Issuu on Google+

Uvodnik

Pljesak za uspješne drugi put!

Impresum

Uređuju učenici novinarske družine s voditeljicama Gordanom Kos i Renatom Sudar literarci s prof. Željkom Puškarić i učenici razredne nastave s njihovim učiteljima Za izdavača Josip Strmečki, ravnatelj OŠ Ivane Brlić - Mažuranić, Virovitica Tina Ujevića 18, 33 000 Virovitica

redakcija Hlap

ića

Nakon uvodnika u prošlom broju o kojemu je rečeno dosta pohvalnih riječi, osjetila sam potrebu nastaviti u istom smjeru jer je razloga za pljesak uistinu bilo neizmjerno mnogo. Uvjerit ćete kada prolistate već prve stranice našeg, sada već vrlo popularnog Hlapića. Veliki pljesak podarila bih svim učenicima koji su prošlu školsku godinu svojom marljivošću i izuzetnim sposobnostima pokazali da dostojno predstavljaju sebe, svoju školi, ali i Županiju na državnim natjecanjima i smotrama. Bilo ih je podosta pa smo pisali samo o onima koji su još u školi. Među tim sretnicima sam i ja kao urednica Hlapića koji je sudjelovao na državnom LiDraNu. U našoj je školi bilo toliko aktivnosti i uspjeha koji su zaslužili pljesak, ali nismo mogli o svemu tome pisati jer je za sve te sadržaje nedostatan broj naših stranica školskog lista. Svakako ću spomenuti hvalevrijedne projekte koji će svojim sadržajima poticati i još više pomoći u ostvarivanju vizije škole – uspješna, uzorna i suvremena škola. Jedan

2

Pljesak za sve one koji će svojim radom i odnosom nastojati učiniti da sva djeca budu zadovoljna, zaštićena, sretna i još mnogo toga o čemu govori tema ovoga broja - Neka svaki dan bude Dan djeteta. Djeca će to sigurno znati prepoznati i vratit će nesebičnom ljubavlju kako to može učiniti samo dijete. Vaša urednica Marina Jurić, 8.a

Izdavač OŠ Ivane Brlić - Mažuranić, Virovitica tel. 033/726-071, fax.033/726-072 os-ib-mazuranic@vt.tel.hr www.brlici.hr Fotografije Vjekoslav Lončar, Renata Sudar, učitelji razredne nastave, vanjski suradnik Matej Sudar i učenici novinarske družine Redakcija školskog lista Marina Jurić, Antonija Tutić, Tea Krišto, Marija Kolarek, Mihaela Lulić, Janja Jagić, učenice 8.a; Dominik Vukić, 6.b, Luka Sudar, Mirko Filipović i Luka Elijaš, 5.b; Fran Domagoj Tomac, Ivan Brkić, Jakov Teskera, Iva Ljubanović, Valerija Čorak, Dejan Gvoić, 6.a; Filip Žigman, Antonela Plečić, 5.c Lektura Renata Sudar, prof. Odabir likovnih radova učiteljice likovne kulture Vesna Matovina, Ankica Fijala i učitelji razredne nastave

Glavna urednica: Marina Jurić, 8.a Odgovorna urednica: Renata Sudar, prof.

SADRŽAJ Kronika zbivanja. . . . . . . . . . . . . Iz riznice najvećih uspjeha . . . . . Tema broja: Neka svaki dan bude Dan djeteta. . . . . . . . . . . . Uspješna škola. . . . . . . . . . . . . . Putovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . Globe program. . . . . . . . . . . . . .

je od načina osuvremenjivanje nastave uređenje radnog prostora i okoliša škole. Pljesak za našeg ravnatelja koji svojim idejama i angažiranošću potiče učenike, učitelje i sve djelatnike na timski rad i suradnički odnos; za naše umirovljenike koji sada svoje vrijeme posvećuju svemu onome što do sada nisu stigli, za nove i mlade profesore koji su svojom mladošću, svježinom i idejama pokazali da za ovaj posao treba posebna ljubav, za naše mnogobrojne sportaše koji u dvorani razvijaju interese i potiču zdrav život baveći se sportom; za djecu koja vole lijepu riječ pretvoriti u stih ili novinarski članak, ili one koji razvijaju svoj talent glumeći, pjevajući, plešući poput naše male Ivane.

3 - 5 6 - 9 10 - 15 16 17 - 21 22 - 23

Razgovor s povodom. . . . . . . . . . Novosti u školi. . . . . . . . . . . . . . Novosti u gradu. . . . . . . . . . . . . Svi naši interesi. . . . . . . . . . . . . Novi zaposlenici. . . . . . . . . . . . . Donedavno učitelji. . . . . . . . . . . Svake godine u isto vrijeme. . . . . Riječju i slikom. . . . . . . . . . . . . . Sport. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

24 25 26 28 30 34 36 38 39

Naslovnica: Učenici 1. razreda -

27 29 33 35 37

Grafička priprema i tisak: Virovitica Online Naklada: 1000 komada

Timskim radom i dobrom suradnjom do izuzetnih rezultata Državna natjecanja

raspjevani Ivan

Svake je godine Dan škole prigoda da se prezentira uspjeh škole. I ove su godine učenici i učitelji ove najveće virovitičke škole postigli izuzetan uspjeh na natjecanjima, smotrama kao i sportskim aktivnostima. O sadašnjim je uspjesima i rezultatima govorio prof. Josip Strmečki, ravnatelj škole naglasivši koliko je važna međusobna suradnja i timski rad u ostvarivanju svih postavljenih ciljeva. Naglasio je i istaknuo viziju škole i njene buduće smjernice. Zahvalio je svima koji sudjeluju u radu škole, na bilo koji način pomažu osuvremenjivanju nastave. Posebnu pohvalu uputio je učiteljima – mentorima koji su u radu s darovitim učenicima postigli lijep uspjeh na županijskim i državnim natjecanjima.

najuspješniji učenici u znanosti: Ivona Jezidžić, Lara Žeravica, Kristijan Štakić, Tena Josić, Ante Zečević, Tea Tovarović, Iva Ljubanović, Katarina Furdić, Nina Bonifačić, Marijana Lanšćak, Lea Pavelko, Ana Marija Horvat, Sandra Manojlović, a njihovi mentori su: Marija Brajković, Željka Puškarić, Katica Đelatović, Marica Matasić, Marica Domokuš te Željka Šolc, Nada Bušić i Josip Koledić, Jasna Razlog – Grlica te Marijana Špoljarić. U literarnom, novinarskom i dramskom izričaju najuspješniji su učenici Renata Kočan, Sara Marija Lovrenović, Nikolina Mikolčić, Mateja Lanšćak, Antonija Tutić te Marina Jurić koja je sudjelovala na državnom LiDraNu kao urednica školskog lista Hlapić. Ove su učenike pripremale Željka Puškarić, Gordana Kos i Renata Sudar.

Na državnim natjecanjima predstavljali su školu: Lea Pavelko, Ana Marija Horvat, Sandra Manojlović (regionalno), Lara Žeravica, Ante Zečević, Tea Tovarović, Iva Ljubanović, Katarina Furdić, Nina Bonifačić, Marijana Lanšćak, Ivan Grlica, Nino Barković, Tanja Buđak, Ivana Grgić, Ana – Marija Pecollaj, Tanja Buđak i Gabriela Horvat. Županijski prvaci u sportu su ekipe: košarka (m) , košarka (ž), st.tenis (ž) , streljaštvo (ž), odbojka (m) i kros (ž). U likovnom su stvaralaštvu nagrađeni: Ana Maria Mikić, Dominik Kuraja, Tihomir Hercigonja, Martina Pucl, Marin Ladović, Michel Joline Stracaboško, Ivan Brkić i Toni Topić. Njihove su mentorice Ankica Fijala i Vesna Matovina.

Bogat i raznolik program U prigodnom su programu nastupili učenici ritmičkih skupina, zbor, mali folklor te pjevači Ivan Jerbić, Ena Mihaljević, Mateja Lanšćak i Ema Patrčević. Pripremali su ih Dubravka Jurić, Jasenka Jurić – Ćivro, Zumbulka Foret, Jasna Resler, Jasna Mikolić i Franjo Viljevac. Osim svečane priredbe u holu je škole priređena izložba učeničkih radova u različitim područjima njihova djelovanja. Dan je škole i prigoda za zahvalu svim djelatnicima jubilarcima za njihov predan i maran rad. Ove je godine dvadeset djelatnika koji slave od 5 do 40 godina rada u školi.

Najuspješniji na natjecanjima Za svoj veliki doprinos u tom radu mentorima i učenicima uručene su knjige i cvijeće. Ove su školske godine

mali folkloraš na konjiću

glazbena idila

3

Kronika zbivanja

Dan škole – prezentacija najboljega

Kronika zbivanja

Dan Virovitičko-podravske županije

Za iznimna ostvarenja posebna nagrada

Izbor za najbolje

Svečanost pun radosti i suza r

župan dodjeljuje ravnatelju nagradu

Obilježavanje Dana županije Virovitičko-podravske završilo je svečanom sjednicom u Kazalištu Virovitica. Uz nazočnost mnogobrojnih gostiju kao i počasnog građanina Virovitice Vladimira Šeksa zaslužnim građanima, ustanovama i organizacijama uručena su posebna priznanja i nagrade. Među nagrađenima je i naša škola na što smo jako ponosni. Godišnju nagradu za iznimna ostvarenja značajna za razvoj Županije u području znanosti i prosvjete primio je ravnatelj škole Josip Strmečki. Sve je to rezultat velike motivacije za rad, svih učitelja i učenika te ravnatelja i stručnih suradnica koji su tijekom prošle školske godine pokrenuli i ostvarili projekte. Jedan od njih – Suzbijanje trgovanja djecom i ljudima prezentirao je ravnatelj diljem Hrvatske. U ovoj školskoj godini priprema se projekt pod nazivom Satovi SRZ. Zamišljen je kao brošura za uporabu učiteljima u realizaciji satova razredne zajednice. Bit će to cjelovite pripreme sa svim svojim elementima što će svakako olakšati učiteljima ostvarivanje satova razredne zajednice. Osim projekata učenici su sa svojim učiteljima ostvarili izuzetne rezultate u natjecanjima Znanost mladima, LiDraNu i športu tako da je škola Ivane Brlić – Mažuranić već šest godina među najboljima u Županiji. Sve je to istaknuto kao prepoznatljivo i zasigurno je uručenje Godišnje nagrade samo još jedan dokaz da je škola Ivane Brlić – Mažuranić mjesto gdje će učenici uz obrazovanje i odgoj razvijati svoje sposobnosti, vještine i navike. U tome će im pomoći lijepo okružje i škola koja je opremljena suvremenom opremom. Marina Jurić, 8.a

Završetak još jedne uspješne školske godine u OŠ Ivane Brlić – Mažuranić Virovitica obilježen je tradicionalnom priredbom u Kazalištu Virovitica. Kulturno- umjetnički program raznolika sadržaja pripremili su učenici recitatori, plesači, ritmičari, pjevači i svirači koji su svojim točkama oduševili sve nazočne roditelje, učenike i učitelje škole. U pripremi i realizaciji programa sudjelovali su ravnatelj Josip Strmečki, učenik Domagoj Maligec te učitelji Jasna Mikolić, Dubravka Jurić, Zumbulka Foret, Nada Skoko, Franjo Viljevac, Damir Mihaljević, Zlatko Tot, Gordana Kos, Ankica Fijala i Ivica Tomljanović.

Nominirani učenici Cijeli je program posvećen najboljim učenicima škole u znanju i športu. Oni su uzor svima jer su svojim uspjesima pronijeli ime škole diljem Hrvatske. Prema Pravilniku o nagrađivanju i ove je godine nominirano 8 učenika osmih razreda od kojih je troje ponijelo titulu najboljih - dva srebrna i jedan zlatni. U izbor najboljih ušli su: Tanja Buđak, Ivana Grgić, Marina Ivančević, Marija Kaselj, Ivona Kuktić, Ivan Razlog, Tea Tovarović i Ante Zečević.

Suze i smijeh na rastanku Prošla školska godina bila je i posljednja godina rada u našoj školi za učiteljicu Melitu Ključec, pedagoginju Jasnu Čupen i psihologinju Sanju Jergović - Lesić. Sve su one odlučile promijeniti svoju radnu okolinu i oprostiti se sa svojim dugogodišnjim kolegama i kolegicama u OŠ IBM. Kao i svaki rastanak, nije bilo lako. Kako je pedagoginja Jasna Čupen rekla : “Nećeš plakati, ti to možeš…“A onda kad su došli trenuci oproštaja, dijeljenje

Josip Koledić uručuje sliku Jasni Čupen

4

na uzbuđenja, radosnica s lijeve: Ivana Grgić, Marin Ferenčević, Tea Tovarović

Natjecanje po uzoru na Eurosong

Sportašice i sportaši Na sportskim terenima sudjelovali su mnogobrojni učenici škole, ali samo je njih 7 ušlo u izbor najsportaša: Darko Bušetinčan, Marin Ferenčević, Elmir Ismaili, Nataša Ćeralinac, Ivana Grgić, Marina Ivančević i Marijeta Vidak.

Proglašenje najboljih Najuzbudljiviji trenutak bilo je proglašenje sportaša i sportašica, a potom srebrnog i zlatnog učenika. Laskave titule dodijeljene su Marijeti Vidak, Marini Ivančević i Ivani Grgić – najsportašici, a u grupi sportaša – Elmiru Ismailiu, Darku Bušetinčanu i Marinu Ferenčeviću – najsportašu. Druga srebrna plaketa pripala je Ivoni Kuktić, prva srebrna Anti Zečeviću, a najučenica šk.god. 2006./2007. je Tea Tovarović. Lea Bakić, 8.a

trio 7.a

Već se šest godina u Europi 26.rujna obilježava Europski dan jezika s ciljem poticanja jezične raznolikosti. Različitim se aktivnostima u 49 država Europe proslavlja taj dan jer se želi njegovati govorna i kulturna raznolikost Europe. Sve se to odvija pod motom – proslavimo lingvističku raznolikost, višejezičnost, cjeloživotno učenje, razvoj tolerancije, suradnje i razumijevanja. Učenici 7. i 8. r.ove su godine pripremili mali projekt koji su osmislile učiteljice engleskog, njemačkog i hrvatskog jezika Slobodanka Omeragić, Marija Brajković i Sanja Pavelko, a u realizaciji su pomogli još mnogi učitelji. Na sam dan obilježavanja Europskog dana jezika, u vrijeme velikog odmora, u holu je škole održano natjecanje u pjevanju na različitim jezicima - hrvatskom, engleskom, španjolskom i mađarskom, po uzoru na Eurosong. Svi su se izvrsno pripremili za nastupe, a svaka je smjena imala svoje pobjednike. U gradskoj smjeni pobijedila je grupa pjevača Marko Bodalija, Denis Kovač, Stephani Stracaboško i Hrvoje Hercigonja, a u putničkoj smjeni duet Tanje Oberling i Nine Bonifačić koje su pjevale na španjolskom jeziku. Svi su se dobro zabavljali. I kad je bio kraj, nerado su opet krenuli na nastavu. Dejan Gvoić, 6.a

poklona i cvijeća, u očima su zacaklile suze. Ravnatelj i svi djelatnici kolektiva zaželjeli su im dobar početak na novim radnim mjestima te da u svojim sjećanjima odnesu lijepe uspomene iz škole. Ivica Tomljanović čita posvetu na slici

Ema Patrčević, 8.a

Franjo Viljevac uručuje poklon Sanji Jergović- Lesić

5

Kronika zbivanja

Europski dan jezika

Iz riznice uspjeha

Izdavaštvo je naša tradicija

Prvih je petnaest godina iza nas Nakon otvorenja nove zgrade Gradske knjižnice i čitaonice svakog se utorka održavaju večeri kulturnih događanja u našem gradu. Tako je jedan utorak bio posvećen izdavaštvu u OŠ Ivane Brlić – Mažuranić u Virovitici. Prigodnom je izložbom i posterom prikazan cjelokupan rad škole u izdavaštvu od prvih listova „Braća Ribar“ iz 1974.g. do posljednjeg koji je tiskan u veljači 2007.g. Budući da škola dobiva ime po najpoznatijoj hrvatskoj književnici za djecu, rađa se Hlapić. Tako je ovom školskom godinom obilježen jubilej - 15 godina Hlapića. O prvim koracima u nastajanju lista, o načinu rada uredništva, suradnicima u listu te o različitim oblicima Hlapića kao i njegovim uspjesima tijekom svih ovih godina na LiDraNu govorila je odgovorna urednica prof. Renata Sudar. Posebice je istaknula najveće uspjehe Hlapića kada je ušao u izbor 20 najboljih listova u Hrvatskoj. Bilo je to 1992./93. 1993./94. 1994./95.1999./2000. i 2006./ 2007.g. Upravo

kst iz Hlapića

Marija čita te

je posljednji broj Hlapića sudjelovao na državnom susretu LiDraNa u Novigradu Istarskom od 21. travnja do 24.travnja 2007. Uz odgovornu urednicu za ovaj je broj glavna urednica Marina Jurić, a grafički je urednik Matej Sudar. Članice novinarske dužine i redakcije Hlapića pročitale su neke tekstove iz 17. broja Hlapića. „Školski je list ogledalo rada svake škole, ali i stvaratelj mladih novinara koji upravo u školskom listu uče temelje svake novinarske vrste. Možda će neki od vas i postati jednoga dana novinari ili učitelji koji će prenositi svoja znanja na nove generacije“, riječi su prof. Ivana Zelenbrza, ravnatelja Gradske knjižnice i čitaonice koji je na kraju prezentacije zahvalio urednici i svima koji su sudjelovali u programu.

divan san, oblačim se

na brzinu da odjurim s dečkima van…“

Tea Krišto, 8.a

novinarska družina s učiteljicama

6

„Budim se, prestaje jedan

Marina na izložbi školskih listova

Kad san postane stvarnost otvorenje izložbe

Poznata pjesma. Tako i ja; samo što se oblačim na brzinu da ne zakasnim na autobusni kolodvor. Uzbuđenje do neba jer je san postala stvarnost. Odlazimo na državni LiDraNo jer je naš školski list ušao u izbor 20 najboljih u Hrvatskoj. Lijepa Istro, dolaze ti dvije Slavonke, urednice Hlapića, prof. Renata Sudar i moja malenkost Marina Jurić. Put do Novigrada protekao u ugodnom druženju s učenicima iz Slatine, Hercegovca, Garešnice i Bjelovara. A onda hotel. Laguna. Lift! Zabava već počinje. Obilan švedski stol. Razdragana lica oko mene. Navečer svečano otvorenje smotre, a nakon toga ugodni razgovori.

mentorice uz kavicu proučavaju školske listove

Izložba školskih listova

Tko rano rani…

U predvorju hotela drugo je jutro otvorena izložba školskih listova o kojoj je govorio član povjerenstva Srećko Listeš, a nakon toga na okruglim stolovima u kojoj su sudjelovali svi urednici listova i njihovi mentori. Prosudbeno povjerenstvo koje su činili Marko Baus, Srećko Listeš i Marijan Šimeg govorili su o svakom listu, istaknuli njegove vrijednosti i dali još neke prijedloge da bi bili još bolji. Naš je Hlapić dobio pohvalu da ima jednu od najboljih naslovnica. Trebalo je zapamtiti sve te pohvale. Osjećaj je bio predivan i neponovljiv. Kako je lijepo biti među

Obilan doručak, kupanje, odmaranje a potom radionica samo za učenike. Pričali smo o različitim temama počevši od Big Brothera do toga koje bi nam mogle biti teme za idući školski list. Bilo je zanimljivo i poučno. Dvije su me se rečenice naročito dojmile: „ Budite kritični i prenosite istinu! Pratite svoje afinitete!“ A navečer opet druženje, već poznata ekipa. Jako smo se zbližili i razgovarali kao da se znamo već sto godina. Ovu smo se noć ludo zabavili. Tuga je ipak bila očita. Bliži se kraj ovog nezaboravnog susreta.

najboljima!

