije ušao u komercijalnu upotrebu. Čeri paradajz nije GMO — nastao je prirodnim ukrštanjem dva srodnika u istoj vrsti, divljeg ribizla paradajza ukrštenog sa klasičnim baštenskim paradajzom“, zaključuje Ševarlić u razgovoru za Sputnjik.

Genetski inžinjering: opasnost ili prilika za očuvanje vrsta? Preuzeto: EuroActive, 9. 08. 2016.

O metodama genetskog inženjeringa koje mogu da spreče neku vrstu da prenosi bolesti, sve se više govori u nau­ čnom svetu kao mogućnosti za spasavanje pojedinih vrsta. Istovremeno, raste bojazan zbog razornih posledica koje bi takva metoda mogla da ima na živi svet. To je bila i tema kongresa Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), koji se održava od 1. do 10. septembra u Honoluluu. Najviše kontroverzi nesumnjivo izaziva metoda stimulacije prenosa određenih gena kao dominantnih, što za posledicu može imati promenu genetskog indentiteta cele vrste, ili čak i njen nestanak. Prenošenje dominantnih gena je prirodan mehanizam, a ljudi su nedavno otkrili da mogu da ovladaju njime i utiču. Na kongresu IUCN na Havajima, neki naučnici su tvrdili da bi to moglo da pomogne spasavanju autohtonih vrsta ptica na tom arhipelagu, kojima preti izumiranje zbog ptičje malarije. Naučnici su rekli da se tehnologija “editovanja gena” može upotrebiti kako komarci ne bi više prenosili malariju: imunološki sistem insekta izmenio bi se tako da se bori protiv parazita izazivača malarije. Drugi koncept predviđa dovođenje na ostrva GM komaraca, koje je razvila biotehnološka kompanija Oxitec, a koji se trenutno koristi u borbi protiv virusa zika u Brazilu. Muške jedinke komarca su modifikovane tako da sadrže gen “samouništenja”, zbog koga njihovo potomstvo ne može da dosegne zrelo doba. Ti komarci jesu genetski modifikovani, ali nije korišćena metoda stimulacije pre-

nošenja dominantnog gena. Metoda “forsiranja” gena mogla bi da se upotrebi i za iskorenjavanje nekih vrsta, poput štetočina. Naučnici predlažu da se ova metoda iskoristi za uništavanje invazivnih populacija pacova i miševa na ostrvima, tako što bi se “dizajnirale” jedinke koje mogu da rađaju samo muške primerke. Članovi IUCN su se usaglasili da ne treba podržavati ili podsticati naučna istraživanja, uključujući eksperimente u prirodi, u vezi sa “forsiranjem” gena u cilju očuvanja vrsta, ili druge ciljeve dok do 2020. ne bude završena evaluacija. Međutim, stručnjak za primate Džej Gidal i više desetina aktivista za zaštitu životne sredine i naučnika potpisali su ove nedelje otvoreno pismo u kome su izrazili zabrinutost zbog korišćenja tih metoda u oblasti bezbednosti, poljoprivredi i očuvanju prirode. U pismu se poziva da se obustave svi projekti u vezi s tim “ s obzirom na očigledne opasnosti od puštanja genocidnih cena u prirodu“.


60

Stočarski kutak Priredio: Dragan Đorđević , dipl. inž. polj.

Srbija: Nekada smo avione plaćali kuvanom šunkom, a sada uvozimo svinje Knez Miloš je svojevremeno pešice izvozio 400.000 svinja godišnje u Budim i Peštu, a vek i po kasnije Srbija je, prema podacima PKS iz 2014, izvezla 26.000 svinja, a uvezla 330.000 svinja. Pre devet godina, list “Danas” je objavio vest da će vakcinacija svinja protiv kuge biti ukinuta “sredinom naredne godine”. Prošla je naredna i još sedam posle nje, da bi 2016. odgovor Uprave veterine na isto pitanje bio – isti. U planu je prekidanje vakcinacije svinja za sledeću godinu – rečeno nam je u Ministarstvu poljoprivrede. Konačan stav, navodi se u odgovoru našem listu, doneće se po dobijanju neophodnih izveštaja sprovedenog monitoringa divljih svinja i procene rizika. Vakcinacija protiv svinjske kuge odavno je ukinuta u evropskim zemljama, i upravo to što je u Srbiji i dalje ima glavni je razlog zbog kog ne možemo u većoj meri da izvozimo svinje u zemlje EU. Knez Mi-

loš je svojevremeno pešice izvozio 400.000 svinja godišnje u Budim i Peštu, a vek i po kasnije Srbija je, prema podacima PKS iz 2014, izvezla svega 26.000 svinja, a uvezla 330.000 svinja. Da bi se izvozni bilans popravio, neophodno je ukinuti vakcinaciju, a čak i kada se to desi zabrana izvoza važi dve godine posle toga. Jedan od glavnih uslova za ukidanje vakcinacije jeste da se smanji broj žarišta svinjske kuge, a on je, kako se čini, ispunjen. ”Žarišta bolesti nema već nekoliko godina” tvrde u Ministarstvu. Tačnije, kako navode pojedini stručnjaci, epidemije svinjske kuge nije bilo od 2010. Prema podacima Uprave za veterinu, tokom 2006. bilo je 199 žarišta, da bi se taj broj znatno smanjio već sledeće godine. Dok se ne ukine, država nastavlja po starom, do sada je, kako kažu u Ministarstvu, od početka godine vakcinisano 30 odsto svinja, a u planu je da se do kraja godine vakciniše najmanje 90 odsto.

Agrarni analitičar Vojislav Stanković kaže da vakcinacija još nije ukinuta jer se proizvođači jednostavno plaše svinjske kuge. “Kuga se pojavljuje sporadično u različitim oblastima i kada se desi, dođete u situaciju da morate ceo tor da pobijete. Proizvođači se zato plaše” ističe Stanković za Danas. Međutim, vakcinacija za njega nije jedini, niti glavni problem zbog kog je stočarstvo u ovako lošoj situaciji. On krivi asocijacije proizvođača i državu. “Pre 30 godina, tačnije 1985. Borka Vučić je uspela tada da trećinu vrednosti aviona “Boing” koje smo kupili plati kuvanom šunkom u limenci. Istim tim proizvodom plaćeni su Englezima i autobusi. Sada je tu našu poziciju sa kuvanom šunkom u limenci preuzela Poljska. Srbija je pokrivala i trećinu potreba za svinjskim mesom svim bivšim republikama SFRJ” napominje Stanković. Problemi, nastaju i zbog toga što, smatra on, proizvođači nemaju poverenja u industriju, država je ukinula pre-


61 grama, a kod nas 14,5 kilograma. Na godišnjem nivou, kako pokazuju podaci za 2014, u Srbiji se za priplod izdvaja 5,6 miliona svinja, a godišnji gubitak bio je 223.000 grla. U 2014. zabeleženo je i povećanje uvoza živih životinja u kategoriji svinje mase preko 50 kilograma i to za 27 odsto u odnosu na godinu ranije. Poslednjih nekoliko godina, prema podacima PKS, ukupna proizvodnja svinjskog mesa u Srbiji je nekih 250.000 tona. U 2014. Srbija je uvezla nešto više od 18.000 tona, a izvezla 16.000 tona. Kao i uvoz živih grla, tako i uvoz svinjskog mesta beleži rast, te je 2014. u odnosu na prethodnu godinu uvoz povećan za čak 56 odsto.

Hrvatska: Zašto smo od nekadašnje govedarske sile postali uvoznici?

levmane, liberalizovala tržište, čime pravi dodatnu konkurenciju. Stanković kaže da je teško zamisliti da bi Srbija mogla da bude konkurentna na već zasićenom evropskom tržištu i da izlaz treba da tražimo u izvozu prerađevina od mesa. “Država treba da angažuje više stručnjake, veterinare da rade svoj posao. Neophodno je više poraditi na toj zoo higijeni, svi ostali uslovi su nam dobri. Ova godina je bila rodna,

biće dosta pšenice, kukuruza, uljarica, smeštajni kapaciteti za svinje zadovoljavaju najviše uslove” napominje Stanković. On upozorava da država mora da povede računa i ne dozvoli stranim investitorima da postanu lideri u poljoprivrednom sektoru. Prosečna godišnja potrošnja svinjskog mesa u EU je 56 kilograma po glavi stanovnika, u Nemačkoj čak 100 kilo-

Ako se vozite zapadnom Europom, od Austrije preko Njemačke do Nizozemske, mnoštvo krava na ispaši pridonosi dojmu idiličnoga zelenog krajobraza. U Europskoj uniji polovina goveđeg mesa dolazi iz uzgoja na otvorenom, u nas suprotno – krave se uzgajaju u boksovima. Od nekadašnje govedarske sile, postali smo uvoznici. Sustav ‘krava – tele’ na ispaši u nas se ne potiče, a goleme livade su nam prazne i neiskorištene, donosi HRT. Otporna su to i zdrava goveda, na otvorenom tijekom cijele godine. Mnogi bi uzgajivači povećali stada, no nema dovoljno pašnjaka. Iako je puste državne zemlje napretek, do nje dolaze, kažu, samo odabrani. Uz to i hranu moraju sami kupovati što znatno poskupljuje


62 proizvodnju. Iako se ovakav uzgoj nekada poticao s tri tisuće kuna po grlu, sada potpora gotovo i nema. Srećom, kupaca ne manjka. Iako je cijena ovako prirodno uzgojene govedine, ista kao i one iz konvencionalna tova, tek 25 kuna za kilogram, uspijevaju opstati. Samo 5% ovakve govedine završi na domaćem stolu. Ostalo uvozimo. I to iz Unije u kojoj čak 40% mesa dolazi iz ovakva ekonomičnog uzgoja