Primamljiva voda u bazenu Bazen pored hotela i njegov sadržaj bili su jako primamljivi pa smo se i kupali i uživali u blagodati morske vode. Na trenutak sam se sjetila svojih prijatelja u školi koji se sada znoje jer pišu ispite i znate već kako to ide. Nakon kupanja i večere uzbuđenjima nikada kraja. Šetali smo Novigradom i pomalo se izgubili, a u traženju puta do hotela imali smo neugodan susret sa psima. Kako bismo skratili put, morali smo hodati po zemlji, istarskoj crvenici, ne znam čija je to bila ideja, ali nije bila baš dobra. Uslijedilo je čišćenje prije odlaska u disco.

Svečano zatvaranje susreta Prostor Pučkog otvorenog učilišta bilo je mjesto gdje su se još jednom našli svi sudionici državne smotre. Program je završio odabranim dramskim predstavama i čitanjem dijelova najuspješnijih proznih i novinarskih tekstova nastali u radionici tijekom susreta. Prije samog odlaska pred hotelom zadnje fotografiranje, mašemo iz autobusa, a u mislima: „Do viđenja, Novigrade“ u želji da već sljedeće godine ponovimo svoja nezaboravna iskustva državnog LiDraNa u nekom drugom gradu. Marina Jurić, 8.a

7

Iz riznice uspjeha

Državna smotra LiDraNo 2007

Iz riznice uspjeha

Ekolozi na državnom natjecanju

Tradicionalno natjecanje “Lijepa Naša” Nakon osvojenog prvog mjesta na županijskom natjecanju ekipa škole, koju su činile Marijana Lanšćak, Nina Bonifačić, Katarina Furdić i ja, Iva Ljubanović, sa svojom mentoricom Željkom Šolc, sudjelovala je na državnom natjecanju koje se održalo u Topuskom od 20.-22.travnja 2007. Na natjecanju je Marijana probila led predstavljajući plakat. Sljedećeg smo jutra pisali pismeni dio natjecanja. Nakon tog dijela uslijedio je onaj malo opušteniji dio

kad smo se upoznali s drugim učenicima i tako su nastala nova prijateljstva. Organizirali su nam izlet na Petrovu goru, a posjetili smo i grob posljednjeg hrvatskog kralja Petra Svačića. Bilo nam drago što smo vidjele ta mala mjesta i doživjeli nova iskustva i stekli nove prijatelje. Bile smo jako sretne što smo kao županijske prvakinje sudjelovale na državnom natjecanju. Iva Ljubanović, 6.a

Katarina, Iva, Nina

i Marijana

Državno natjecanje u poznavanju hrvatskoga jezika

Uvijek su to trenuci za pamćenje Državno natjecanje u poznavanju hrvatskoga jezika održano je u Poreču od 17.do 20. travnja. Po prvi su put na njemu sudjelovali prvaci iz svih županija Republike Hrvatske bez obzira na broj ostvarenih bodova. Ja sam predstavljala učenike sedmih razreda Virovitičko-podravske županije, a

sa mnom je išla i moja mentorica Željka Puškarić. Krenule smo zajedno s dvije učenice osmog razreda OŠ Vladimira Nazora iz Virovitice i njihovom mentoricom Kristinom Đeri. Nakon dolaska oduševio nas je hotel i sadržaj švedskog stola. Već sljedeće jutro održano je natjecanje u Turističko-ugostiteljskoj školi Antona Štifanića. Nakon natjecanja organizirali su nam izlet u Hum i Roč između kojih se proteže Aleja glagoljaša. Razgledali smo te gradove, fotografirali i kupili suvenire. Kad smo se vratili u Poreč, objavili su rezultate. Bila sam na 14. mjestu, što je za mene bio super rezultat s obzirom da je

sudjelovalo 30 učenika. Bila sam zadovoljna. Zlatna sredina. Sljedeći smo dan iskoristili za obilazak Eufrazijeve bazilike u Poreču i upoznavanje tog poznatog turističkog grada u Istri. Navečer smo sudjelovali na svečanom zatvaranju natjecanja na kojem su podijeljene pohvalnice, zahvalnice i priznanja. Mislim da ću to iskustvo uvijek pamtiti i veselo opet prepričavati jer sam se zaista lijepo provela, puno toga naučila, stekla nova prijateljstva i vidjela nove krajeve. Sad vidim da se isplatilo toliko učenje i vježbanje teške slovnice i pravopisa hrvatskog jezika. Lara Žeravica, 8.d

Regionalno natjecanje - matematika Nakon školskog i županijskog natjecanja na regionalno natjecanje pozvane smo nas tri iz naše škole – Lea Pavelko, Anamarija Horvat i Sandra Manojlović. Naši su mentori Nada Bušić i Josip Koledić. Bio je to uspjeh jer je regionalno natjecanje rang kao i državno ( ono se organizira za učenike do 6.razreda). Krenuli smo u 6 sati. Kada smo došli, razgledavali smo školu, a potom je u domu bila priredba koja nam se svidjela jer je bila zabavna. Poslije priredbe krenule smo u školu rješavati zadatke. Zadatci su bili teški, ali smo ih uspjele riješiti. Nakon rješavanja išle smo na ručak, a poslije ručka na mađioničarsku predstavu. Bilo je zabavno, ali nismo mogle shvatiti kako je izveo

8

trikove. Uslijedili su rezultati. Osvojile smo šesto i deseto mjesto. Kao nagradu za sudjelovanje dobile smo kapu, časopis, CD i Matkinu bilježnicu. Naša učiteljica Nada Bušić i učitelj Josip Koledić dobili su malene kipiće kao uspomenu na taj kraj. Bilo nam je lijepo. Vrlo smo zahvalne našoj učiteljici Nadi Bušić jer nas je vježbala sve četiri godine. Nadamo se da ćemo tako i nastaviti. Lea Pavelko i Anamarija Horvat, 5.b Anamarija i Lea

S tarantulom do državnog prvaka NINO BARKOVIĆ Zašto biologija? Budući da je biologija znanost koja se bavi proučavanjem živih bića, ona mi je jako zanimljiva. Volim promatrati životinje i saznati više o njima.

Od kad traje „tajna veza“?

Na Državnom natjecanju

mladih biologa Ivan Grlica i

Nino Barković osvojili su 1.

nagradu u kategoriji samostalnih

istraživačkih radova iz zoologije

s radom pod nazivom «Tarantula

(Lycosa tarentula) i tako postali državni prvaci iz biologije u

toj kategoriji. Ministar Dragan

Primorac 11. lipnja 2007. godine

dodijelio im je posebno priznanje - Oskar znanja, a njihovoj

mentorici Jasni Razlog - Grlici

Zahvalnicu za izvrsne rezultate u

radu s učenicima iz biologije.

Nije to baš bila „tajna veza“, još od prvog razreda priroda mi je bila zanimljiva i eto krenuo na biološku grupu i zahvaljujući nastavnici Jasni Razlog - Grlici sve je to preraslo u nešto više.

Jesi li zadovoljan učinjenim? Naravno da sam zadovoljan svojim uspjehom, a tko ne bi bio zadovoljan.

Opiši nam kako se osjeća državni prvak? Sretan sam zbog uspjeha jer sam sve zadatke uspješno i s lakoćom izvršio, a pri tome sam se i družio s prijateljima. Nakon natjecanja uslijedile su i nagrade i zbog toga sam zahvalan svima koji su prepoznali naš rad, posebno našoj školi i gospodinu ravnatelju te županiji Virovitičkopodravskoj.

Što još voliš i čime se baviš? Trenutno učim svirati gitaru. U slobodno vrijeme družim se s prijateljima.

Je li tu i obvezno učenje? Učenje je uvijek obvezno, jer bez njega nema ni uspjeha.

Planovi za srednju školu Još sam uvijek neodlučan što ću dalje. Mislim da ću pričekati kraj školske godine pa ću vidjeti što i kamo dalje.

IVAN GRLICA Zašto biologija? Otkad traje „tajna veza“? Volim prirodu, a posebno životinje. Kada sam bio na moru u Selinama, promatrao sam pauke i otkrio da ima i onih koji žive u rupama u tlu. Uz tatinu pomoć preselio sam ih u terarij kod kuće, hranio i promatrao. Nakon toga roditelji su mi predložili da pravim bilješke i tako je nakon dvije godine nastao istraživački rad za natjecanje. Nino i ja smo bili u skupini Mladih biologa znanstvenika naše škole i odlučili smo zajedno ići na natjecanje. Od malena sam zainteresiran za životinje i biologiju.

Jesi li zadovoljan učinjenim? Jako sam zadovoljan i ponosan. Zahvalan sam mentorici koja nas je pripremila za natjecanje i onima koji su nas nagradili školi, županiji i ministru. Ravnatelj nas je nakon natjecanja primio i razgovarao s nama i javno pohvalio što je jako lijepo. Na natjecanju mi je bilo zanimljivo odgovarati na pitanja uz plakat jer su svi koji su vidjeli što smo radili, željeli nešto saznati o našem radu i pauku tarantuli. Družili smo se i uživali u ljepotama Šibenika.

Opiši kako se osjeća državni prvak. Osjećam se sasvim obično i nisam se promijenio zbog toga što sam osvojio 1. mjesto na državnom natjecanju.

Što još voliš i čime se baviš? Uz novog pauka kojeg imam u terariju, održavam akvarij s ribicama. Volim se igrati sa psom i mačkom. Dopisujem se s prijateljima preko e-maila, gledam satelitsku televiziju te igram igrice na kompjutoru.

Je li tu i obvezno učenje? Iako nemam problema s učenjem, moram priznati da nekada baš i ne volim učiti, pogotovo onda kada trebamo pisati testove.

Planovi za srednju školu Mislim da će to biti Gimnazija. Valerija Čorak, 6. a

9

Iz riznice uspjeha

Natjecanje iz biologije šk. god. 2006./2007. godine

Rođendan Konvencije o pravima djeteta Obilježavajući 18. obljetnicu Konvencije o pravima djeteta (koje su

potpisale 193 zemlje) i međunarodnog Dana djeteta, pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić pozvala je voditelje i članove redakcije najboljih školskih listova u državi, tj. sve one koji su sudjelovali na državnom LiDraNu u Novigradu Istarskom.

je li to naša M

pokretne stepenice. Vrijeme smo iskoristile za fotografiranje uz zgradu HNK-a i pored prekrasne fontane na kolodvoru.

U prostorijama Školske knjige

štvu novinarki IBM

dru pravobraniteljica u

Tako se jedan običan dan pretvorio u urnebesno veselje jer smo mi kao članice redakcije školskog lista Hlapić OŠ Ivane Brlić – Mažuranić Virovitica (Marina Jurić, Marija Kolarek, Mihaela Lulić i Iva Ljubanović sa svojom voditeljicom prof. Renatom Sudar) pozvane na dječju press-konferenciju za novinare. Nismo mogle skriti osmjehe koji su ludovali na našim licima. Dovoljno je bilo reći: “Zagrebe, mi ti stižemo.“

Pustolovina počinje… Prohladno jutro, ljudi u žurbi, mi uzbuđene na stanici čekamo vlak. Marija nije mogla skriti oduševljenje jer se prvi put vozi vlakom. Opskrbile smo se hranom, džeparcem i sl.Ugodno se smjestile i uživale u vožnji. Naša nas je nastavnica Renata nasmijala kad je rekla: “Poslovne žene putuje poslovnim vlakom.“

Trgovački centar Budući da smo stigle ranije, nastavnica nas je odvela u Importane kako bismo uživale gledajući mnogobrojne izloge različitih butika. Sve je već bilo okićeno božićnim ukrasima. No, nama su najinteresantnije

10

Smjestile smo se u dvoranu s ostalim učenicima, novinarima školskih listova. Nekoliko minuta prije početka novinari s pravim kamerama i mikrofonima intervjuiraju nas učenike.

Marina se veoma dobro snašla u svemu tome (kao prava zvijezda). Nakon razgovora za HTV započela je konferencija. U uvodnom se dijelu svima nazočnima obratila Maja Flego, glasnogovornica u Uredu pravobraniteljice, Željka HorvatVukelja, urednica Modre laste i Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu. Izrazile su zadovoljstvo što učenici u svojim školskim listovima pridonose promicanju dječjih prava. Školski listovi nude djeci različite sadržaje koji su prilagođeni i privlačni djeci. Budući da je pravo na izražavanje mišljenja obuhvaćeno Konvencijom o pravima djeteta, željele su naglasiti važnu ulogu školskih listova i ostalih dječjih časopisa. „Uloga je svih onih koji rade s djecom i za djecu promicati jednaka dječja prava. Želja i namjera je svih da to bude što bolje. Činom rođenja djeca dobivaju jednaka prava“ riječi su Mile Jelavić. Naglasila je kolika je važnost toga dokumenta čija je svrha obvezati vlade država da donose mjere za što učinkovitiju i potpuniju zaštitu prava djece i podsjećati sve odrasle na njihovu posebnu odgovornost prema djeci.

arina

Poziv na ovu konferenciju omogućio je svakoj redakciji postaviti jedno pitanje koje se tiče zaštite i unapređenja prava djece. Pozorno smo slušali odgovore i smješkale se kad god bi kamera prošla pokraj nas.

Nakon konferencije – ostale bez daha Do nas je došla novinarka Prvog programa Radio Zagreba i zamolila nas za sudjelovanje u razgovoru za emisiju „Stigla je pošta“ koja je na programu svake subote. Ovo je prvi put da nas netko ispituje, inače mi razgovaramo s drugim sugovornicima.Dobile smo priliku govoriti o svom radu u školskom listu kao i o pitanjima vezanim za dječja prava. A onda smo ostale bez daha. Zašto? Pravobraniteljica i njezini domaćini iz Školske knjige pripremili su domjenak i veliku rođendansku tortu. Nakon veelike zakuske i prefine torte morale smo krenuti. Na odlasku nam je prišla urednica Modre laste i doslovce nam utrpala još hrane za put, banane za našeg Mikija (prijatelja iz razreda) na koje se i sama potpisala.

Nikuda bez Spužva Boba pa ni kući Odlučile smo potrošiti džeparac. Ja sam naravno kupila Spužva Bob znojnik, Marina i Marija opet hranu, a Iva neki ukras za kosu. Ugodna vožnja poslovnim vlakom brzo je prošla, a mi smo doživjele najveće iznenađenje kad smo te večeri bile u dnevniku HTV- a i Nov@-e. A već sljedeće subote čule smo svoje glasiće u emisiji „Stigla je pošta.” Postale smo prave medijske zvijezde. Mihaela Lulić, 8.a

Ilustracija: Matea Mijac, 1. a

Neka svaki dan bude Dan djeteta

Dječja press - konferencija

Razvijanje medijske pismenosti i slobode izražavanja U našoj školi već dugi niz godina učenici rade u uređenju školskog lista koji je na neki način ogledalo rada škole

u jednom dužem vremenskom razdoblju. Naš će “Hlapić” uskoro postati već punoljetan. U njegovom su stvaranju sudjelovali mnogi učenici, a i uredništvo se mijenjalo kroz godine.