Bosna i Hercegovina: Buša – daje najkvalitetnije mlijeko Autohtona balkanska vrsta goveda, buša, u Bosni i Hercegovini je pred izumiranjem. Nije bolja situacija ni u zemljama regije, ali za razliku od naših susjeda koji ova goveda tretiraju kao genetsko naslijeđe od nacionalnog slučaja, kod nas to nije slučaj. Sistemskog plana za očuvanje ove vrste nema. Rijedak prizor stada buša, danas se može vidjeti samo na dvije farme u BiH. Jedna od nijh je na Manjači. Zelena trava ljeti, sjeno zimi. Jedino je što treba bosanskim bušama, autohtonoj vrsti goveda koja je danas ugrožena vrsta. Razlog – nisu profitabilna. “Ona su, da kažem, iskorijenjena zato što su njihove proizvodne karakteristike izuzetno male. Od niske mliječnosti, do malog okvira tijela, nisu mesnate rase”, objašnjava Mišo Vejin, koordinator u Razvojno-edukativnom centru Manjača. Nekad je skoro svaka kuća na selu širom BiH imala bušu. Danas, rijetko koja, a veća stada su samo na dvije farme. U Širokom Brijegu i na Manjači, gdje je svega 26 grla. Koliko tačno ovih goveda ima u BiH, nije poznato. Registar ne postoji.

Osim što su otporne na sve vrste bolesti, buše su karakteristične i po tome što su niskog rasta i manje tjelesne mase. Teške su do 300 kilograma. Njihovo mlijeko je kvalitetnije od mlijeka ostalih rasa goveda, jer ima 7 posto masnoće. Buše imaju i specifičan temperament. “Bikovi buše, da bi iskazali dominaciju, u stanju i su po tri sata da se bore. Dok krave buše karakteriše da ne prezaju da stanu pred par vukova ili šakala da bi zaštitile svoje tele”, ističe Vejin. Buša nije jedina visoko ugrožena vrsta u Bosni i Hercegovini. Na ovoj farmi uzgajaju i balkanskog magarca i lipicanere, po čijem broju se nekada mjerilo bogatstvo jednog seoskog domaćinstva. Danas su ove vrste zamijenjene gotovo hibridnim sortama koje donose brz profit. Vo iz Kalifornije najviše govedo na svetu. Ogroman vo rase Holštajn, težak čitavu tonu, koji voli da jede hleb i živahan je kao štene, a stanuje u zoološkom vrtu u severnoj Kaliforniji, kandidat je za titulu najvišeg goveda na svetu. Ime mu je Danijel i visok je 193 santimetra od kopita do hrbata, samo mrvicu viši od trenutnog rekordera, piše list “Jurika tajms standard”. Danijel jede po više od 20 kilograma sena svaki dan i proizvodi brda izmeta. Jedan veterinar i čuvari u Zoo-vrtu “Sekvoja” u gradu Juriki izmerilii su Danijela da bi proverili njegovu visinu, ali Ginisova knjiga svetskih rekorda to tek treba da potvrdi. Po sajtu Ginisa, najviše govedo bila je Blosm, krava iz Orindžvila, u Ilinoisu, sa 187 santimetara.

Mesni proteini ispunjavaju potražnju Lansiran je raspon mesnih proteina kao odgovor na rastuću potražnju od strane prehrambene industrije za visoko proteinskim prehrambenim proizvodima. Novi goveđi, pileći i svinjski prah izrađen je od 100 posto prirodnih sastojaka na bazi mesa, tvrdi Essentia Protein Solutions. Proizvodi, koji sadržavaju minimalno 90 posto proteina, su idealni za proizvođače hrane koji traže obogaćivanje nivoa proteina u svakodnevnim proizvodima ili kako bi zadovoljili propise nutritivnih balansa, kaže Essentia. Oni su takođe i nefunkcionalni, što znači da njihovo dodavanje ne utiče na završne karakteristike finalnog proizvoda. Tom Cooke, regionalni direktor Essentie za UK i Irsku kaže: „Jednostavnim dodavanjem našeg prirodnog mesnog proteina u prehrambeni raspon možete podići nivo proteina vašeg prehrambenog proizvoda bez promene njegovog integriteta.“. Prema Cookeu, pogodnost proteinskih prahova je što su 100 posto topivi i mogu se koristiti u mnoge svrhe – kao što su supe/čorbe, umaci, mesni proizvodi i pripremljeno meso, proteinske pločice i pića – za one koji žele balansiranu prehranu. „Ponosni smo što možemo ponuditi ove prehrambene proizvode tržištu Ujedinjenog Kraljevstva. To je logičan sled našeg postojećeg portfolia proizvoda“, dodaje on. Essentia je razvila i software koji procenjuje recepte i proizvode te ih zatim identifikuje i savetuje o dodatnim zahtevima kako bi se osigurali proteinski ciljevi ili oznake na deklaracijama.


63

Jesen uz

Duško Simić, dipl. inž. šumarstva

motorne testere

Jesen samo što nije stigla, a sa njom i prvi hladni dani. Zato je potrebno ovo lepo vreme iskoristiti za pripremu ogrevnog drveta i druge radove u šumi. Ali za ovakve poslove potrebno je imati odgovarajuću motornu testeru. Motorne testere su prošle dug put u proteklih 50 godina, doživele su mnoge transformacije. Moderne motorne testere su lakše, bezbednije, sa manje vibracija i jednostavnije za upotrebu od onih u prošlosti. Baš takve moderne motorne testere razvijene su pod brendom Villager, a razvojni tim ovog brenda se trudi da ih prilagodi širokom spektru korisnika, sa samo jednim ciljem, da se tešak i naporan rad sa motornom testerom svede na minimum.

Villager VGS 380 S


64 Brend Villager u svojoj ponudi ima više tipova motornih testera, ali ovog puta ćemo izdvojiti četiri. Villager motorna testera VGS 380 S je mala, lagana motorna testera izuzetno pogodna za pripremu ogrevnog drveta. Radna zapremina motora je 37.2 cm³, koji razvija snagu od 1.2 kw što je sasvim dovoljno za ovu malu, a izuzetno brzu motornu testeru. Zbog male mase i gabarita, ova testera ima sve veću primenu u građevinskoj industriji. Ono što izdvaja Villager od konkurencije jeste kvalitetna rezna garnitura. Na svim Villager motornim testerama instalirana je rezna garnitura od renomiranog američkog proizvođača Oregon. Ovaj model nosi Oregon vodilicu dužine 35 cm i Oregon lanac. Nešto snažnija motorna testera je Villager VGS 410 S, takođe idealna za pripremu ogrevnog drveta i rad u građevinarstvu, ali može naći i svoju primenu u šumarstvu prilikom obaranja manjih stabala, pri izvođenju prorednih seča, a zbog male mase pogodna je za kresanje grana. Pogon je

Villager VGS 410 S

jednocilindrični agregat zapremine 40.1 cm³, čija maksimalna snaga iznosi 1.5 kw. Reznu garnituru čini vodilica dužine 40 cm i lanac Oregon koraka 3/8 ̋. Oba modela odlikuje mala masa, svega 4.7 kg i visok stepen iskorišćenosti snage. U okviru asortimana Villager motorne testere u ponudi su i višenamenske motorne testere, spremne za rad u svim uslovima. Villager VGS 560 S je izuzetno snažna motorna testera, prilagođena širokom spektru korisnika. Zbog svoje snage od 2.5 kw i dužine vodilice od 45 cm često se koristi za obaranje stabala čiji su prečnici veći od 40 cm. Ergonomski je tako dizajnirana da, posle dugog i napornog rada, odaje utisak lakoće i velike udobnosti . Poseduje antivibracioni sistem koji je od velike važnosti za bezbednost i zdravlje korisnika.

Villager VGS 560 S

Najnovija tehnologija koja je primenjena na njenom motoru, omogućava da se postigne maksimalna snaga onda kada je to potrebno, odnosno u momentu intenzivnog opterećenja motorne testere prilikom rezanja drveta većeg prečnika. Radna zapremina motora je 56 cm³ što je sasvim dovoljno za pokretanje jedne snažne rezne garniture, koju čine Oregon vodilica dužine 45 cm i Oregon lanac koraka .325 ̋. U klasi srednje jakih motornih testera treba napomenuti da Villager ima još dva modela iz ove porodice, a to su Villager VGS 460 S i VGS 500 S. Nešto slabije od VGS 560 S, ali dovoljno jake za pripremu drveta za ogrev, rad na poljoprivrednim i šumskim posedima, za zahvate u hortikulturi i za izvođenje prorednih seča u šumarstvu. Motorna testera VGS 620 S, najsnažnija iz asortimana Villager, je robusna testera koja svoju primenu nalazi u obaranju stabala srednjih dimenzija, izradi drvnih sortimenata i pripremi ogrevnog drveta. Svojom snagom od 3 kw i dužinom vodilice 45 cm koja nosi Oregon lanac koraka 3/8, ova testera je spremna za sve izazove u poljoprivredi, baštovanstvu i šumarstvu.