Sudjelujuću u stvaranju školskog lista, mnogobrojni učenici iznose svoje stavove i mišljenja o različitim temama. Na taj način razvijaju sposobnosti samostalnog mišljenja, kritičkoga, ali i objektivnog razmišljanja. Učenici predlažu, daju svoje viđenje, bilježe, komentiraju i kritiziraju. Njihovi su stavovi i gledišta sasvim drugačija od razmišljanja odraslih. Ponekad i nameću svoje teme i način interpretacije. Sve je to dio jednog medija kojim se snažno promoviraju dječja prava. Osim toga, baveći se novinarstvom, oni postaju istraživači koji događaje žele zabilježiti tekstom, fotografijom, crtežom, ilustracijom i sl. Razvijaju i svoje sposobnosti pismenog izražavanja jer pišu

u skladu s pravopisnim pravilima hrvatskog književnog jezika. Tako školski listovi, ali i ostali dječji časopisi za djecu i mladež promiču dječja prava koja su zagarantirana jednim dokumentom koji postoji već punih 18 godina. Zašto Konvencija? “Oni koji su se odlučili donijeti ovaj dokument, pratili su sve situacije u kojima se djeca mogu naći i na taj način predočili u njihova prava. Ona ima najbolje namjere. Ali dokument mora saživjeti jer samo tako možemo reći da smo Konvenciju ostvarili“riječi su pravobraniteljice za djecu Mile Jelavić na press - konferenciji za novinare najboljih školskih listova u Hrvatskoj

Raznolike aktivnosti

Posjet gradonačelniku u Dječjem tjednu Desetak učenika iz razreda zajedno s našim prijateljima iz prvog c razreda te našim učiteljicama posjetilo je gradonačelnika. Zajedno s ostalom djecom našeg grada uhvatili smo se za ruke u veliko kolo i rekli: „Ljubav djeci prije svega“. Pustili

(na kojoj su sudjelovale i predstavnice uredništva Hlapića i njihova odgovorna urednica). “Želja nam je čuti vaš glas. On mora biti jači, glasniji, mora se čuti u društvu“- ističe pravobraniteljica. Njezina glasnogovornica Maja Flego želi naglasiti koliko je važno dobiti informacije na djeci razumljivom jeziku, a upravo to čine školski listovi. “To što vi radite u školskim listovima, to je život!“ u svom obraćanju rekla je svim učenicima i mentorima urednica Modre laste Željka Horvat - Vukelja. Marija Kolarek, 8.a

Moj prijatelj

Puštanje golubova

smo golubove koji su simbol mira. Gradonačelniku smo izveli kraći program, a on nas je počastio sokom i slatkišima. Pitao nas je što bismo promijenili u gradu, a mi smo imali puno prijedloga. Bio je to zanimljiv i lijep susret.

Moj prijatelj Luka Aradi učenik je 4.b razreda naše škole kao i ja. Došao je k nama na početku četvrtog razreda. Bili smo veseli što je došao baš k nama u razred. On ima duguljasto lice i crnu kosu. Luka je srednje visine i ima vesele smeđe oči i mali nos. Malo je drugačiji od nas. On se rodio gluh pa mora nositi aparatić da bi čuo. Voli se šaliti i često nas nasmijava. Svi mu rado pomažemo. Svaka dva tjedna izmjenjujemo se u sjedenju s Lukom kako bismo se bolje upoznali. Sada ja sjedim s njim i sretan sam što mu mogu pomoći. Enio Biondić, 4.b

Dorotea Rudec, 4.b

11

Neka svaki dan bude Dan djeteta

Snažno sredstvo promocije dječjih prava

Igre u Dječjem tjednu

Prava i odgovornosti idu zajedno Prava su nešto što svako dijete mora ostvariti. Ona su dio

Konvencije o pravima djeteta koja je donesena još prije 18 godina. Ove su godine tiskana ta prava na jeziku bliskom djetetu.

O svemu tome djeca trebaju biti informirana kako bi znala što su prava i kakve su odgovornosti. Kako rastu, djeca imaju odgovornosti u određivanju vlastitog izbora i provođenju svojih prava.

Igralište Dubravka

Igrajući se na dječjem igralištu „Dubravka“, obilježili smo Dječji tjedan. S prijateljima iz 4.c natjecali smo se u nošenju jaja u žlici, skakanju u vrećama i graničaru. Bili smo veseli i sretni što se igramo i što je tako lijep dan! Antonia Matijević, 4. b

Sportski susreti PŠ Čemernica i Rezovac

Da bi djeca svoja prava mogla ostvariti, odrasli se moraju pobrinuti i osigurati im sve što će zadovoljiti njihove potrebe. Što mi možemo učiniti? Ako postavimo piramidu čimbenika koji utječu na ostvarenje prava djece, onda je škola već na samom početku jer njenom obrazovnom i odgojnom zadaćom djeca ostvaruju svoja prava, ali i uče još više odgovornosti.

Različite aktivnosti Proučavajući članke Konvencije posebno bih se zadržala na Članku 29. koji glasi: „Tvoje obrazovanje treba ti pomoći u korištenju i razvijanju vlastitih darovitosti i sposobnosti.“ U našoj se školi zaista vodi velika briga o razvijanju različitih sposobnosti mnogih učenika. Organiziranjem različitih izvannastavnih aktivnosti te satovima dodatne nastave učenici razvijaju svoje sposobnosti gdje dolaze do izražaja različite darovitosti. U školi postoje različite družine: zbor, folklor, ritmičke skupine, recitatorska, novinarska, dramska, literarna, likovna, ekološka, kao i mnogobrojne sportske aktivnosti i discipline. Učenici svojim uspjehom na različitim područjima promiču ime svoje škole, stvaraju već prepoznatljiv imidž, a to je da smo već godinama jedna od najuspješnijih škola u Županiji.

Prepoznavanje darovitosti Sportski susreti Rezovac-Čemernica

U mjesecu svibnju održani su po šesti puta zaredom sportski susreti između PŠ Čemernica i PŠ Rezovac. Ove smo se godine sastali u Rezovcu i natjecali se u šest sportskih disciplina: brzo trčanje, skakanje u vreći, nošenje krumpira u žlici, bacanje loptice u dalj, nogomet i graničar. U natjecanju su sudjelovali svi učenici obje područne škole. Osim sportskih aktivnosti djeca su se međusobno družila te tako razvijala sportski duh i prijateljski odnos. Na kraju druženja proglasili smo pobjednike u pojedinim disciplinama. Susreti su završili uz malu prednost PŠ Čemernica. Budući da nas takva sportska druženja sve vesele, nastavit ćemo i ubuduće naše susrete. Učiteljice PŠ Čemernica

12

Tu se otkrivaju mladi talenti koji će svoju darovitost razvijati i nakon završetka osnovne škole. Dokaz su za to već mnogi učenici, a danas poznati u svojim područjima umjetničkog djelovanja, znanosti, tehnike, književnosti, novinarstva, teologije i sl. Svima je pružena jednaka šansa i svi učenici mogu ostvariti svoja prava samo je na svakom djetetu odluka koliko želi uložiti u svoje obrazovanje, odgoj, odnos prema drugima, kulturu, i sve ono što će mu jednoga dana pomoći da bude uspješan mladi čovjek.

Odgovornost i obveza učitelja Svaki učitelj ima obvezu i vrlo odgovornu zadaću prepoznati te sposobnosti i posebne sklonosti kako bi pomogao djetetu u razvijanju, nadogradnji onoga što već nosi u sebi. Treba mu biti velika podrška i pomoć posebice u situaciji kad dijete „izgubi kompas“, kad izgubi volju ili ga nešto drugo priječi u ostvarivanju zadanog cilja. Učitelj je najzadovoljniji kada u svom naumu uspije, kada vidi rezultate svojega rada jer tada je zadovoljstvo obostrano. Marija Kolarek, 8.a

Ilustracija: Danijela Rajniš, 1. c

Neka svaki dan bude Dan djeteta

Neka svaki dan bude Dan djeteta

Neka svaki dan bude Dan djeteta

Uloga roditelja u životu svakog djeteta

Putovanje ispunjeno nevjerojatnim nagradama i nemogućim izazovima Svaki bi roditelj trebao imati na umu

da je biti roditelj najvažniji „posao“

koji obavlja. Uloga roditelja zahtijeva

razumijevanje, upornost, maštu,

energiju, znanje i strpljenje. Isto

tako svaki roditelj mora prihvatiti činjenicu da u svojoj ulozi ima

uspona i padova .

Odgovornost prije svega Danas se roditelji, više nego ikada, smatraju veoma odgovornim za podizanje svoje djece. No, u odgoju djece sudjeluju bake, djedovi, prijatelji, nastavnici te tako doprinose i pomažu životu obitelji. U obitelji trebaju djeca ostvariti svoja neotuđiva prava. Tako jedan od članaka Konvencije o pravima djeteta govori da „tvoja obitelj ima odgovornost pomoći ti da naučiš ostvarivati svoja prava te osigurati njihovu zaštitu.“ Prema tome djeca imaju neotuđiva prava – da budu nahranjena, odjevena, udomljena i zaštićena. Imaju pravo na emocionalnu nježnost, uvažavanje njihovih osjećaja i postupaka kao i provesti svoje rane godine zaigrano i spontano. S vremenom, kad počnu odrastati, roditelji im daju određene odgovornosti i kućne obveze.

Roditelj kao uzor Bez određene selekcije djeca upijaju verbalne i neverbalne poruke poput spužve. Slušaju ih, gledaju i oponašaju njihovo ponašanje. Zato bi svaki roditelj trebao imati na umu da on mora: zadovoljiti fizičke potrebe djece, štititi djecu od fizičkih i

Radionica s roditeljima

emocionalnih povreda i boli, zadovoljiti potrebu za ljubavlju, pažnjom i nježnosti te pružiti djeci moralne i etičke smjernice.

Očima djeteta Što više razumijemo djecu, više im možemo pomoći i podržati ih.Jeste li se sreli s ovim pitanjem: „Kako to da odrasli zaborave kako je to bilo kad su oni bili djeca? I oni su nekada bili mali.“ Jedan od načina je prisjećajući se svog djetinjstva i zamišljajući svijet s gledišta djeteta. Jer djeca razmišljaju na drugačiji način od odraslih. Roditelji imaju obvezu poštivati dječja prava, ali i kao odrasle osobe moraju naći ravnotežu između djetetovih želja i mišljenja o tome što je za njih sigurno i dobro.

Djeca obogaćuju život Sve što će pružiti svome djetetu, bit će vraćeno jer djeca pružaju bezuvjetnu ljubav, otkrivaju u roditeljima ono što sami ne primjećuju, pružaju priliku da razmislite o svojim vrijednostima, stavovima, priliku da osjete veselje, zadovoljstvo, da se odmore od svog života odrasle osobe. Zato nije čudno kad kažu djeca su najveće blago.

Zato svaki roditelj treba nastojati provoditi što više vremena sa svojom djecom jer je to jedan od najvećih poklona koji si svaki roditelj može darivati.

Svako je dijete jedinstveno Djeca moraju osjećati da su voljena i prihvaćena kakva jesu, a ne samo kada učine nešto dobro. Roditelji trebaju govoriti djetetu da ga vole jer će se tako osjećati voljeno, sigurno i zaštićeno. Pohvaliti ih za pokušaj, bez obzira na rezultat. Pomoći im, ali im i pokazati da imaju povjerenja u njih. Svako je dijete individua za sebe i te pojedinačne razlike kod djece treba poticati i cijeniti. Ako dijete griješi, svojim mišljenjem roditelj treba dijete naučiti, a ne povrijediti ga. Postaviti mu jasne granice i dosljedne granice i očekivanja. Potrebne su im granice u okvirima u kojima mogu birati, snositi odgovornost i postizati uspjeh. Još više informacija o roditeljima i dječjoj dobi na stranici: www.kidscount.com Mihaela Lulić, 8. a

I mi smo učili o pravima djeteta Na satu razrednog odjela i likovne kulture obilježili smo Dan djeteta. Radionicama smo poučile djecu o njihovim pravima i odgovornostima u

obitelji te u razrednom odjelu. Učenici 1. i 2. razreda PŠ Milanovac zajedno su napravili plakat kojim su pokazali kako su realizirali temu o pravima djeteta. Željka Krznarić i Ivanka Ključec, učiteljice

Dječji tjedan PŠ Milanovac

13

Neka svaki dan bude Dan djeteta

Svjetski dan djeteta – 3.listopada

Igre bez granica S puno dobre volje, radosti ali i željom za pobjedom učenici 1.a i 1.b sa svojim učiteljicama Nadom Bušić i Dubravkom Mioković održali su na školskom igralištu natjecanje u igrama spretnosti. Discipline su bile: trčanje, hodanje u vrećama, nošenje vode i krumpira u žlici. Učenici su ovo lijepo i sunčano jutro proveli na zraku u igri koja je zasigurno svakom malom prvašiću dobrodošla nakon pisanja, čitanja, crtanja i učenja. Najveseliji

i najglasniji bili su pobjednici u svakoj disciplini za koje je uslijedila nagrada. U holu škole učiteljica Kornelija Šarić i pedagoginja Dragica Moslavac priredile su izložbu dječjih radova podsjećajući koliko je važno za svakoga čovjeka imati sretno djetinjstvo i biti sretno dijete. Uz obitelj škola svakako mora biti jedno od okružja gdje će svako dijete osjećati dobro i sretno.

vreće su uvijek izazov

Fran Domagoj Tomac, 6.a

Dijete ima pravo biti dijete!

zovac ava, 1. r. PŠ Re i mi imamo pr

Polazeći od te rečenice, različitim smo aktivnostima obilježili Međunarodni dan djeteta. Zajednički smo uredili panoe škole. Prikupili smo priče i pjesme o djeci. Obrađujući ih, upoznali smo svoja prava. Razgovarali smo o važnosti svakoga prava te izradili plakat koji će nas na to podsjećati. Ispisivali smo poruke odraslima na SRZ-u, obrađivali

smo temu: svi isti - svi različiti. Zaključili smo da su sva djeca svijeta, bez obzira na boju kože, jednako važna. Razgovarali smo o djeci koja nisu toliko sretna kao mi te uvidjeli za koliko toga trebamo biti zahvalni. Tjedan posvećen djeci, nama, završili smo, a kako drugačije, nego igrom i plesom! Učenici PŠ Rezovac

Dječja parlaonica Piše: Krešimir Baturina, 8.a Na blok – satu hrvatskoga jezika koji je bio planiran kao sat lektire analizirali smo poznatu pripovijetku D. Šimunovića „ Alkar“. Naša je razrednica prof. Renata Sudar zamislila i ostvarila nešto vrlo zanimljivo – parlaonicu. Rasprava se vodila između afirmacijske i negacijske skupine. Afirmacijska je skupina trebala iznijeti argumente kojima bi odobravali ljubav dvaju glavnih likova, a druga, negacijska skupina trebala je pripremiti argumente kojima ne odobravaju ljubav Marte i Rašice. Na početku rasprave nije bilo baš puno kandidata koji bi se uključili u raspravu, no kako je rasprava odmicala, i dragocjeno vrijeme teklo, ubrzo su se svi sudionici parlaonice uključili i unijeli se u raspravu sa svojim argumentima i tvrdnjama.

14

bili smo glasni u parlaonici

Atmosfera u razredu bila je odlična, a nama je svima bilo zanimljivo, uzbudljivo i poučno. Ali ipak bih morao nešto istaknuti, a to je da su djevojke možda malo bolje to odradile od nas dječaka. Pitate se zašto?

Naravno ipak smo mi „muškarci“. Ne može se baš reći koja je skupina pobijedila jer i jedni i drugi smo bili uvjerljivi u izlaganju svojih činjenica. No, to nam naravno i nije bio cilj.

Tema je djela bila ljubav, a kada je ljubav u pitanju, djevojke su mnogo romantičnije i osjećajnije od nas dječaka pa se i podrazumijeva da su najviše s njihove strane dolazile izjave: „Ljubav nema granica“ i „Ljubav je jača od svega.“

Na kraju mogu reći da je ovo jedan vrlo zanimljiv način pristupa lektiri i dobra ideja kako bismo se odmorili od pisanja dnevnika čitanja, a što je najvažnije, mi smo se našli u tome i doprinijeli dobrom radu svojom velikom zainteresiranošću.

Izazov ili tugovanje nad sudbinom Nakon održanog predavanja o stresu prof. psihologije Sandra

Matošina Borbaš napisala je sažetak za sve čitatelje Hlapića.

a Borbaš Sandra Matošin

PŠ Čemernica

Kulturne ustanove grada Krajem mjeseca listopada održali smo izvanučioničku nastavu. Posjetili smo kulturne ustanove grada Virovitice. Prvo smo u kazalištu pogledali zanimljivu predstavu „Pričam ti priču“, a zatim smo posjetili Gradsku knjižnicu i čitaonicu gdje smo obišli dječji odjel i odjel za odrasle. Mnogi su bili oduševljeni multimedijalnim odjelom. Bez obzira na kišu, koja nas je taj dan pratila, otišli smo i do našeg lijepog dvorca u kojem je smješten Muzej. Pogledali smo povijesnu, likovnu i arheološku postavu. Bilo je zanimljivo i poučno. Time smo ostvarili jedno od prava djeteta o kojemu smo razgovarali na satovima SRZ- a, a to je da svako dijete ima pravo na kvalitetno obrazovanje koje mu treba pomoći u korištenju i razvijanju vlastitih darovitosti i sposobnosti. Monika Mikolčić, 4. r. PŠ Čemernica

Stres je stanje ili osjećaj u kojem se nalazi određena osoba kada smatra da zahtjevi u njenom životu premašuju osobna i društvena sredstva koja ta osoba ima na raspolaganju. Ljudi ne osjećaju stres kada imaju dovoljno vremena, iskustva i sredstava da se nose s nekom situacijom. Suprotno tomu, osjećaju veće količine stresa kada smatraju da ne mogu ispuniti zahtjeve koji su postavljeni pred njih.

Stresor • vanjski događaji koji je “okidač” za pojavljivanje stresa – onaj događaj koji izazove stres kod osobe Vrste stresora se razlikuju ovisno o dobi: • do 14 godina – primarni su obiteljski stresori (dakle najveći stres predstavljaju poremećeni obiteljski odnosi jer je obitelj najvažnija) • 15 do 17 godina – stresori u vršnjačkim odnosima • 18 do 20 godina – akademski stresori (vezani uz školu ili posao) Neki se stresori zavisno od dobi percipiraju kao veliki ili mali, npr. odvajanje od roditelja koje je stresno s 5 godina starosti djeteta, a izazovno s 15 godina starosti djeteta.