Villager VGS 620 S


65 Ono što je zajedničko za sve motorne testere jeste to da su namenjene za seču drveta. Veoma je važan pravilan izbor motorne testere za izvođenje određenih radnih operacija. Treba uzeti u obzir sve parametre koji utiču na izbor motorne testere. Ukoliko se radi o pripremi ogrevnog drveta onda za ovakve zahvate mogu se upotrebljavati male lagane motorne testere, zapremine motora do 45 cm³ i dužinom vodilice do 40 cm. Jer se u ovakvim slučajevima radi sa oblicama čiji prečnik retko prelazi 25 cm. Takođe, one su pogodne za sečenje drveta četinara i mekih lišćara, jer je u ovakvim uslovima najmanje opterećenje na lancu motorne testere. Međutim, ukoliko je potrebno izvoditi radne operacije u šumi prilikom obaranja većih stabala, onda izbor treba da bude veća, snažnija motorna testera. Takođe, ovo pravilo važi i za sečenje tvrdih lišćara. U tim slučajevima upotrebljavati motorne testere čija zapremina motora prelazi 45 cm³. Pored same snage motora, veoma je bitna upotreba kvalitetne rezne garniture, kao i to da lanac motorne testere mora biti uvek oštar. Ovo sve ukazuje na to zašto se Villager opredelio za Oregon rezne garniture. Da bi svi ovi uređaji radili besprekorno potrebno je redovno održavanje, pa je tu servis Villager koji prati krajnjeg korisnika originalnim rezervnim delovima i kvalitetnom uslugom. Ukoliko se desi neki kvar, naš servis će se pobrinuti da Vaš uređaj radi bezbedno, pouzdano i efektivno na duže staze. Jer samo korišćenjem originalnih rezervnih delova, mogu se dobiti maksimalne performanse koje dovode do postizanja najboljih rezultata u radu.

Vise informacija na www.villager.rs i facebook strani www.facebook.com/VillagerTools Potražiti najbliže prodajno mesto: www.villager.rs/page/gde-kupiti Generalni uvoznik i distributer za Srbiju : Agromarket doo Kraljevačkog bataljona 235/2 34000 Kragujevac Tel: 034/308-000 www.agromakret.rs

I upravo stoga, a pre početka rada poželjno je ponoviti korisne savete vezane za održavanje motornih testera: Filter vazduha: potrebno je redovno čistiti u sezoni seče drveta, više puta dnevno, odnosno posle svake upotrebe. Jednom godišnje izvršiti zamenu filtera vazduha. Filter goriva: potrebna je zamena na svakih 6 meseci. Uljni otvor: razmontirati vodilicu i proveriti da li ima zapušenja na otvoru za distribuciju ulja. Svećica: jednom godišnje zameniti svećicu. Vodilica: klizne površine na vodilici moraju se redovno proveravati na oštećenja i redovno čistiti. Očistiti otvor za prolaz ulja. Redovno podmazivati zvezdu na vrhu vodilice. Vodilicu povremeno okretati, kako bi se opterećene površine redovno habale.. Lanac: redovno oštriti lanac u zavisnosti od intenziteta upotrebe. Za oštrenje lanca koristiti Oregon okrugle turpije i to: Za korak lanca 1/4, 3/8 LOWPRO, koristiti okruglu turpiju 4.0 mm Za korak lanca 325, koristiti okruglu turpiju 4.8 mm Za korake lanaca 3/8, 404, koristiti okrugle turpije 5.0 mm i 5.5 mm. Lanac je pravilno zategnut, kada naleže na donju stranu vodilice, a moguće ga je rukom pokrenuti. Za podmazivanje lanca koristiti originalno ulje za podmazivanje lanca Villager (kataloški broj 034031). Cilindar: Naslage prljavštine između rebara cilindra mogu prouzrokovati pregrevanje. Povremeno proveriti i očistiti rebra cilindra. Očistiti kanale za usmeravanje vazduha od ventilatora ka cilindru. Gorivo: pogonsko gorivo je izuzetno važan faktor koji značajno utiče na rad i vek trajanja dvotaktnog motora. Dvotaktni motor pokreće mešavina goriva čije su osnovne komponente benzin i ulje. Benzin: koristiti benzin visokog kvaliteta BMB 95 ili BMB 98. Motorno ulje: koristiti ulja za dvotaktne motore koja odgovaraju API TC standardima. Villager za svoje motore preporučuje najkvalitetnija motorna dvotaktna ulja Villager i Oregon. Odnos mešavina: za Villager dvotaktne motore odnos mešavine benzina i motornog dvotaktnog ulja je 40:1, odnosno udeo ulja je 2,5%. Mešavinu pripremati u manjim količinama, najčešće do 5 l. Poželjno je da mešavina ne bude starija od 15 dana. Posle tog roka je treba izbegavati, odnosno sjediniti sa novom mešavinom. Mešavine koje su starije više od 30 dana NE UPOTREBLJAVATI!