Razlike u obrani od stresa po spolu U prvih 10 godina života dječaci su osjetljiviji od djevojčica dok je u adolescenciji obratno – djevojčice su osjetljivije na stres od dječaka. Inače, postoji tzv. muški i ženski način suočavanja sa stresom, specifičan za svaki spol: • maskulin stil – suočavanje usmjereno na problem, muške se osobe pokušavaju riješiti stresa na način da riješe problem koji je izvor stresa, • feminin stil – suočavane usmjereno na socijalnu podršku i izbjegavanje,

ženske osobe više vole tražiti podršku prijatelja u situacijama kad su pod stresom i puno će rjeđe usmjeriti svoje vrijeme i energiju da riješe problem. Tu je, dakle, ona dobro poznata razlika između muškaraca i žena kada se kaže da žene mogu beskrajno analizirati i raspravljati o problemima, a muškarci ne. No, one se na taj način rješavaju stresa.

Razlike u reakciji na stres djece i odraslih S dobi opada korištenje obrambenih mehanizama (regresija, izbjegavanje, racionalizacija, negiranje...), a rastu strategije suočavanja sa stresom koje uključuju punu upotrebu kognitivnih i emocionalnih kapaciteta – svjesno i odgovorno suočavanje s poteškoćom ili problemom koji izaziva stres.

Veći stresori u životu su: • smrt člana obitelji, posebice roditelja • bolest – bilo vlastita, bilo roditelja ili braće i sestara • tjelesne ozljede (namjerne ili nenamjerne) • spolni razvoj (posebno ukoliko se osoba prerano ili prekasno spolno razvija) • razvod roditelja ( hoće li se doživjeti kao veliki ili manji stres ovisi o ponašanju roditelja tijekom i nakon razvoda) • škola i školske obveze • ispiti i ispitivanje (ispitna anksioznost se javlja u prvom razred OŠ, a najviša je od 9 do 12 godine). Stres je nešto što je neminovno svakome u životu. Ono što bilo tko može izabrati je kako će se nositi njime. Hoće li ga shvatiti kao izazov te ga „iskoristiti“ da napravi nešto bolje ili će ga iskoristiti za analizu svojih problema te tugovati nad svojom sudbinom. Ja preporučam ovo prvo.

učenici PŠ Čemernica u Gradskoj knjiižnici

15

Gost Hlapića

Stres je naša svakodnevica

Svaki se učenik susreće s problemom učenja Učenje, riječ tako kratka i jednostavna, a u sebi krije mnoge probleme. Neki ga vole, većina ipak ne. Mnogo je načina na koje se može učiti. Svatko tko uči, ima svoj vlastiti način i vjerojatno misli kako je taj najbolji. Ono što smo do sada spoznali je koliko je teško učiti. Novo gradivo trebalo bi učiti redovito, a isto tako redovito ga i ponavljati. Ako je moguće, trebalo bi učiti u miru i tišini, izbjegavati istovremeno gledanje televizije ili slušanje glazbe. Ne valja učiti ležeći u krevetu jer nam se pri tom često pridrijema i sposobnost učenja se smanjuje. Nije dobro tijekom učenja žvakati žvakaću ili jesti. Ogladnimo li, najbolje je napraviti stanku u učenju. Ne samo da se tako slabije uči, nego i knjige mogu doći u opasnost. Kako bi zapravo trebalo učiti? Nisam sasvim siguran. Evo kako izgleda moje učenje. Ovisno je o tome kada idem u školu. Ako

sam u školi prije podne, po dolasku kući ručam i malo se odmorim. Obično pogledam neku humorističku seriju na televiziji ili odigram igricu na Playstation-u. Nakon sat i pol krenem u svoju sobu i, ne uvijek rado, primim se učenja. Učim obično predmete za sljedeći dan, a krenem s onim koji mi je draži. Prvo pokušam riješiti zadaću, a ako se radi o novoj lekciji, tada ju prvo naučim, a onda rješavam zadaću. Idem li u školu poslije podne, nastojim zadaće riješiti odmah nakon škole jer kasnije imam druge obveze. Nakon doručka završim zadaću koja mi je ostala i krenem s učenjem. Učim u svojoj sobi, za pisaćim stolom, u tišini. Novu nastavnu jedinicu pročitam naglas nekoliko puta i pokušam ju ponoviti. Tek kad ju znam prepričati i

Ilustracija: Jakov Teskera, 6. a

Uspješna škola

Kako organizirati učenje

odgovoriti na pitanja ispod teksta, znam da sam ju naučio. Za ponavljanje lekcija obično je dovoljno da ih samo pročitam u sebi. Većinu gradiva učim iz knjige. Ponekad koristim i CD. Zanimljive stvari mogu se naći i u Dječjoj enciklopediji. Za sadržaje koje ne razumijem, zamolim roditelje ili baku da mi pomognu. I oni sami ponekad uzmu moje bilježnice i knjige i ispitaju me gradivo. Znaju biti gori od učitelja. Tatu molim za pomoć kada me zanima nešto s Interneta. Vidite, za uspjeh djeteta važnu ulogu ima obitelj. Moje učenje nekad više liči mučenju, ali do sada daje rezultate. Pokušajte i vi! Filip Žigman, 5.c

Stručno usavršavanje učitelja i stručnih suradnika

Uspješna škola Upravni odjel za prosvjetu, šport i tehničku kulturu VPŽ-e organizirao je trodnevni stručni skup pod

nazivom Uspješna škola. Voditeljice radionica bile su

Gorana Hitrec i Vlatka Domović iz Pučkog otvorenog učilišta, trenerice u programu Korak po korak. Iz naše su škole sudjelovali učitelji Goran Kozlinger, Snježana Volenik, Sanja Pavelko, ravnatelj Josip Strmečki i pedagoginja Dragica Moslavac. Domaćin je susreta bila OŠ Eugena Kumičića u Slatini. Ciljevi edukacije školskih timova bili su: kako u školama kreirati zajedničku viziju i kako ostvariti ciljeve, pružiti bolje razumijevanje procesa promjena, upoznati s procesom razvoja akcijskoga plana radi poboljšanja kvalitete škole kao i pokazati kako učitelji mogu razvijati bolju suradnju s učenicima i roditeljima. Sve promjene u društvu traže i promjenu metoda, vještina i strategije rada. Zato je i jedan od ciljeva radionice bio razvijanje vještina i strategija koje osnažuju kapacitet škole

16

kako bi upravljala promjenama.

timski rad učitelja u radionici

Svaka je škola trebala napraviti akcijski plan u kojem je morala odrediti prioritet ili područje na kojemu će biti težište. Za to su morale odrediti i vremenski period u kojemu će se to provoditi. Jedan od prioriteta u našoj je školi poboljšanje uspjeha slabije uspješnih učenika iz hrvatskoga jezika, matematike, fizike, kemije, biologije, zemljopisa i povijesti. Kako bi se realizirao akcijski plan, provest će se inicijalni ispiti iz spomenutih predmeta u svim 8.razredima jer će učenici ove godine prisustvovati vanjskom vrjednovanju. Pojačat će se i sati dopunske nastave. Nakon povratka iz Slatine tim

škole organizirao je na Vijeću učitelja u dva dijela ove radionice za sve učitelje naše škole radi stručnog usavršavanja. Učitelji su pisali, čitali, izlagali, uspoređivali i obavljali sve aktivnosti i rješavali zadatke postavljene u svakoj radionici. Na kraju su istaknuli svoje dojmove i doživljaje, dali svoje prijedloge i sugestije kako bi još više poboljšali međusobnu suradnju, ali i suradnju s roditeljima. I na kraju – „Uvijek imaj na umu sadašnjost koju stvaraš. To bi ti trebala biti budućnost koju želiš“ – citat iz prezentacije pedagoginje Dragice Moslavac kojim su završene radionice. Renata Sudar, prof.

Ovo je škola kojoj se svi vesele Uvijek je odlazak na zajednički izlet

posebno uzbuđenje za sve učenike. Za nas je ovo bilo još uzbudljivije jer smo odlazili u Školu u prirodi

u kojoj smo ostali tjedan dana.

To je dio redovne nastave učenika

razredne nastave. Na poseban ćemo način učiti, promatrati, upoznati

kulturne znamenitosti gradova koje

ćemo posjetiti.

Pješčane plaže Splita, brački kamen Nestrpljivo smo čekali dan kada ćemo krenuti u Split. Putovali smo cijelu noć i ujutro smo stigli u Split. Prvo smo upoznali našu novu obitelj – osoblje vile Mikice i dogovorili pravila ponašanja kako bi nam zajednički boravak ovdje bio što ugodniji. Prije podne obišli smo plaže Bačvice i Firule i vidjeli bazen za vaterpolo. Sutradan smo nakon nedjeljne mise išli trajektom na otok Brač. Neki su se prvi puta vozili trajektom pa su bili posebno uzbuđeni. Cijeli smo se dan kupali, tražili školjke i zanimljive kamenčiće.

Čuvena trogirska katedrala i Hajdukov stadion U ponedjeljak smo krenuli na izlet u Trogir. Putem smo vidjeli puno plastenika u kojima se sadi povrće i cvijeće. U Trogiru smo posjetili katedralu čiji je kameni portal izgradio majstor Radovan u 13. stoljeću. Kupili smo si razne suvenire koji će nas podsjećati na taj grad. Na povratku iz Trogira obišli smo Hajdukov stadion u obliku školjke na Poljudu i optrčali jedan krug oko njega. U utorak smo bili u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu. Vidjeli smo mnogo starih i zanimljivih predmeta: svjetionik, brodove, amfore, torpeda, puške, podmornice, …

kula od pijeska

Nema Splita do Splita

Odlični plivači Poslije podne smo imali natjecanje u plivanju. Kod djevojčica 1. mjesto je osvojila Dorotea Fereža, 2. mjesto Ivana Cajlan, a treće Dora Županić, sve iz 4.b razreda. Kod dječaka najbrži je bio Filip Poslek iz 4.b drugi je bio Renato Bošnjak iz 4.c, a treći Luka Kusturić iz 4. b.

Poseban osjećaj – obilazak spilje U srijedu smo autobusom išli u spilju Vranjaču koja je od Splita udaljena oko 20 km. Kada smo tamo stigli, dočekao nas je barba Marko koji nam je govorio o špilji i vodio nas po njoj. Stepenicama smo došli do 85 m pod zemljom i tamo smo se slikali. U špilji ima jako zanimljivih oblika koje je stvorila priroda. U znak zahvalnosti otpjevali smo pjesmu za barba Marka.

Misice i misteri Navečer smo imali izbor za misicu i mistera Bačvica. Miss je bila Ivana Cajlan iz 4. b, prva pratilja Katarina Vuzem iz 4. c, a druga Darija Modrić iz 4. b. Mister Bačvica je bio Rene Prugovečki iz 4. b, prvi pratitelj Filip Poslek iz 4. b, a drugi pratitelj Mario Lebinac iz 4.c.

vode u palaču. Dodirnuli smo palac Grgura Ninskog i poželjeli želju. Prošli smo ulicom koja se zove „Pusti me proći“ jer je jako uska. Navečer smo imali pidžama-party i bilo je veselo.

Imresivan Marjan i bogata splitska tržnica U petak smo se popeli na vrh Marjana. Vidjeli smo hrvatsku zastavu i otpjevali pjesmu Marjane, Marjane. S vrha brda lijepo se vidio cijeli Split, otoci Brač i Šolta i planine Kozjak i Mosor. Posjetili smo i tržnicu ribom. Vidjeli smo lignje, sipe, hobotnice, jastoge i ribe o kojima smo učili na satovima prirode. Nakon ručka otišli smo se na plažu pozdraviti s morem. Kupali smo se i gradili u pijesku brdo Marjan, kopali špilju Vranjaču i rijeku Jadro. Poslije večere slijedila je dodjela priznanja za najuredniju sobu. Bila sam sretna što je to bila baš naša soba: Mini Hops. Ujutro u subotu krenuli smo kući. U Splitu mi je bilo jako lijepo, ali sam jedva čekala da vidim svoje roditelje i ispričam im o svemu lijepom što sam doživjela. Ivana Kovačić, 4.b

Nezaobilazni palac - želje, želje… i pidžama - party U četvrtak smo obišli znamenitosti grada Splita. Posjetili smo Dioklecijanovu palaču koju je dao izgraditi rimski car Dioklecijan početkom 4. stoljeća. Vidjeli smo zlatna, srebrna, željezna i mjedena vrata koja

kako smo uskladile boje

17

Putovanja - Škola u prirodi

Split – rujan 2007.

Putovanja - maturalac

Od zlatnog žita do plavetnog mora

Bogatstvo, blještavilo, biserje, Biograd, Bolero (koliko B!!!!!!)

odmor u Šibeniku

Kako je teško dočekati kraj 7.r.! Pitate se zašto? Odgovor je jednostavan.

Cijelu smo školsku godinu živjeli za dan kad ćemo krenuti na zajedničko

putovanje, čuveni maturalac. Nakon bezbrojnih dogovora i prepirki odlučili smo se na kraju sedmog razreda za maturalac u Biograd na Moru.

lovima restorana

primaljivi sadržaji na sto

Uh, ne smijem ništa zaboraviti Večer uoči putovanja nekoliko sam puta pakirala torbu. Osvanulo je dugo očekivano jutro. Na licima roditelja, koji su nas ispraćali, oslikavala se zabrinutost, na našim uzbuđenje, radost i želja da što prije krenemo. „Javi se kad stignete! Budi dobra! Slušaj razrednicu!- čule su se zadnje upute brižnih majki i očeva dok je vozač okretao ključ. „Starci uvijek dave“ – komentirali smo kroz smijeh mašući im.

Sunčano jutro, sneni učenici… Jutro je bilo lijepo i sunčano. Pred nama je lijeno vijugala široka cesta uz koju su se

18

nizala bogata slavonska sela. Sneno sam promatrala mirnu ravnicu, plodna polja i zelene livade okićene biserjem jutarnje rose. U autobusu je bilo zabavno i bučno. Neki su pokušavali spavati dok su se oni veseliji, smijali i pjevali. Nakon dužeg putovanja stigli smo u Liku. Ceste su postajale strmije, a planine sve više. Nizala su se sela, zbijena i mala. Naslućivala sam blizinu mora iza dinarskog krša. Osjećala sam kako mi već viđeni pogled na blještavo plavetnilo mora koje se u daljini stapa sa sunčanim nebom zaustavlja dah! Ubrzo smo stigli u blistavi suncem okupani Biograd. „Kako je dobro udahnuti miris mora, soli i maestrala!“pomislila sam na putu prema hotelu Bolero. Još isti dan požurili smo na kupanje. Navečer smo šetali, zabavljali se i pjevali u dvorištu hotela. Svjetla u sobama su se gasila u 24 sata, ali to nije značilo da smo i spavali. Priče i smijeh potrajali su do kasno u noć. Već prve večeri sklopljena su brojna poznanstva, a rođene i neke nove ljubavi.

Poučni sadržaji ostavili snažan dojam Maturalac je osim zabavnih svakodnevno imao i poučne sadržaje. Obilazak Zadra, Šibenika i slapova Krke bile su važne točke

u planu ekskurzije. Zadar – od graditeljske baštine u ovom gradu najveću pozornost privlače ostaci velikog rimskog foruma i dvije crkve. Mnogi smatraju da je pročelje katedrale sv. Stošije najljepše među dalmatinskim crkvama. Crkva sv. Donata najvažniji je spomenik srednjovjekovnog hrvatskog graditeljstva. Sagrađena je početkom 9.st., a nazvana je po zadarskom biskupu Donatu. Treći smo dan posjetili šibenske crkve i muzej. Saznali smo mnogo zanimljivosti o povijesti ovog prelijepog dalmatinskog grada. Kristalni slapovi Krke očarali su nas svojom rajskom ljepotom.

Tesla je naše gore list Nakon zanimljivih, ali napornih obilazaka kulturnih znamenitosti uživali smo plešući ili tulumareći po sobama. Večer uoči povratka nitko nije spavao. Veliki razgovori malih ljudi potrajali su do jutra. Peti je dan bio i posljednji u Biogradu na Moru. Ušavši u autobuse, bacili smo zadnji pogled na bijeli, suncem okupani grad i blistavi azur mora. Na povratku kući obišli smo rodnu kuću svjetski čuvenog fizičara (naše gore list) u Smiljanu. Doživljaj je bio zaista impresivan. Vožnja, pjevanje u autobusu, šale, i evo nas pred Viroviticom. Odbrojavali smo zadnje sekunde do dolaska pred našu školu gdje su nas čekala vesela lica roditelja. Pošli smo kućama ispunjeni brojnim dojmovima i bogatiji za sjećanje na pet čudesnih dana koje nikada nećemo zaboraviti. Renata Kočan, 8.b

Putovanja - Traunreut

Partnerstvo škola i gradova

Druženja, susreti i doživljaji Svake se godine obnavlja

prijateljstvo i partnerstvo škola

u Virovitici i Traunreutu. Jedne

godine mi odlazimo tamo, a

druge godine njihovi učenici i

učitelji dolaze k nama.

Ugodno putovanje i dolazak Putna groznica! Frka-panika! Što ako zaboravim ovo…, ajoj… moram kupiti bon za mobitel… To su bile rečenice koje ste mogli čuti od nekolicine nas koji smo išli na međunarodnu razmjenu učenika u Traunreut. Sve u svemu, svi smo bili uzbuđeni. I dan do dana evo nas pred školom čekamo autobus. Većina nas je došlo pola sata ranije, ali imali smo i spavalica. Došlo je i vrijeme polaska. Mame i tate mašu, neki i plaču, a pola autobusa vrišti jer ih se riješilo bar na 6 dana. Taman kad je putovanje počelo punom parom, Ivan se sjeti da je ostavio mobitel. Što je-tu je – nema natrag pa je Ivan 6 dana bio bez mobitela. Put je prošao OK, došli smo u Traunreut, brzo saznali tko je čiji gost, malo se počastili te pošli svojim domaćinima.