AKCIJA SEKIRA

TOP

SELLER

SEKIRA L_X21 SA OŠTRAČEM mp cena: 549900rsd dužina: 775 mm težina: 2100 g

66


67

SEKIRA XXS_X5 mp cena: 299900rsd

SEKIRA M_X17 mp cena: 499900rsd

dužina: 232 mm

dužina: 652 mm

težina: 564 g

težina: 1800 g

SEKIRA S_X10 mp cena: 399900rsd dužina: 491 mm težina: 1220 g

SEKIRA XL_X25 mp cena: 649900rsd dužina: 775 mm težina: 2580 g

SEKIRA S_X11 mp cena: 399900rsd dužina: 491 mm težina: 1130 g

SEKIRA S_X11 mp cena: 399900rsd dužina: 491 mm težina: 1130 g

SEKIRA XXL_X27 mp cena: 699900rsd dužina: 960 mm težina: 2850 g


68

Blagotvorni žar, lekoviti korov Olivera Gavrilović, dipl. inž. polj.

Kopriva, Urtica dioica L., za mnoge je samo korovska vrsta koju odlikuje žarenje prilikom dodira njene lisne mase. Međutim, od davnina, kopriva je biljka koja svojim lekovitim, terapeutskim svojstvima nalazi mesto u narodnoj medicini i verovanjima, ali i gastronomiji, farmaciji... Poslednjih decenija ima mesta i u organskoj proizvodnji u cilju suzbijanjja štetnih insekata. U upotrebi je list, koren, povremeno ceo nadzemni deo, a poslednjih godina i seme.

Kad bi ljudi shvatili, koliko je ova biljka lekovita, sadili bi samo koprive. Kopriva, Urtica dioica L., članica familije Urticaceae je veoma rasprostranjena biljka, raste uz puteve, plotove i na zapuštenim mestima kao korov. Poseduje velika lekovita svojstva i ima široku primenu kako u alternativnoj, tako i u zvaničnoj medicini. Ime roda dobila je po latinskoj reči urere što znači peći. Kao hrana i lek kopriva je korišćena hiljadama godina. Poznato je da su je upotrebljavali i stari Egipćani, Grci i Rimljani. Takođe se koristi u ishrani, medicini, farmaciji, tekstilnoj industriji, u proizvodnji kartona, papira, boja, lakova… Kod nas se retko gaji, uglavnom se sakupljaju samonikle biljke. Malo se gaji u zapadnoj Evropi. Stabla odraslih biljaka se koriste za dobijanje predivnih vlakana, a herba za izdvajanje hlorofila. U kozmetici se koristi za dobijanje šampona, pomada, masti itd.

Kopriva je višegodišnja biljka koja na istom mestu raste i do 10 godina. Dostiže visinu od 60 do 150 cm. Stablo koprive je uspravno sa nasuprotno postavljenim listovima na kratkim peteljkama. Listovi su srcoliki, nazubljeni. Biljka je prekrivena žarećim dlakama, čiji se vrh lomi na svaki dodir i iz njih izlazi sok koji žari. Prvi tragovi njene upotrebe potiču još iz prvog veka naše ere kada je korišćena kao lek protiv prehlade i opšte slabosti, te kao snažno sredstvo za detoksikaciju organizma. Ljudi su je koristili i kao izvrstan diuretik i laksativ, te odlično sredstvo za lečenje otoka, nepravilne menstruacije, krvarenja, upale pluća, astme, bolesti slezine, gangrenoznih rana i mnogih drugih oboljenja. U 17. veku poslužila je kao protivotrov kod uboda otrovnih životinja, za lečenje kamenca i peska u bubrezima i mokraćnim

kanalima, kožnih infekcija, bolova u zglobovima, gihta i išijasa. Poznata i široko primjenjivana je stara ruska tradicija žarenja tela koprivom radi jačanja cirkulacije i ublažavanja reumatskih tegoba. Za koprivu su vezane mnoge priče i verovanja. Jedno od njih je i da ona ima veliku moć, pa se iz tog razloga, kod Srba, uoči Đurđevdana, stavlja uz ostalo bilje i trave koje se daju stoci u jutarnjem obroku. Veruje se da će njihovo mleko potom biti dobro cele godine. Takođe, o Đurđevdanu kopriva se stavlja i iznad ulaznih vrata, a njome su se kitile i žene radi zaštite. Nekad su se u rano đurđevdansko jutro momci šibali koprivom radi zdravlja. Verovalo se i da je kopriva zaštita protiv udara groma. Zato se u proleće pri prvoj većoj grmljavini, domaćin kitio koprivom. Od tih običaja potiče i izreka „neće grom u koprive“. Često su se sa koprivom izvodile ljubavne


69 vradžbine, ali i proricanje onog što će se tek desiti. U starim predanjima ova biljka se pominjala kao „ šibljika života“ koja ima veoma veliku magičnu moć. U lekovite svrhe najčešće se upotrebljava list (Urticae folium), koren (Urticae radix), povremeno ceo nadzemni deo (Urticae herba), a poslednjih godina i seme (Urticae semen). Korist od koprive je višestruka, pa se kao lekovita biljka često koristila u narodnoj medicini, koristi se u gastronomiji, od nje se pripemaju salate, čorbe, variva... Iz semenki se može dobiti ulje koje se koristi kao gorivo za lampe, pripremaju se šamponi i losioni za kosu. Ukoliko se kopriva skuva u slanoj vodi, dobija se ekstrakt koji se koristi umesto sirila u proizvodnji sira. Koristi se u ishrani domaćih životinja, vrši se ekstrakcija hlorofila koji se koristi kao jestiva boja. Nezamenljiva je u organskoj poljoprivredi kao insekticid, može se koristiti u domaćinstvu kao repelent protiv mnogih mušica i moljaca…

Uslovi uspevanja Kopriva je biljka kojoj odgovaraju plodna, humusom bogata zemljišta s većim procentom fosfora. Gaji se kao višegodišnji usev, pa ne ulazi u klasičan plodored. Dobar predusev su joj jednogodišnje mahunarke. Na parcelama treba paziti da nema mnogo korova, a naročito višegodišnjih, jer mogu predstavljati ozbiljan problem pri negovanju zasada i kosidbi. Obrada zemljišta se obavlja kao i za druge useve. Zahteva rastresito zemljište, a vraća se na isto mesto nakon 3 - 4 godine. Obrada se obavlja na srednju dubinu od 30 cm.

Đubri se pregorelim stajnjakom pod osnovnu obradu, sa 30 - 40 tona po hektaru. Mineralno đubrivo se primenjuje pre jesenje obrade, najčešće sa 400 kg/ha NPK đubriva kombinacije 10:20:20.

stabljiku. U slučaju da kosidba kasni i da se razviju stabljike kose se cele biljke, suše i zatim se lišće odvaja od stabljika. U toku vegetacione sezone može biti šest do osam otkosa, a u povoljnim uslovima i do deset.

Setva. Kopriva se razmnožava direktnom setvom ili sadnjom podzemnih stabala (stolona). Direktno se seje u jesen ili proleće. Setva je širokoredna, 60 - 70 cm rastojanje u redu, a dubina setve 1 - 2 cm. Posle nicanja se proređuje na potreban razmak između biljaka. Drugi način je sadnja stolona (slično sadnji nane). Kasno u jesen ili rano u proleće se otvaraju brazde na dubinu od 15 cm, na dno se postavljaju stoloni u neprekidne redove i brazde se zatvaraju.

Sušenje se može obaviti prirodnim putem ili u sušarama. Kod prirodnog sušenja, pokošena masa se ostavlja na suncu da dobro provene, a zatim prenosi u zaštićeni prostor na promaju, gde se dosušuje uz često prevrtanje. Za dobijanje jednog kilograma suve mase potrebno je pet do šest kilograma sirove. Sa hektara zasada u punom rodu može da se dobije 10 - 15 tona sirove mase, tj. dve do tri tone suve. Vađenje korena se izvodi plitkim podoravanjem korena, a sakuplja se ručno i istovremeno čisti od nadzemnih i oštećenih delova. Tako pripremljen koren se pere, a zatim suši. Kako se vađenje korena obavlja u toku jeseni, po prestanku vegetacije, sušenje se obavlja isključivo u sušarama na temperaturi do 50ºC. Kod eksploatacije korena koprive zasad treba obnavljati. Sa jednog hektara može se dobiti 8 - 10 tona sirovog ili 2,5 3,5 t suvog korena.

Nega useva Sastoji se iz kultiviranja, okopavanja sa plevljenjem, prihranjivanja i navodnjavanja po potrebi. Kultivira se 1 - 2 puta, zavisno od vremenskih uslova, u prvoj godini. Prihranjivanje se obavlja u toku vegetacije i to u početnoj fazi razvoja biljaka, kao i posle svakog košenja. Prva prihrana se izvodi rano s proleća, pre početka vegetacije, sa 150 - 200 kg/ha azotnog đubriva, a posle svakog ili svakog drugog otkosa sa oko 100 kg/ha KAN-a. Zaštita se obavlja samo kod većih napada bolesti i štetočina.

S obzirom da kopriva žari, kada je dodirnemo, pitanje je od koga se branila ta ženska boginja u prošlosti, kada je dobila takve moći...

Berba Kosidba ili berba koprive se obavlja kada biljke dostignu visinu oko 30 cm, tj. dok su još mlade, što u našim uslovima bude već polovinom aprila. Svako naredno košenje se obavlja kada biljke odrastu da se mogu kositi, ali ne dozvoliti da biljke razviju

Blagotvorni žar


70


PRIJAVA ZA ČASOPIS

Želim da se registrujem za besplatno dobijanje: (zaokružiti)