Razgledavanje znamenitosti i prijam kod gradonačelnika U utorak (drugi dan) posjetili smo dvorac Heinz von Stein koji je prilično strašan, a odmah nakon toga krenuli smo u pivovaru. Mnogi su jedva čekali da izađemo jer je doista bilo toplo, a nekima je strašno zaudarao miris hmelja. Kasnije smo svi na poklon dobili sokove, a onda smo se bacili

na razgledavanje grada. U srijedu smo u školi i dobili ludi zadatak – baciti jaje s prvog kata škole, a da se ne razbije. Dobili smo malo žice, gumenu rukavicu, vate… i rezultat u većini grupa bilo je-čitavo jaje! Poslije toga posjetiti smo gradonačelnika koji nas je srdačno dočekao i darivao poklonima.

strmijim mjestima…Mi cure smo se lijepo družile s pedagoginjom penjući se polako do vrha. Bilo je tu svega…Noga koje su upadale u blato, onih koje su poskliznule (više puta) i slično. Planine su prekrasne i jedan dio me podsjeća na brazilsku Glavu šećera.

Kako uzbudljivo! Vlak vozi u „srce“ zemlje Nakon ručka i odmora krenuli smo u rudnik soli. Jedna od svih super stvari bio je vlak koji nas je vodio u samo « srce » zemlje, a jurio je otprilike 50 – 60 kilometara na sat. Imali smo i super brzi tobogan koji nas je sve natjerao da vrištimo kao nikada. Poslije cjelokupnog razgledavanja dobili smo mali paketić soli-uspomenu na ono što će se teško zaboraviti. Nakon toga svi smo išli u trgovački centar i nakupovali se (naročito cure). No, navečer nas je čekala poslastica – 3 sata u mjesnom discu (od 19,30 do 22,30)! I još k tome su sokovi bili besplatni. Plesalo se, pjevalo… nešto neopisivo! Nakon toga, onako umorni i iscrpljeni od plesa odlazimo doma. Došao je i četvrtak. Putovali smo do neke planine, a onda smo išli na nju žičarom. E, onda je slijedilo ono pravo. Penjali smo se na strmine, spuštali na još

učiteljica Marija, rav natelj škole u Tra unreutu i pedagoginja Drag ica

Sportski tereni u Münchenu I zadnji dan je zazvonio na vrata, no on nije bio ništa manje zanimljiv. Autobusom do Münchena nam je trebalo dobrih sat vremena, ako ne i više, no dečki bi se vozili ako treba i pet sati samo da vide tu čuvenu Allianz arenu u kojoj se održavalo svjetsko nogometno prvenstvo! Vidjeli smo sve – od loža za sponzore do kabina za nogometaše koje su imale i jacuzzi. Navodno se trava obrađuje svaki dan. Nakon obilaska same arene išli smo u omiljenu zabavu cura – još jednu kupovinu! Ali ovaj put u Münchenu! Poslije ludog provoda idemo natrag u Traunreut pakirati torbe. Sutradan smo došli pred školu, oprostili se od svojih domaćina i «zapalili» za Viroviticu! Osjetili smo malu nostalgiju, ali i osjećaj zadovoljstva. Dona Krišto, 6.d

19

Putovanja

Uzbuđenja ljetnih praznika

Ludi provod u Beču Koliko god mi nestrpljivo očekivali

ljetne praznike,nakon samo nekoliko tjedana ne znamo što bismo sa

sobom. Kako bih zanimljivo provela

praznike, odlučila sam otputovati k sestrični u Beč. Očekivala sam ludi

provod, a tako je i bilo.

Prvi dani Poslije pet sati putovanja stigla sam u Beč. Kada sam izašla iz auta, prvo sam se zgražala gradskom smogu, no s vremenom sam se navikla i na to. Prvih sam nekoliko dana obilazila parkove i zgrade u društu svoje sestrične. Gužva je bilo posvuda, gdje god se okreneš, svuda turisti, turisti i samo turisti. Posjetile smo katedralu sv. Stjepana, ispred katedrale bili su kipovi obojeni u zlatnu, srebrnu i brončanu boju. Ali da štos bude veći, bili su to pravi ljudi, koji su mirno stajali kao pravi kipovi, i tako su ih prolaznici slikali ne pomišljajući na taj trik. Kad bi se neki pomaknuo, poplašio bi sve oko sebe. U katedralu smo jedva ušli kolika je bila gužva, fotići su samo blicali. Hodajući po Beču, naišle smo na zgradu opere i na kako Bečani zovu tu zgradu Rathaus, mjesto gdje dolaze poznate face malo šetati po crvenom tepihu. Obišli smo „Kuću“ austrijskog predsjednika, što ja baš ne bih nazvala kućom nego duplim dvorcem, vidi se da im predsjednik nije baš skroman, no dobro. Oduševio me Vrt ruža, vrt u koji svaka zvijezda pri posjetu Beču zasadi jednu sadnicu ruže. Na svakoj ruži piše ime onog tko ju je posadio. Prolazeći Bečom, ugledala sam trgovine poznatih modnih dizajnera, Gucci, Armani…

Schönbrunn, Zoo, kupovanje u Beču Posjet Schönbrunnu bio je izvrstan pogodak. Prvo smo nekoliko sati obilazile Zoo vrt Schönbrunn. U zoološkom je bilo toliko životinja da nam nije bilo dovoljno pet sati da ga cijelog obiđemo. Meni su se

20

Zoološki vrt

posebno dopale pande, polarni medvjedi i morski lav koji je spavajući na kamenu toliko hrkao…napokon smo stigli i do Schönbrunna poznatog dvorca Marije Terezije. Posjetile smo i mali dvorac na brježuljku. „Ne dolazi se u Beč svaki dan“ rekla sam. S brežuljka se vidio cijeli Beč, pogled je bio prekrasan, a lijepo posađeno cvijeće ispred velikog dvorca izgledalo je poput tepiha. Spustivši se dolje, veliki je dvorac bio tek pravo čudo. Pred nama je stajao veliki žuti dvorac, izgrađen nekoliko stotina godina prije. Kako bi se odmorile, sjele smo na klupu pokraj fontane i zalijevale se vodom iz fontane kao rashlađenje. Prošle smo ispod velikog oluka ispletenog tamnocrvenim ružama. Prošetale smo i schönbrunnskim parkom gdje je jedino bio hlad, a pri tome su nam vjeverice jele iz ruku. Jedva smo čekale da dođemo u stan i ispružimo se na krevet. Sljedeći smo se dan provozale podzemnim brzim vlakom što ga oni zovu urban do trgovačkog centra. Kupovanje mi nije teško palo

jer sam velika “šopingoholičarka” pa mi je poslužio kao šlag na torti. Taj dan i nije bio toliko naporan kao onaj prethodni. Bar smo se malo odmorile.

Pogled na cijeli Beč Posljednjih nekoliko dana doslovce smo uživale. Išle smo na kupanje, a usput smo se i osunčale. Nas dvije nismo izlazile iz vode. Još smo posjetile i Dunavski toranj, visok 173 m. Od tamo smo vidjeli cijeli Beč, pogled je još impresivniji od Schönbrunnskog brežuljka. Najzanimljivije je to što je na vrhu Dunavskog tornja restoran koji se okreće. Naravno pokraj Dunavskog tornja bio je i Dunavski park pun fontana, zelenila i cvijeća.

Povratak kući Koliko god mi je bilo lijepo u Beču, jedva sam čekala doći kući vidjeti svoje roditelje, sestru i prijatelje. „Gdje god bio, svugdje je lijepo, ali kod kuće je najljepše.“ Iva Ljubanović 6.a

Biseri slavonske ravni Terenska je nastava kao jedan oblika realizacije mnogih nastavnih

sadržaja. Ovaj smo put u lipnju 2007. iskoristili jedan topao dan i s našim

nastavnicama krenuli put Jankovca. Tada još Park nije imao status koji danas

ima. 12.9.2007. inauguriran je u Asocijaciju europskih geoparkova. Uvrštenje Parka prirode Papuk u UNESCO – ovu mrežu geoparkova jedno je od pripreme za terensku

nastavu

Pripreme za terensku nastavu Prije samoga polaska na teren, dobili smo zadatke dobre proučiti put na topografskim kartama našega zavičaja. Sadržaji su se realizirali u korelaciji više nastavnih predmeta. Nositelj aktivnosti bila je geografija, a ostali su predmeti bili: hrvatski jezik, matematika i priroda. Osim karata proučili smo zemljovid Hrvatske gdje smo našli točan položaj Parka prirode Papuk i pripremili kompase, toplomjere i pribore za crtanje. Nakon priprema nestrpljivo smo očekivali dan polaska.

U pozadini: Geološki spomenik prirode Rupnica

Park prirode – zaštita rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta Nakon sat i pol vožnje stigosmo do Jankovca, jedna od najljepših gorskih dolina na sjevernim obroncima Papuka i poznato planinarsko izletište. Dočekali su nas stručni vodiči koji su nas upoznali sa znamenitostima Parka prirode Papuk. Hodali smo i promatrali ljepote, jedna od njih je slap Skakavac koji je tada skoro presušio, penjali smo se uskom stazom do staklarskog groblja i prošli pokraj ogromnih bukvi za koje nam je vodič rekao da su stare više od stotinu godina. Spuštali smo se do groba grofa Jankovića koji nismo uspjeli pobliže pogledati jer je bio zatvoren radi renoviranja.

Rupnica – jedinstven lokalitet u Hrvatskoj Lokalitet Rupnica proglašen je još 1948. god. prvim zaštićenim spomenikom prirode u Hrvatskoj. Predivno je izraženo

najvećih priznanja prirodne vrijednosti tog zaštićenog područja. stubasto lučenje vulkanskih stijena. Tko prvi put ugleda te poredane stupove, ostaje zadivljen i iznenađen spoznajom da je to djelo prirode, odnosno vulkana.Slične su morfološke stijene u svijetu poznate u Novom Zelandu, Češkoj i Nacionalnom parku Yellowstone. Iskoristili smo ovaj prirodni fenomen za fotografiranje.

utjecaja ljudi. Zato je i cilj ovakve nastave razvijati svijest o očuvanju prirodne baštine i ljepota Lijepe Naše. Tekst: Petra Kozjak, 7.a Izvori s Interneta: Iva Ljubanović, 6.a

Korelacija nastavnih sadržaja Svoja smo zapažanja i doživljaje bilježili na različite načine. Na satu hrvatskoga jezika ponavljajući gradivo i nadahnuti ljepotom prirode, stvarali smo stilska izražajna sredstva, onomatopeju, metafore što smo oblikovali u pisanom izražavanju. U matematici smo rješavali zadatke vezane za podatke s poučnih tabli u Parku prirode, a na satu prirode smo promatrali biljke, njihovu građu, mjerili temperaturu vode i slično, dok nam je na satu geografije cilj bio upoznati se s osnovnim obilježjima Parka prirode Papuk s naglaskom na Jankovac i Rupnicu tj. upoznati geološku raznolikost te istaći vrijednu povijesnu i kulturnu baštinu, naučili smo orijentaciju u prostoru i snalaženje na zemljovidu.

Planinarski dom na

Jankovcu

U poučavanju su nastavnice rabile različite metode i oblike rada.

Terenska nastava – spoj učenja i zabave

Slap Skakavac

Puni dojmova vraćamo se u Viroviticu. Do sada nismo znali kakve se prirodne ljepote skrivaju u našem užem zavičaju, ali smo saznali da svakim danom sve više turista posjećuju Park prirode Papuk i Rupnicu. Sve su to bogatstva koja treba još znanstveno istražiti, unaprijediti i sačuvati od štetnog Staklarsko groblje

21

Putovanja

Prirodne ljepote Virovitičko- podravske županije

GLOBE program

Istraživački pristup nastavi i timski rad kroz GLOBE program

Proučavamo, bilježimo riječju i fotografijom Učenici naše škole i ove školske godine nastavljaju rad i mjerenja u GLOBE programu.

Ovo nam je četvrta godina rada u GLOBE programu. Posljednje dvije godine sudjelovali smo na Državnoj smotri i

natjecanju GLOBE škola i predstavili rad škole plakatima i prezentacijama projekta, a ove smo školske godine škola domaćin Međuregionalne smotre GLOBE škola za našu regiju.

Obilježavajući Svjetski dan močvarnih staništa ( 2. veljače), učenici naše škole i OŠ F. V.Šignjara iz Virja započeli

su uspješnu suradnju u GLOBE progamu. Naša je škola bila domaćin učenicima od 5. – 7. razreda koje vodi prof.

Darko Herbai, a mentorica je naših učenika mr. Jasna Razlog – Grlica. Tema je susreta bila Drava – rijeka koja nas

spaja. Učenici su u radionici obradili temu te ju prezentirali po skupinama. Razmijenili su i iskustva u radu GLOBE škola. Dogovorena je i daljnja suradnja u kojoj se planira zajednički projekt koji će se pripremati za državnu smotru. Osim prezentacije učenici su i crtali te su proglašeni i najbolji likovni radovi. Za uspomenu na ovaj susret učenici su pripremili i poklone za škole.

proučava se literatura

Zainteresirani učenici petih razreda pratili su žućenje listova na drveću u okolišu škole. Ovim jednostavnim mjerenjem prati se promjena boje listova u jesen prema karti boja. Učenici su dva puta tjedno bilježili podatke o promjenama boja od listopada do prosinca 2007. godine.

ucenici 5. f na postaji

mjerenje prsnog promjera brijesta

22

GLOBE program

Učenici unose pripremljene podatke

Učenici šestih i sedmih razreda 13. rujna 2007. godin e obišli su dio toka potoka Ođenice u gradu i odabrali prvu postaju za hidrol oška mjerenja te izmjerili temperaturu vode.

nastava prirode 6. d na Ođenici

određivanje položaja

Zajednički rad u skupini

Određivanje položaja Drave

mi u Gimnaziji

23

Razgovor s povodom

Razgovor s ravnateljem Agencije za odgoj i obrazovanje

Važnost preventivnih programa “Stručni suradnici i ravnatelji osim obveznih programa u školama

moraju realizirati i programe koji

trebaju djecu upozoriti na opasnost suvremenog društva, a jedna je od

njih, nažalost, trgovanje ljudima, tj. djecom. Danas je to jedna od

svjetskih pošasti koja nije zaobišla

ni Hrvatsku između ostalog i zato

što je Hrvatska tranzitna zemlja na

križanju prometnih pravaca između

srednje Europe i Bliskog istoka.“

Koji je razlog Vašeg dolaska u Viroviticu? Glavni je razlog stručni skup na temu Suzbijanje trgovanja ljudima, tj.djecom. Stručni suradnici i ravnatelji osim obveznih programa u školama moraju realizirati i programe koji trebaju djecu upozoriti na opasnost suvremenog društva, a jedna je od njih, nažalost, trgovanje ljudima, tj.djecom. Danas je to jedna od svjetskih pošasti koja nije zaobišla ni Republiku Hrvatsku između ostalog i zato što je Republika Hrvatska tranzitna zemlja na križanju prometnih pravaca između srednje Europe i Bliskog istoka. Osim toga moja je želja bila susresti se s vašim učiteljima i učenicima i da kao ravnatelj Agencije u razgovoru čujem što sve Agencija može učiniti kako bi se učiteljima pomoglo u stručnom smislu.

Profesor je rado odgovarao na pitanja

Recite nam nešto o važnosti izrade i primjene preventivnih programa? Suzbijanje trgovanja djecom je samo jedan od niza preventivnih programa koje Agencija u suradnji s različitim ministarstvima provodi u cilju educiranja odgojnoobrazovnog razvoja. U konačnici treba smanjiti na što je moguće manju mjeru različite vrste ovisnosti (alkohol, duhan, narkotici), spriječiti nasilje u školama i provoditi program prevencije AIDS-a.

Jedan od progama je Suzbijanje trgovanja ljudima, tj. djecom. Na koji način savjetnici Agencije za odgoj i obrazovanje mogu pomoći svim učiteljima u edukaciji o ovoj temi?

Savjetnici Agencije u okviru stručne pomoći učiteljima i stručnim suradnicima organiziraju i provode različite vrste stručnog usavršavanja na kojima stručnjaci različitih područja poučavaju učitelje kako provoditi različite preventivne programe u školi koji su najčešće involvirani u SRZ ili integrativno kroz različite predmete (priroda, biologija, hrvatski jezik, vjeronauk i sl.)

Naši su učitelji, učenici i ravnatelj već učinili prvi korak jer su prepoznali koliko je to aktualan problem u našoj zemlji (budući da smo tranzitna zemlja). Pripremili su priručnik za realizaciju ovog programa. Koji je sljedeći korak? Određene kompetencije koje imate prenesite ne samo prema učenicima vaše škole, već razvijajući mrežu edukacije, svoja znanja prenosite i na druge odgojno-obrazovne ustanove.

Imenujte nam i ostale nacionalne programe i njihove ciljeve? To su nacionalni program prevencije nasilja u školama, prevencija virusa HIV-a, preventivni programi različitih vrsta ovisnosti i program za demokratsko građanstvo i ljudska prava. novinarke u razgovoru s Vinkom Filipovićem

24

Valentina Brkić i Ana Marija Vlahović, 8.b

“Koliko je važno imati dobre učitelje, opremu, važno je i imati dobar sanitarni čvor“, naglasio je ravnatelj u obraćanju svima koji su nazočili važnom događaju u školi. Gradonačelnik Virovitice Zvonko Kožnjak, u pratnji pročelnika za društvene djelatnosti, Marca Šojata, posjetio je školu gdje je nazočio otvorenju novouređenih sanitarnih čvorova u prizemlju i na katu škole. Radove je izvela virovitička tvrtka ‘Domogradnja’, a grad je za te potrebe, tijekom dvije godine (2006. i 2007.) izdvojio 360.000 kuna, a škola 70.000 kuna. Veliki su doprinos dali i majstori škole koji su u sav prostor postavili pločice, sanitariju te oličili bojama.

Ravnatelj škole zahvalio je gradonačelniku Kožnjaku na razumijevanju i podršci koju pruža Gradska uprava, Grad i sam gradonačelnik čime je škola doživjela vlastiti preporod. Uređeno je pročelje škole, instalirani su novi prozori, uređeni školski hodnici, sanitarni čvor – Seraton (kako ga je ravnatelj Strmečki u šali nazvao, nap.a.)… a ove godine očekuje se i uređenje nadstrešnice autobusnog stajališta. Sve je ovo bilo popraćeno snažnim

pljeskom odobravanja i oduševljenja svih učenika koji su dobili na korištenje moderan i suvremeno opremljen prostor sanitarnog čvora. Marina Jurić, 8.a

suvremeno opremljeni prostor

Informatička oprema

nova oprema u informatici

Naša je škola postala bogatija za 15 novih računala koje je doniralo MZOS-a. Ovom smo računalnom opremom poboljšali i pristup Internetu koji je sada deset puta brži. U vrijeme velikoga odmora profesor informatike Vjekoslav Lončar pozvao je svoje kolege učitelje, ravnatelja i pedagoginju i pokazao im svu opremu i novouređenu

učionicu informatike. Kao dobar domaćin uputio im je nekoliko riječi te ih počastio. Ravnatelj i učitelji nisu krili zadovoljstvo nakon toga što su vidjeli kako će kabinet informatike biti učionica u koju će učenici rado dolaziti, učiti, stjecati nova znanja i vještine u informatici. Mihaela Lulić, 8.a

U kabinetu vjeronauka - Nova čekaonica kao u svome domu

djevojčice 5.r. u čekaonici nova je učionica naš novi dom

Naši su dani i koraci kamenčići od kojih, kao u igri, slažemo mozaik naših susreta. Vjeronaučni susreti – nastava vjeronauka nižih razreda, od početka školske godine 2007./2008., izvodi se u novouređenom kabinetu za vjeronauk. Zbog toga smo jako sretni i ponosni. I nije teško s dječjih očiju i lica (iš)čitati sjaj te ljepote i radost zbog ovog prekrasnog i plemenitog događaja u našoj školi. Između tolikih ljepota dječjih doživljaja i iskustava u radu, jedan

vjeroučenik reče: U kabinetu vjeronauka osjećam se kao u svome domu. Zahvalni smo gosp. ravnatelju prof. Josipu Strmečkom što nam omogućava uvjete za rad kao i kabinetsku opremu te svojom suradnjom pomaže kako bismo uistinu postigli i ostvarili ciljeve odgojnoobrazovnog rada. vjeroučiteljica s. Mara Matanović

Čekaonica je prostorija u kojoj bi učenici trebali provoditi vrijeme dok čekaju nastavu. Nalazi se u podrumu kraj garderoba. Vrijeme u njoj možete potrošiti čitajući časopise, gledajući televiziju, pišući zaboravljenu zadaću ili jednostavno razgovarajući s frendovima. Komentari učenika: „Sviđa mi se. Možemo učiti ako dođemo prerano u školu. Učenici će manje trčati oko škole. Ne moramo se smrzavati vani dok čekamo autobuse.“ Foto: Iva Galetić, 5.f Tekst: Stephanie Stracaboško, 7.d

25

Novosti u školi

Moderno i suvremeno opremljen prostor

Novosti u gradu

Ivan Zelenbrz, prof., dugogodišnji ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice

Virovitički hram kulture i riznica znanja

Ostvarivanje davnih želja Virovitičana

Ivan Zelenbrz, prof.

Prošle je godine

(u ožujku 2007.)

virovitička Gradska knjižnica i čitaonica preseljena iz Dvorca u novouređenu zgradu u

središtu grada, na Trgu bana Jelačića 5. Nova knjižnica

privlači pozornost ne samo

modernim vanjskim izgledom,

nego i raznovrsnim unutarnjim multimedijskim sadržajima, jer

to je knjižnica za 21. stoljeće,

kulturno-informacijsko središte grada Virovitice i Virovitičko-

podravske županije. Nazvana je i

hramom kulture, riznicom znanja

i rasadištem informacija.

26

Virovitičani su dugo čekali uređenje novog knjižničnog prostora. Proteklih dvadeset godina Gradska knjižnica i čitaonica bila je smještena u istočnom prizemlju Dvorca, a prije toga trideset i više godina u Francetićevoj uglovnici (sada IE-centar). Nekad se knjižnica nalazila na Trgu kralja Tomislava, odnosno na Korzu i na početku Gupčeve ulice, a stara čitaonica pod nazivom Kasino, osnovana davne 1874. godine u svratištu Lipeova ruža (danas Kavana Nova), bila je nekadašnje kulturno središte Virovitice. Locirali smo tako dugotrajnu i značajnu knjižničnu i čitaoničku tradiciju u Virovitici. U 19. stoljeću javljale su se a tijekom 20. stoljeća razvijale narodne čitaonice i knjižnice, prethodnice današnje Gradske knjižnice i čitaonice. Zato će početak 21. stoljeća Virovitičani pamtiti po ovoj novoj knjižnici.

Značenje knjižnice u društvu znanja U društvu znanja knjižnica je potrebna svima za cjeloživotno učenje, odnosno za obrazovne, znanstvene i umjetničke potrebe. Svima koji zažele čitati knjigu ili kakvu drugu publikaciju radi estetskog užitka, razonode ili učenja, obrazovanja i stručnog usavršavanja ili promjene

zanimanja, kao i za samoobrazovanje i cjeloživotno učenje pa i za osmišljeno korištenje slobodnog vremena, omogućen je pristup knjigama, periodičkim publikacijama, internetu i audio-vizualnoj građi, a ponuđene su i druge usluge. Građanima je omogućen slobodan pristup Internetu i korištenje bogatog fonda knjižne i audiovizualne građe: više od pedeset tisuća knjiga, oko tri tisuće nosača slike i zvuka (CD, DVD, CD-ROM) te stotinjak naslova novina i časopisa. U knjižnici se koristi tridesetak računala i druge informatičke opreme.

Knjižnica otvorena svim građanima, posebice djeci i mladima Posebna pozornost usmjerena je na rad s mladeži, osobito s predškolskom djecom. Lijepo je osmišljen program rada u dječjoj igraonici, gdje se priređuju raznovrsne igre i kreativne radionice uz pričanje priča u čemu djeca rado sudjeluju. Mladima koji pak vole kompjutorske igrice, omogućeno je korištenje multimedijskog dijela Dječjeg odjela. Svim učenicima osnovnih škola osigurana je posudba obvezne lektire uz širi izbor zanimljivih i popularnih knjiga i časopisa koje mogu koristiti u pripremama za sudjelovanje na LiDraNu, kao i znanstvene, stručne literature za pisanje različitih referata, seminarskih uradaka

Novosti u gradu te istraživačkih radova na natjecanjima u pokretu Znanost mladima.

Raznovrsnost kulturnih sadržaja U novom prostoru knjižnice neprestano se održavaju različite priredbe: izložbe, predavanja, predstavljanja knjiga, književni susreti, tribine, seminari, savjetovanja, znanstveni skupovi, kreativne radionice, scenske igre i koncerti. Ovo je vrlo prikladno mjesto za intelektualno i kulturnoumjetničko okupljanje. Knjižnica je otvorena posjetiteljima i korisnicima svih uzrasta, od predškolaca koji se okupljaju u igraonici do umirovljenika koji se sastaju u čitaonici, dok učenici i studenti mogu pretraživati Internet te posuđivati lektiru i znanstvenu

literaturu. Otvorenost knjižnice i njezina javna kulturno-prosvjetna djelatnost najintenzivnija je u Mjesecu hrvatske knjige (od 15. listopada do 15. studenoga).

Virovitičani čitaju svjetske i hrvatske hitove Knjižničari nastoje ispuniti raznovrsne želje i potrebe građana, odnosno svojih korisnika. Zato prate nakladničke programe, kataloge, sajmove knjiga i pojave na knjižarskom tržištu koje se pokazuju na top listama najprodavanijih knjiga(bestselera), kao i top listama najčitanijih knjiga. Znakovito je da se takvi pokazatelji uglavnom podudaraju sa statističkim podacima koji se iščitavaju iz računalnog sustava u našoj knjižnici. Tako su tijekom prošle godine Virovitičani najviše

U razgovoru profesor i Janja Jagić

posuđivali, vjerojatno i (pro)čitali sljedeće knjige: 1. Orhan Pamuk: “Snijeg”, 2. Marija Jurić Zagorka: “Grička vještica”, 3. J.K. Rowling: “Harry Potter i Darovi Smrti”, 4. Viktor Žmegač: “Od Bacha do Bauhausa: povijest njemačke kulture”, 5. Anto Gardaš: “Duh u močvari”.

Razvojne mogućnosti u budućnosti Knjižnica može i ubuduće poboljšavati svoj rad, obogaćivati svoje zbirke novim izdanjima knjiga i nosačima slike i zvuka te osuvremenjivati svoje poslovanje novim tehnološkim dostignućima. U suradnji s kulturnim ustanovama, školama i udrugama pa i s gospodarskim tvrtkama mogu se razviti raznovrsniji oblici djelatnosti, znatnije povećati broj korisnika, programski osmišljavati i održavati zanimljive javne priredbe i neke druge manifestacije i akcije, primjerice edukacijski rad s djecom i mladima, ali i odraslim, starijim građanima, dakako i umirovljenicima. Na taj način knjižnica će dugoročno sudjelovati u kulturnom i društvenom životu pa i svekolikom razvoju grada i županije. Razgovarala i zabilježila: Janja Jagić, 8.a

27

Svi naši interesi

Mlada nada virovitičkog plesnog kluba

Ona nije (još) u Plesu sa zvijezdama, ali pleše kao zvijezda Virovitica ima nekoliko plesnih parova koji su svoje ormare već napunili

mnogim trofejima. Pobjednici su to u raznim plesnim disciplinama (latinsko-američkim i standardnim plesovima). Među njima je i mala Ivana Silvaš, učenica 3. c razreda naše škole.

Ivana i Sven

Ivani je tek 9 godina, a već su iza nje osvojena mnoga prva mjesta u plesu. Članica je športskog kluba H8 od 1. razreda kada je započela s plesom. Učitelj plesa im je g. Dragutin Kubak. Pleše u paru sa Svenom Jurišićem s kojim je osvojila zapažena mjesta na mnogim natjecanjima u Hrvatskoj. Nastupila je i na velikom spektaklu“ Hrvatska pleše u Virovitici“. Mladi je par osvojio 1. i 3. mjesto u svojoj

kategoriji. Posljednje natjecanje u 2007. godini održano je u Sisku pod nazivom „Božićni plesni bal“ na kojem je nastupilo više od 130 plesnih parova.Među njima je bila Ivana i Sven koji su bili odlični treći u latinsko-američkim plesovima. Ovaj je plesni par zasigurno velika nada virovitičkog plesnog kluba. Luka Elijaš, 5.b

Međunarodno matematičko natjecanje

Klokan bez granica doskakutao i u našu školu Poznato međunarodno matematičko natjecanje održano je po deveti put pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete i sporta i Hrvatskog matematičkog društva 15.3.2007. Toga je dana u isto vrijeme približno iste zadatke pisalo 4000 000 učenika u 38 zemalja svijeta, što ovo natjecanje čini najvećim. U Hrvatskoj su se natjecali učenici u 290 osnovnih i 125

srednjih škola u svim županijama u 6 kategorija: Leptirić, Benjamin, Cadet, Junior i Student. I učenici naše škole odazvali su se na natjecanje. Nakon objavljenih rezultata saznali smo da su nagrađeni: Sara Špiranec, Domagoj Dumenčić, Ivan Paljar, Dominik Kuraja, Maja Ferenčević, Mateo Lončar, Mihaela Lulić, Mihael Bistrović i Tea Tovarović. Nagrade im je uručila prof.

na dodjeli na

grada

Marijana Špoljarić, organizatorica natjecanja u školi, a čestitke za postignute rezultate uputila im je pedagoginja Dragica Moslavac i ravnatelj Josip Strmečki. Mihael Bistrović, 8.a

Na Europskom prvenstvu u Poljskoj

Ostvario se san Virovitičkih mažoretkinja Virovitičke mažoretkinje ostvarile se svoj san. Sudjelovale su od 5.-10.9.2007. na Europskom prvenstvu mažoretkinja u Opoleu. To je veliki uspjeh jer su se juniorke poslije nepune godine dana treninga našle u društvu najboljih europskih mažoretkinja. Kiša pomiješana s pahuljicama snijega nije priječila želju za uspjehom. Stupale su ulicama poljskog gradića s pon-ponom

28

i štapom, a ljudi su ih gledali i divili se njihovom umijeću. Nisu pobijedile, ali su bile sretne, obogaćene novim iskustvom, novim poznanstvima. Nastavile su trenirati i željno iščekuju neki novi nastup ili susret. Tina Majcenić, 8.c na ulicama Opolea

Slijedi svoju zvijezdu Jelena Matijević, članica TK Didon, početkom je ljeta 2007. pozvana u

tenisku reprezentaciju Hrvatske. O tom izuzetnom uspjehu razgovarala

sam s njom. Uvijek samozatajna i skromna pa su i njeni odgovori na moja pitanja vrlo kratki jer ona je takva. Imam osjećaj da joj je lakše igrati nego odgovarati na moja pitanja.

Koji je put jednog sportaša da bi postigao taj uspjeh? Osvajajući turnire, skupljala sam bodove za ulazak. Nisam naravno osvojila sve turnire, ali većinu jesam.

Jelena Matijević

Razgovarala: Iva Ljubanović, 6.a Fotografija: Jelena Matijević,7.a

Što znači postati reprezentativka? To znači postati dio reprezentacijske skupine.

Kada si doznala da si pozvana? U šestom sam mjesecu doznala da sam pozvana.

Kako si se osjećala kada si čula tu vijest? Kad mi je trener rekao da sam pozvana u reprezentaciju, od uzbuđenja nisam mogla doći k sebi. Bila sam neopisivo sretna, a u meni je bio neki osjećaj koji ne mogu opisati. Nestrpljivo sam očekivala taj dan polaska. Već tjedan dan prije sve je bilo spremno za polazak.

Gdje se održavalo prvenstvo? Prvenstvo se održavalo u Italiji. Sa mnom su išle dvije djevojke i jedan dečko. S njima sam se super slagala. Osvojili smo treće mjesto. Upoznala sam prijatelje s raznih

strana svijeta, a najdraže su mi bile djevojke iz Tunisa. Bili smo prezauzeti tenisom pa nismo stigli razgledavati okolicu.

Koliko se dugo bili tamo i je li bilo zanimljivih događaja? Trajalo je tjedan dana. Bilo je puno zanimljivih događaja, no nama je bio najzanimljiviji kada su jedne talijanske novine napisale da im je naša reprezentacija najveća konkurencija! Zaista pohvalno, Jelena. Zaželjela sam još puno osvojenih turnira i trenutaka kada će ona nekome biti velika konkurencija. Jer to daje snagu i volju za dobar uspjeh. Jeleni to zaista ide od ruke. Sportsku godinu 2007. završila je na 6.mjestu rang liste HTS-a. Ona je hrvatska reprezentativka te hrvatska dvoranska kadetska prvakinja, bila je 3. na prvenstvu Hrvatske te na Mastersu izbornika podijelila 5. – 6. mjesto.

Vikend na Gletscheru Mölltaler Propustio sam jedan školski petak kako bih otišao u Austriju na otvorenje nove skijaške sezone. Ja zapravo bordam, ali nema veze. Nakon četiri i pol sata vožnje stigli smo u hotel. Ostavili smo stvari i onako «ukočeni»krenuli na skijalište Möltaller koje se nalazi na Gletscheru, na 3150 metara nadmorske visine. Do skijališta se treba voziti vlakom kroz uski tunel planine. Taj je tunel dugačak 4800 metara. U tom se tunelu prije nekoliko godina dogodila velika nesreća, život su izgubili svi ljudi u vlaku. Vozeći se u njemu, baš mi i nije bilo svejedno. U uši si naguraš slušalice, zažmiriš i sve u trenu prođe. Kad smo stigli gore, sve je bilo prekrivano snijegom, bijelo kao rasipana vreća brašna s pogledom na bijele oblake koji su lebdjeli ispod nas tako da smo uživali u sunčanoj visini. Bio sam

u grupi s prijateljem Leom koji je brži na skijama nego ja na bordu. Mame su nas nazivale «općom opasnosti na stazi». Nakon ručka krenuli smo u još jednu bolnu avanturu. U drugoj rundi pridružile su nam se i naše dvije drage sestre koje su prije skijale s tatama. Trebali smo doći za sat vremena, no mi smo zahvaljujući mojim padovima kasnili tako da smo se morali gurati u posljednji vlak. U međuvremenu je pao i mrak pa nam baš i nije bilo lako spustiti se do vlaka. Drugi smo dan opet imali prekrasno vrijeme

i puno manje padova, a treći su dan svi bili u strci. «Gdje su mi cipele» vikala je mama. »Gdje su mi ključevi od auta» vikao je tata. «Gdje mi je lopta» vikao sam ja. Pretpostavljate, krećemo kući. Mi djeca nagurali smo slušalice u uši i pustili neka glazba svira, dok očevi broje za koliko bi sati mogli leći u svoje udobne krevete. I stigli smo u Viroviticu u kasnim večernjim satima razmišljajući kako bi bilo lijepo imati još nekoliko slobodnih dana i uživati u tim prekrasnim snježnim radostima. Dorijan Lesić, 6.d

Dorijan na skijanju

29

Svi naši interesi

Hrvatska reprezentativka

Novi zaposlenici

Nova škola, novi kolektiv

Zadovoljstvo je vidjeti zadovoljnog i sretnog učenika „Nijedna promjena u životu

čovjeka, bila ona obiteljska ili

poslovna, ne prolazi lako i bez tragova“. O promjeni radnog

mjesta s našom pedagoginjom

Dragicom Moslavac razgovarala

Antonija Tutić. Dragica Moslavac

Kakva su Vaša prva iskustva i dojmovi na novom radnom mjestu, tj. u našoj školi? Dojmovi! Još ih sređujem. Sve se brzo dogodilo, puno posla u školi iz koje sam došla, a također velika gužva i posao koji sam ovdje zatekla, tako da nisam imala vremena puno o tome razmišljati. Uglavnom, dojmovi su upečatljiviji i snažniji nego što sam mislila. Nijedna promjena u životu čovjeka, bila ona obiteljska ili poslovna, ne prolazi lako i bez tragova. Velika škola, puno učenika, veliki kolektiv, opremljenost razreda, drugačija organizacija i …..još puno toga fasciniralo me je pri dolasku u ovu školu. Iako imam puno više posla, jako sam zadovoljna i potpuno ispunjena.