1. SMS poruka iz sledećih oblasti a) Ratarstvo c) Povrtarstvo

b) Voćarstvo d) Vinogradarstvo

2. Stručnog časopisa AgroSvet

Dajem saglasnost sa dole navedenim pravilima: Ime i prezime: -------------------------------------------Firma: -------------------------------------------Adresa: -------------------------------------------Mobilni telefon: -------------------------------------------E-mail: -------------------------------------------Datum: -------------------------------------------Potpis: -------------------------------------------Adresa: Kraljevačkog bataljona 235/2 34000 Kragujevac Agromarket doo, Kraljevačkog bataljona 235/2, 34000 Kragujevac, PIB 102135211 (u daljem tekstu samo Agromarket) štiti privatnost korisnika u najvećoj mogućoj meri. Agromarket će potpisniku ove prijave besplatno slati SMS poruke i stručni časopis AgroSvet sa relevantnim i aktuelnim poljoprivrednim sadržajem iz oblasti zaštite bilja, agronomije, agroekonomije, meteorologije i slično. Agromarket se obavezuje da će u dobroj nameri koristiti prikupljene privatne podatke (e-mail adrese, imena i prezimena, i ostale podatke dobijene od korisnika), te da ih neće distribuirati, niti prodavati trećoj strani, osim uz dozvolu korisnika. Ako Agromarket odluči da promeni pravila privatnosti, obaveštenje o tome će korisnici primiti putem naših SMS poruka. Korisnici usluge u svakom trenutku mogu prestati primati besplatne SMS poruke i stručni časopis AgroSvet, usmenim obaveštenjem člana marketing tima kompanije Agromarket.


STRUČNA SLUŽBA: Dr Ivan Krošlak direktor marketinga

063/106-63-55 Dragan Lazarević rukovodilac stručne službe, DC S. Mitrovica

063/580-958 Dragan Đorđević DC Niš 063/102-23-45 Radmila Vučković DC Kragujevac 063/105-81-94 Momčilo Pejović DC Subotica 063/693-147 Milan Sudimac DC Beograd 063/628-051 Ivan Valent DC Zrenjanin 063/628-175 Igor Šćekić DC Sombor 069/510-61-21 Miloš Stojanović direktor sektora ishrane bilja, DC Valjevo

063/414-722 Milan Raković DC Sremska Mitrovica 062/213-078 Goran Radovanović DC Niš 069/50-70-979 Bojana Stanković DC Kragujevac 063/861-86-33 Dragiša Vuković DC Kragujevac 062/608-661 Milan Kusalo DC Zrenjanin 069/508-65-55 SLUŽBA PRODAJE:

www.agromarket.rs www.facebook.com/Agrosvet

Zahvaljujemo se svim autorima fotografija, kao i sajtovima sa kojih su preuzete slike: pixabay.com wikipedia.org psorganicmattersblog.com srbijadanas.com huffingtonpost.com ukandeu.ac.uk pinterest.com fwi.co.uk mercurynewsdaily.com golfdom.com

DC Kragujevac Vladimir Dragutinović, 063/438-483 Veselin Šuljagić, 063/658-307 Vladimir Milovanović, 063/415-924 Zoran Radovanović, 063/10-58-091 Neša Milojević, 063/10-58-278 Marko Minić, 069/511-06-44 DC Niš Goran Petrović, 063/105-83-20 Bojan Đokić, 063/668-165 Nemanja Radmanovac, 069/50-70-995 DC Zrenjanin Nebojša Lugonja, 063/10-58-223 Srđan Protić, 069/507-09-78

DC Sombor Nada Jovanović, 063/693-501 Daniel Grnja, 063/438-641 Marko Vidaković, 069/50-808-76 DC Valjevo Dragutin Arsenijević, 063/657-929 Miljana Vucelja, 063/105-82-76 DC Beograd Velibor Hristov, 063/658-312 Ivan Gnjatović, 063/11-24-540 Dragan Dimitrić, 063/10-58-002 DC Subotica Dejan Milinčević, 063/106-74-79 Miloš Tomašev, 063/635-495 DC Sremska Mitrovica Saša Gladović, 063/105-80-41 Dejana Klisurić, 063/11-24-570 AGROMARKET BIH: DC Bijeljina Milenko Krsmanović, +387 65/643-466 Zoran Hamzić, +387 65/823-046 Mladen Bijelić, +387 66/365-978 Jovo Vujević, + 387 65/189 104 Miroslav Vesić, +387 66/394-750 DC Banja Luka Bojan Krunić, +387 65/713-435 Dragan Ćurković, +387 65/983-150 Maja Mirković, +387 65/146-875 Lolo Marčeta, +387 65/867-775 AGROMARKET CRNA GORA: DC Danilovgrad Spaso Popović, + 382 67/207-104 Miroslav Jokić, + 382 69/300-845 Gojko Ljumović +382 69/183-032 Milica Pavićević, +382 69/388-778 AGROMARKET KS: DC Priština Naser Spahiu, +386 49/733-814 Nerdian Ahmedi, +386 49/869-333 Eljmaz Orana, +386 49/733-815



NAMA VERUJU www.agromarket.rs www.facebook.com/Agrosvet


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.