Što volite i cijenite kod učenika? Što volim? Djeca uglavnom imaju sve osobine koje volim. Puni su radosti, razdraganosti, nevini su i spontani. Ono što zaista cijenim je iskrenost, marljivost, urednost i poštenje.

Učenici su različiti i teško je naći pravi način kako im pomoći. Na koji način surađujete s njima kako biste im pomogli kad se nađu „pred zidom“? Istina. Raspon u godinama je veliki i zato nije isti način rada s učenicima prvog i osmog razreda. Istina je i to da su učenici prvog razreda „male dobrice“ poslušna draga dječica koja obožavaju svoju učiteljicu

30

i ne padaju im na pamet nikakve smicalice, dok …. drugi… pokušavaju svašta, ali onda i naiđu na različite metode rada, od restitucije do realitetne terapije. Poneke slučajeve rješavamo i po nekoliko dana, crtanjem, pisanjem, recitiranjem pa ako treba i zapjevamo. Za neke, one malo starije, potrebno je i obavijestiti roditelje, što oni (učenici) naravno ne odobravaju ... jer.... „Mi smo odrasli, riješit ćemo to sami“, no ne ide to baš uvijek tako pa zato bude svašta, od suza, obećanja, kajanja, opraštanja i pomirenja do smijeha.

Kako se osjećate kad vidite smiješak na dječjem licu jer ste uspjeli srušiti zid? To je naš zajednički cilj. To je ono radi čega sam tu. Kada na vratima vidim lice natečeno i crveno od plača, tužno i nezadovoljno, povrijeđeno beznadno, panično, a na kraju iz ureda ode zadovoljno, vjerujte, nema većeg zadovoljstva.

Da bi uspjeh bio potpun, potrebna je suradnja roditelja. Koliko su roditelji učenika, koji imaju problem, svjesni činjenice da trebaju i moraju surađivati? Na sreću, ipak ima više roditelja koji se odazivaju na pozive i koji su upravo svjesni činjenice da mi kao škola bez njih nismo u mogućnosti, ma koliko se trudili, pomoći njihovom djetetu i naravno njima samima. Oni koji se ne odazovu na prvi poziv, uglavnom se odazovu na drugi. Malo je onih, iako ih na žalost ima, koje moram (to je moja obveza) prijaviti Centru za socijalnu

skrb zbog zanemarivanja. Takve su situacije veoma neugodne za nas i za roditelje, ali su u našoj školi, koja je izuzetno velika, neizbježne.

Što mislite o HNOS-u? Mislim da je HNOS nešto dobro što nam se dogodilo. S HNOS-om smo pokrenuli proces stalnih promjena. Pojačali smo komunikaciju između učitelja, učenika i roditelja. UČENICI su rasterećeniji, bolje se uključuju u različite oblike rada, samostalniji, komunikativniji, više slobode u radu, do izražaja dolazi suradničko učenje. UČITELJI bolje surađuju unutar aktiva i veća je korelacija među predmetima. Učitelj potiče stvaralaštvo, razvija samopouzdanje i samopoštovanje, samovrednovanje, uči životnim vještinama učenika. Više radi na pripremanju didaktičkog materijala što iziskuje puno vremena pogotovo kod učitelja koji imaju više programa. RODITELJI su više uključeni u školske aktivnosti nego do sada (donošenje materijala, pa i materijalna potpora pojedinih roditelja). Povećana je međusobna razmjena iskustva uz ugodno druženje. Najznačajnija je odrednica nove odgojne paradigme to da učenici UČE ČINEĆI. Kako dugo i u kojoj mjeri će HNOS saživjeti u našim školama, vidjet ćemo. “Preživljavanje i opstanak nije karakteristika najjačih ili najinteligentnijih jedinki, nego onih koje su sposobne i spremne PRILAGODITI SE PROMJENAMA.“ - rekao je Charles Darwin.

Novi zaposlenici

Muški razgovori o sportu

Bavljenje sportom pozitivno utječe na zdravlje U kojem ste sportu najbolji? Ne mogu odgovoriti na to pitanje jer jednostavno ako čovjek nešto voli, onda se trudi u svim područjima te djelatnosti biti što je moguće bolji. Nije važno koliko ste dobri u pojedinim sportu nego koliko ste svjesni kako bilo kakvo bavljenje sportom može imati pozitivnog utjecaja na vaše zdravlje.

Mišljenje o današnjoj generaciji djece? Današnje se generacije djece razlikuju u mnogim stvarima od prethodnih. Okružena su svim čudima moderne tehnologije koja utječu na razvoj djece. Tehnologija može biti prednost, ali može biti i prevaga u razvoju loših osobina. Danas ste vi puno nestašniji, razmaženiji, ali i agresivniji. Naravno, nisu sva djeca takva. Problem je i u roditeljima koji ne posvećuju dovoljno vremena svojoj djeci ili dopuštaju i odobravaju previše stvari što djeca dobro koriste. Ne bih volio da ovo ispadne kao kritika jer je ipak većina djece onakva kakvu svi želimo i volimo. Dobra, vesela i pristojna. Zbog takve djece moramo svi zajedno, i vi učenici, i vaši nastavnici i vaši roditelji raditi na tome da pokušamo one male, zločeste i nestašne povesti na pravi put, ne treba ih osuđivati, nego im pomoći kako bi bili prihvaćeni u svojoj okolini.

Kakve su tjelesne sposobnosti današnje generacije djece? U mojoj struci postoji pojam koji se zove antropološka akceleracija koja označava jedan proces. Recimo da postoji određena generacija djece s određenim tjelesnim sposobnostima. Neka to budete vi. Poslije vas za nekoliko godina doći će nove generacije koje će prirodnim putem, odnosno genetikom i kroz proces razvoja imati bolje tjelesne sposobnosti od vas. Ali postoji jedan problem zbog kojeg to i ne mora biti baš tako.

O kojem je problemu riječ? Bilo koji organizam da bi se razvijao i napredovao, mora ispunjavati određene

Mario Hrženjak

uvjete. Da bi se tjelesne sposobnosti razvile, moramo na njih utjecati vježbanjem. Ponovno se vraćamo današnjoj tehnologiji u kojoj leži problem. Vama je zabavno sjesti za igrače konzole i uživati u virtualnom svijetu. A za to vrijeme izgubite dragocjene trenutke koje ste mogli provesti s prijateljima igrajući nogomet ili skrivača. Izbjegavanjem takvih aktivnosti zaustavljate razvoj svojih tjelesnih sposobnosti.

Mislite li da se današnja djeca ne bave dovoljno sportom? Jednim dijelom odgovor sam već rekao. Ne bave se. Ali tu ne mislim na broj treninga tjedno onih koji treniraju, već na broj djece koja se ne bave sportom. U nekim razvijenim zemljama sportom se bavi 80% djece. Ne zbog toga što imaju bolje uvjete, nego su bolje informirani. Mi još uvijek zaostajemo s informiranjem djece, ali i odraslih o svim dobrim stranama tjelesne aktivnosti.

Uzor u sportu? Svatko od nas bi trebao imati uzor. Ne samo u sportu, nego i u životu općenito. To su osobe koje svojim djelima, ponašanjem i karizmom potiču i nas na uspjehe. One ne moraju biti poznate, to mogu biti i osobe iz naše blizine. Moj je uzor u sportu zasigurno i uzor mnogim drugim sportašima obitelj Kostelić. Tata Ante, trener koji je imao viziju u svome životu. Znao je što želi, vjerovao u sebe i svoje znanje i uložio to u svoju djecu. Postigao je cilj i dokazao da se može uspjeti u životu uz puno muke, zalaganja i odricanja.

Vidite li sebe u nekom djetetu? Naravno da vidim. Ne samo u nekom, nego u svakom djetetu. Kod svakog od vas pronađem nešto što me podsjeti na svoje reakcije, ponašanja, razmišljanja, doživljaje, prijateljstva, svađe i dječje ljubavi dok sam bio u vašim godinama. I ja sam bio nestašan, znatiželjan, znao sam se i potući, ali nikada ne bih prvi izazivao. Baš kao i vi danas. Siguran sam da svatko od vas zna kakvo je ponašanje prihvatljivo i poželjno, a kakvo ne. Bilo je dana kada mi se baš nije sjedilo uz knjigu jer sam smatrao da mi razlomci, funkcije i sve one matematičke jednadžbe neće koristiti kasnije u životu. Mislio sam što me briga kako glasi kemijska formula sumporne kiseline. Koga to uopće zanima? Kada su živjeli egipatski faraoni? Zašto moram čitati lektiru? To nas sve zamara! Za mnoge stvari sam se pitao ima li uopće smisla sve to što moram učiti. Uvjeravam vas da ima. Zato, ako i među vama ima onih koji se pitaju kao što sam se i ja pitao, neka malo zastanu, zamisle se i tada će shvatiti da se ne uči radi nastavnika, roditelja i radi ocjene. Uči se zato da bi se kasnije kad malo odrastete, krenete u srednju školu i kasnije na fakultet, mogli bolje snaći u svojim daljnjim obvezama. Siguran sam da ako na te stvari budete gledali ne kao kroz obvezu ili nametnuto ponašanje, uživat ćete u svome djetinjstvu, a kasnije će vam se to sve vratiti onako kako sami zaslužite. Razgovarao: Mirko Filipović, 5.b

31

Novi zaposlenici

Danijela Žarković , prof. engleskog jezika

Sat treba biti dinamičan i uzbudljiv Motivacija i sposobnosti su veoma bitne za učenje stranog jezika.

Volite li rad s djecom? Volim djecu i volim raditi s njima. Svatko tko odabire ovaj poziv, mora to imati u sebi.

Vaša prva iskustva u školi? Moja su prva iskustva tek počela. Ne bih donosila preduhitrene zaključke, još je rano.

Koliko je strani jezik važan u obrazovanju mladih? Unatrag nekoliko godina učenici diljem Hrvatske uče strani jezik od početka školovanja, odnosno od prvog razreda osnovne škole. Cilj je jednostavan - učenici trebaju zavoljeti predmet i naučiti pravilno

izgovarati riječi. Suvišno je spominjati koliko je engleski jezik važan i koliko je neophodno potreban. Bez njega nema tehnologije niti globalnog sporazumijevanja.

Jesu li učenici zainteresirani za učenje stranih jezika? Mislim da to uvelike ovisi o motivaciji i sposobnosti pojedinog učenika. Netko više voli engleski jezik od matematike, što je sasvim normalna stvar. Ne treba isključiti činjenicu da sat treba biti dinamičan i zanimljiv te to dodatno pomaže motivaciji učenika.

The great anniversary Marin Držić was born in Dubrovnik in 1508. His relative was famous poet Džore Držić. Trained and ordained as a priest, Marin was sent in 1538 to Sienna in Tuscany to study the Church Canon Law, where did not manage to excel in studying. Later on, He was elected to the position of Rector of the University, as he returned to Dubrovnik Republic in 1543. Known for his vagabond behaviour in spite of his career of interpreter, scrivener and church musician, Marin Držić became sort of a conspirator. Better to say, he was against the goverment which he believed to be cruel. More to say, Držić wrote five letters to powerful Medici family in Florence in order to overthrow the goverment in Dubrovnik. The response did not appear. Our great artist died surprisingly in Venice in 1567. He was buried in the Church of St. John and Paul.

32

Danijela Žarković

Iva Ljubanović, 6.a

GRADES 5 th & 6th

1

2 3

4

5

Check your knowledge Down

Across

1. Died in… 2. Born in… 3. The name of the famous artist

2. His surname 4. The name of the biographical movie 5. Name and surname of his relative, famous poet… ( 2 words )

Svaka je školska godina jedan novi projekt u čijem ostvarivanju sudjeluju učitelji koji su dugogodišnji djelatnici, ali i novi učitelji. Jedan od njih je naš učitelj matematike Marko Gajer koji nam predaje matematiku. Već dosta godina radi u školi i ističe da je sretan na svome poslu. Kad sam ga pitao kakvi su učenici naše škole, rekao mi je da je oduševljen učenicima i njihovim odnosom prema radu. Najviše voli i cijeni kod učenika marljivost, ustrajnost, preciznost i urednost što je veoma bitno u usvajanju matematike.

Marko Gajer

Veseli ga uspjeh i napredovanje učenika. Smatra da je veoma važna međusobna suradnja učitelja i uzajamna komunikacija koja je u našoj školi na visokoj razini. Osjeća se kao dio velikog tima škole koji niže uspjehe na svim područjima zahvaljujući dobroj međusobnoj suradnji svih učitelja, ravnatelja J. Strmečkog i stručnih suradnika. Sretan je što radi u tako velikoj i uspješnoj školi koja je postala prepoznatljiva svojim izgledom, opremom i postignutim rezultatima. Luka Elijaš, 5.b

Rad u knjižnici i razredu

Osjećaj zadovoljstva u radu s djecom

U školskoj knjižnici od ove školske godine radi nova

knjižničarka. Mlada i uvijek

raspoložena te nasmijana lica rado je odgovarala na moja pitanja. „Sjećam se

prepoznatljivog školskog mirisa

Što Vas najviše veseli? Najviše me veseli osmijeh na licu naših najmlađih učenika koji s toliko nestrpljenja dolaze u školsku knjižnicu i izabiru svakih nekoliko dana novu slikovnicu.

A što Vas najviše rastužuje?

krede i deterdženata i, naravno,

Rastužuje me što jedan broj učenika dolazi u knjižnicu samo kad ih netko natjera.

naše Vesne Pavlović.

Jesu li ostvarena Vaša očekivanja nakon zaposlenja u školi?

buke na hodnicima“- riječi su

Očekivanja su bila... Prvi sam put ušla u školu kad sam došla na razgovor za posao nastavnice hrvatskoga jezika i školske knjižničarke. Škola mi se učinila nekako ogromnom i zastrašujućom. Nisam znala što me čeka. Sjećam se prepoznatljivog školskog mirisa krede i deterdženata i, naravno, buke na hodnicima. Međutim, kad sam upoznala učenike i sve ostale zaposlene, osjećaj nelagode je nestao. Sad uživam u svom radu u nastavi s 5.e razredom te u radu u knjižnici.

Nisam točno znala što me čeka u školi. Znala sam da volim rad s djecom i da će biti teško. Svakoga dana događaju se neke nove stvari, a ja ih pokušavam pratiti. Nadam se da u tome i uspijevam.

Budući da učenici rastu pod utjecajem različitih medija, što mislite o učenicima i čitanju knjiga? Mogla bih podijeliti učenike na one koji čitaju zato što vole čitati i one koji čitaju zato što moraju čitati. Nažalost, uvijek

Vesna Pavlović

postoji skupinica onih koji uopće ne čitaju. Učenicima je problem obvezna lektira kojom ih mi nastavnici prisiljavamo čitati točno određena književna djela. Oni ih smatraju nezanimljivima i zastarjelima i to ih odbija. Ipak, na tim se popisima u zadnje vrijeme nalaze i pisci poput Mire Gavrana, Sanje Pilić, Želimira Hercigonje i još mnogih koji su bliski učenicima. Knjiga je prekrasan medij i mislim da se uz trud nastavnika i učenika može učiniti čuda na području čitanja. Razgovarala: Tea Krišto, 8.a

33

Novi zaposlenici

Najvažnija je međusobna suradnja i uzajamna komunikacija

Donedavno učitelji...

Nekoliko mjeseci u mirovini

Trenuci druženja s našim umirovljenicima Stara latinska misao Panta rei živi već stoljećima. Ona je u svakoj pori našega života, svega oko nas. Potvrdila se

ove školske godine u smjeni učitelja koji dolaze i onih koji su veliki dio svoga života posvetili mladima i krenuli na zasluženi odmor, mirovinu. Kolektiv se na vrlo svečan način oprostio od učiteljica Terezije Levanić, Nade Skoko i učitelja Milorada Alavanje, Mirka Premrla, Franje Viljevca, a mi novinari, družeći se s njima u školskoj knjižnici, proveli smo ugodnu predblagdansku večer. U razgovoru su sudjelovali Filip Žigman, Antonela Plečić, Lea Bakić, Ema Patrčević i Antonija Tutić.

Nada: U svakom poslu prisutni su lijepi i ružni trenuci na koje se vraćamo. Ljepša sjećanja vezana za školske ekskurzije. Najsretniji smo bili kada su se djeca zdrava i živa vratila kući. Osnovna škola ima dušu, ona je drugi dom svakog učenika. A posebnu sreću osjećamo kad nakon mnogo godina sretnemo svoje bivše učenike i znamo da smo dio sebe utkali u uspjeh tog mladog čovjeka. Milorad: Ja se sjećam blatnjavih cesta, svih sela ispod Bilogore pa do Virovitice kroz koje sam prošao u kojima nije bilo struje, a bicikl je bio suho zlato u ono doba.

Kakav je osjećaj ući u školu, ali sada bez dnevnika? Terezija: Uvijek sam rado išla u školu bez obzira što me čekao posao, ali sada još radije dolazim pogledati svoje kolege, razgovarati s njima i učenicima kojima sam predavala do sada. Lijep je to osjećaj, neopterećen. U ovoj sam školi radila pune trideset i tri godine i još devet u drugoj. Kad tako dugo vremena provedete u jednoj sredini, ona postaje vaš drugi dom.

Otišli ste u mirovinu. Ispunili ste svoju životnu zadaću. Koja su razmišljanja o tom razdoblju vašega života? Milorad: Posao koji smo radili je odgovoran, prožet s puno ljubavi. Mi koji odgajamo i obrazujemo, moramo voljeti. Životni sam si cilj postavio davne 1959.god. Prvobitno sam trebao biti svećenik, ali život je odlučio nešto drugo, u tome je veliku ulogu imala moja prva učiteljica Ivanka. Ispunio sam svoju životnu, ali i društvenu zadaću.

34

Učitelj je za svako dijete važna osoba. On je njegovo oko, uho, duša. Učitelj čuje i vidi ono što mama i tata ne vide. I kada se učitelji na vas ljute, tada vam žele dobro. Učitelje treba poštivati, voljeti jer će oni sutra biti „krivci“ za ispunjenje vašega životnog cilja.

Što mislite – kada je učitelj ispunio svoju zadaću, naravno, u odnosu na one koje je poučavao? Mirko: Prva mi je želja u životu bila sport. Ta me opsesija dovela do moga poziva učitelja. Osjećam potpuno ostvarenje svoje zadaće kad u gradu sretnem bivše učenike, sada manje ili više uspješne ljude u sportu, ali kulturne, one u koje sam utkao sebe i dio svoga rada.

Postoje trenuci života koji nam se često vraćaju, kojih se rado sjećamo. Koji su to za vas?

Ispričajte nam neku zanimljivu zgodu iz vašeg učiteljevanja. Terezija: Poučna zgoda. Ušla sam u razred današnje Gimnazije. Svi su učenici gledali prema prozoru i rekli kako jedan učenik hoda po rubu zgrade od jednog do drugog prozora. Povukla sam se dok dječak nije ušao kroz drugi prozor. Mislite da je bio zločest? Ne. Bio je izrazito povučen i sićušan. Njegov je motiv ove opasne akrobacije bio iskazati svoju hrabrost pred prijateljima jer su ga zvali Mali. Slažete se – na opasan način se dokazivao. Noge su mi se tresle, u panici sam mu zalijepila

pljusku. Nakon puno godina susrela sam ga, sjetili smo se njegove avanture i moga šamara. Puno godina kasnije jedan je dječak „prošao“ kroz staklena vrata, na sreću ne ozlijedivši se. Mirko: Ovo je šaljiv i opasan događaj. Dežurajući, osjetio sam miris dima. Ulazim u jedan razred. Djeca u brzini napuštaju školu. Vidim, trojica nešto mudruju. Prilazim im. • Ne gori škola, mi pečemo krumpire. • Pa gdje? • U ormaru. Otvorim ormar. Na dnu lim, na limu puno žeravice, a u njoj 6-7 krumpira koje su dečki ukrali kod susjede pa su ih zato pekli u razredu, a ne vani. Nemojte i vi u ovu avanturu.

Prisjetite se odnosa učitelj – učenik s početka službovanja u školi i današnjega. Milorad: Velika je razlika, ko nebo i zemlja. Mi smo bili jedini i glavni. Učenici nisu imali ni udžbenike, pisali su i prepisivali. Nisu bili informirani za razliku od vas koji ste prezasićeni informacijama. To je bila predavačka nastava. Danas je slučaj obrnut. Učitelj je morao vršiti preporod na selu. Nekada je učenik osjećao strahopoštovanje. Učitelj je bio cijenjen u društvu mnogo više nego danas.

Što se promijenilo u

Terezija: Promijenile su se metode. Nekad smo mi u matematici imali samo nekoliko pomagala i sve drugo je išlo usmenim prenošenjem. Način poučavanja danas je zanimljiviji. Informiranost učenika je velika. Zamislite razliku učenika nekada kad nisu imali ni radio ni televizor i vas danas. Vi puno znate jer su informacije svuda oko vas. I mi drugačije prilazimo djeci. Mi razgovaramo s vama, aktivno sudjelujete, to nije predavačka nastava. HNOS? Ministarstvo nije napravilo dovoljno temeljitu pripremu i prerano je saživio.

Filip, kao najmlađi član družine, uputio je čestitku našim dragim učiteljima, zaželio im puno lijepih i sretnih dana u mirovini, puno zdravlja i dug život ( s ponešto novaca). Milorad: Mi smo kao umirovljenici ove škole jako sretni i zadovoljni kako smo ispraćeni. Takva praksa nije u drugim školama. Imali smo jako puno razumijevanja i topline kolega koji su nas zasuli poklonima, i kao škola i kao pojedinci. Terezija: Djeco draga, zahvaljujem vam na gostoprimstvu i neka nešto od ovoga dođe

Mirko: Jedna strunjača iz koje je virila vata ( zaostala možda iz 2. svj.rata), jedan je roditelj napravio četiri drvene noge, dodao suhe trave i prekrio vrećom. To je bio kozlić. Ništa nije bilo asfaltirano. Sad kad kompariram – u dvorani sam imao sve. Evo, usporedite 1962.godinu i danas kraj 2007. godine.

Što radite, kako provodite vrijeme bez nas? Milorad : Imam puno posla doma, nije mi dosadno. I lijevi i desni susjed računa na tebe. Tko ima unučad, vrijeme mu je ispunjeno u potpunosti. Nada: Čovjek je opušten, imamo više vremena za drage osobe za koje do sada nismo imali vremena. Svi imamo nekih neostvarenih želja. Bit ćemo sretni ako to budemo mogli realizirati. Puno smo opušteniji i sve ide polako.

do vaših srdaca, a kad pođete iz škole, ponesite ju u srcu kao što smo je i mi ponijeli sa sobom. Učenici novinari uručili su učiteljima male poklone za sjećanje na ugodno druženje. Dominik Vukić, 6.b Krajem prosinca u mirovinu su još otišli Josip Koledić i Ankica Varga.

Terezija: Često se družim sa svojim prijateljicama, idem u Doru, Novu, MFM (obvezna subota). Idem u život - kako mladi kažu. Ako me zdravlje posluži, želim puno čitati, što sam uvijek obožavala, ali nisam imala dovoljno vremena. Mirko: Kad sam radio, nisam ni znao koliko je to teško, koliko je stresno raditi u školi. Pogotovo mi učitelji tjelesne kulture jer smo radili u holu. Beton, radijatori, staklo. Često mi je kosa stajala u zraku zbog straha da se učeniku nešto ne dogodi. Danas je to u dvorani sasvim nešto drugo. Sada u mirovini još uvijek sam aktivan jer pripremam grupu djece za zimovanje, ostao sam u sportu s veteranima. Tek sad vidim koliko sam smireniji jer rad s djecom je naporan i odgovoran. Sada je to drugi osjećaj.

35

Donedavno učitelji...

metodama poučavanja? Što mislite o HNOS-u?

Svake godine u isto vrijeme

Svečanost riječi i izložba

Sve u znaku dobrog duha kruha

i pekari

mi smo mal

Povodom obilježavanja Dana kruha – dana zahvalnosti za plodove zemlje učenici razredne nastave priredili su svečanost za roditelje i nastavnike. Uvodne riječi o dobrom duhu kruha uputila je voditeljica programa, učenica 2.r.,a osim nje u programu su sudjelovali učenici od 1. do 4. razreda koje su pripremile njihove učiteljice. O važnosti kruha kao dara Božjeg govorile su pjesme koje su krasnoslovili učenici, a

lijepom pjesmom i plesom riječ kruh još je više obogaćena. Za ovu malu svečanost priređena je i izložba kruha i krušnih proizvoda koje su pripremile vrijedne ruke mama i baka. Na kraju svečanosti pater Vicko Obradović blagoslovio je plodove zemlje, pozvao učenike da se pomole, a nakon toga pojedu slasna peciva, kruščiće i druge krušne proizvode. Luka Sudar, 5.b

Zahvalili zemlji za darovane plodove Različitim smo aktivnostima obilježili Dane kruha – dane zahvalnosti. Učenici 3. i 4. razreda saznali su kako se peče kruh u krušnoj peći, samostalno mijeseći tijesto. Učenici 1. i 2. razreda posjetili su pekare u «Silosima» Virovitica gdje su upoznali način

proizvodnje kruha, peciva i kolača. Priredbom, kojoj se prisustvovali i roditelji, djeca su svojim pjesmama, plesom i recitacijama zahvalili zemlji za darovane plodove.

učenici sami prave

kruh

Monika Katalinić, 4. razred PŠ Rezovac

Darovi za sv. Nikolu u programu se i sviralo

i krasnolovilo...

Povodom nadolazećih blagdana s nastavnicom Maricom Domokuš i framašima iz župe sv. Roka posjetili smo starački dom u Borovi. Željeli smo malo razveseliti stare i nemoćne ljude koji nemaju obitelj. Priredili smo im božićni program bogat pjesmama i recitacijama. Ušavši u prostoriju ispunjenu

Na uspomenu na jednog čovjeka koji je nesebično darivao, i to najviše djecu, učenici razredne nastave na svojoj su svečanosti željeli podsjetiti koliko je važno biti darežljiv. Dijelili su svojim prijateljima iz razreda, učiteljima, roditeljima, bakama i djedovima svoje riječi recitacija o sv. Nikoli gdje su mu obećali svoju poslušnost i uzorno ponašanje. Pjesme su tako snažno odjekivale školskim hodnikom jer su ih

pjevali na hrvatskom i engleskom jeziku. Neki su svoje darivanje pokazali u plesnim koracima uz glazbu. Izrazili su svoj doživljaj i u dramskom izričaju, dječjem igrokazu u čijem su nastupu pokazali svoje sposobnosti glume i izazvali veliko oduševljenje publike koja ih je nagradila snažnim pljeskom. Radost darivanja završila je dolaskom sv. Nikole koji je pozdravio svu djecu i podijelio im vrećice sa slatkišima. Antonija Tutić, 8.a

Veselje u Borovi osmjesima i veseljem, trema pred nastup je nestala. Podarile smo im nekoliko lijepih stihova lirskih pjesama i otpjevale božićne pjesme.Toplina oko naših srca postala je dio života ovih ljudi koji su osjetili posebnu radost i blizinu svih koji skrbe o njima. Lea Bakić, 8.a na priredbi u Borovi

36

Svake godine u isto vrijeme

Božićna radost i čarobna riječ Blagdani su dani koje posebice volimo i rado očekujemo. Božić je blagdan Božje ljubavi kojega dočekujemo s puno ljubavi i otvorena srca. Takva su i bila srca malih i velik izvođača u bogatom programu koji su pripremili mnogobrojni učenici sa svojim učiteljicama. Zvuci pjevača školskog zbora odjekivali su dvoranom u pjesmama Božićna zvona i Veseli se Majko Božja. Posebno oduševljenje i tajac u dvorani nastao je kad je mala Klara Miš pjevala pjesmu O Holly Night uz pratnju gitarista Krešimira Prtenjače i Mihaela Lanšćaka. O svojim božićnim željama pjevala je i Petra Kozjak, a sretan Božić svima zaželjele se Lea Bakić, Ema Patrčević, Jelena Slavić i Antonela Plečić. Sin Božji poruka je ljubavi koji je svojim rođenjem ponudio svoju ljubav kao život. O toj su ljubavi krasnoslovili Dona Krišto, Senka Švraka, Enio Bakić, Mihael Ključanin, Katarina Vuzem, a mali su igrokaz pripremili učenici 3.a. Trenutke radosti podarile su nam i male plesačice, članice ritmičke

šarenilo je svuda oko nas

skupine 3. i 4. razreda kao i skupina mlađih plesačica 1. i 2. razreda. Nakon pjesme, plesa, razdraganih glasova pjevača i recitatora uslijedila je čestitka učenika 3.b i 3.c razreda koju su uputili lijepim tradicionalnim običajem. I ravnatelj škole Josip Strmečki zahvalio je svim učenicima i učiteljima koji su pripremili ovu lijepu svečanost kao dar svima za veliki obiteljski blagdan Božića. Zaželio je učenicima, njihovim roditeljima i učiteljima sretan i blagoslovljen Božić i puno uspjeha u novoj

godini. Sve ove lijepe stihove, pjesme i ples pripremile su učiteljice Zumbulka Foret, Željka Puškarić, Snježana Hađija, sestra Mara Matanović, Jasenka Jurić – Ćivro, Jasna Resler, Jasna Mikolić, Dubravka Mioković, Mirjana Bijuk, Snježana Volenik i Kornelija Šarić. Blagdanski ugođaj i ljepotu okruženja dali su i ukrasi koje je sa svojim učenicima pripremila učiteljica likovne kulture Ankica Fijala. Tehnička podrška u cijelom programu bio je prof. Ivica Tomljanović. Ema Patrčević, 8.a

Prijatelju pruži ruku

ja - u bolnici

vrijeme je darivan

U mjesecu prosincu darujemo jedni druge raznim poklonima. Tako smo i mi učenici 4.a razreda sa svojom učiteljicom Jasnom Resler odlučili darivati djecu na dječjem odjelu Opće bolnice Virovitica. Uoči Dana sv. Nikole bolesnu smo djecu darovali malim svečanim programom, malom radionicom, simboličnim poklonima i zajedničkim

druženjem uz nikolinjske dječje pjesme. Zajedno smo pisali želje i bojili čizmice za svetog Nikolu. Njihova najveća želja bila je da što prije ozdrave, a mi smo se trudili da ih razvedrimo i da na trenutak zaborave da su u bolnici. Druženje je i za njih i za nas bilo zanimljivo i kratko. Na kraju druženja poželjeli smo im brz oporavak i povratak svojim domovima i učionicama. Morana Šušak, 4.a

Božićni darak U ozračju ljubavi i prijateljstva odlučili smo našeg prijatelja Tomislava Djurčevića obradovati malenim znakom pažnje. Na satu razrednog odjela prije božićnih blagdana uručili smo mu vrlo lijepu kutiju za čuvanje uspomena, a sve uz puno lijepih želja od njegovog 5.f razreda.

razveselili smo našeg prijatelja

37

Tadija živi u svojim stihovima Školske knjižničarke Goranka Pavelić i Vesna Pavlović u suradnji s voditeljicama literarno-recitatorske i novinarske družine Željkom Puškarić i Blankom Medvecki priredile su literarnu večer u knjižnici. Učenici koji vole slušati, čitati i pisati poeziju pripremili su svečanost riječi posvećenu našem najpoznatijem hrvatskom pjesniku Dragutinu Tadijanoviću koji bi 4.11.2007. proslavio 102.rođendan. Nažalost, pjesnik nas je ljetos napustio, ali on i dalje živi u svojim djelima. Dokaz su njegove pjesme čitane te večeri koje su ušle u antologiju hrvatske poezije: Dugo u

Ulicom ide hrast. Ne. To je Tadijanović. Luko Paljetak

noć, u zimsku bijelu noć, Računska zadaća, Djevojčica i ja, Nosim sve torbe a nisam magarac… Učenici su izrekli svoje doživljaje pjesničke riječi. Motivirani ljepotom pjesništva mnogi od njih i sami pišu poeziju. Tako su Eleonora i Nikolina pročitale svoje pjesme koje su naslovile: „ Ja u svijetu knjiga“ i „Naša knjižnica“.

Ja sam kiša Iz tmurnih oblaka počinjem tiho sipiti i rominjati. Zatim padam sve jače i jače. Pljuštim! Lupkam i mrmorim kroz žlijebove oluka. Stapam se sa zemljom, žuborim, grgoljim i plivam potocima prema moru. Odjednom nestajem i užurbano odlazim nekamo dalje. Matea Kovač, 3. razred, Rezovac Mihaela Ilijašević, 6. b

Ostavljena prvi put Stoji preda mnom, a tako je daleka. Razdvaja nas tamni bezdan boli u njenim očima. Ostavljena je prvi put. Zovem je, a ona me ne čuje zatvorila se u školjku i sluša udaranje valova tuge u čvrste zidove samoće. Ostavljena je prvi put.

38

Renata Kočan, 8.b

Ivana Kuraja, 5. f

Dona čita stihove

Za potpun doživljaj pobrinuli su se i mladi svirači - Toni, Mario, Ivana i Maša koji su pokazali svoja umijeća sviranja gitare, flaute i violine. Za ovu su prigodu knjižničarke pripremile izložbu knjiga i plakat o Dragutinu Tadijanoviću. Lara Žeravica, 8.d

Na rijeci Dravi Nebom su plovili bijeli oblačići, a sunce je svoju toplinu sipalo na zelena polja. Činilo je da čitava priroda sanjari u tišini. Automobil se lijeno valjao sjajnom cestom prema Dravi. Ona me dočekala mutna, nemirna i tajanstvena. U plićaku se brčkalo jato divljih pataka, a nestašne im ribe prkosile iskačući na površinu vode. Vjetar uhvati u kosu stare vrbe, zatrese travke na obali i nabora, do tada mirno, ogledalo te stare dame. Fijuče vjetar oko moje glave, a virovi pokrenuše svoje kolo još jače. Stenje tegljač pod teretom pijeska i grabi nizvodno svome cilju. Valovi bacaju na sredinu rijeke mali čamac i čovjeka s kapuljačom na glavi. Razmišljam… hoće li se uspjeti dokopati obale?! Poput slamke na vodi bespomoćno poskakuje i čamac i čovjek. Preko jednog sivog kamena prelijeva se voda. Vitki most, što spaja dvije obale dva naroda, podrhtava i trese se. Već mokri i promrzli, brzim korakom prelaze ga ljudi s vrećicama u rukama. Krupne kapi kiše udaraju sa svih strana. Sakrilo se sunce, a nebom se vuku teški crni oblaci. Iva Pernar, 8.c

Slika u pozadini: Ivana Cajlan i Ivana Kovačić, 4. b

Riječju i slikom

U Mjesecu hrvatske knjige

Ono što nas čini zdravijima i sretnijima U prvom su polugodištu održana natjecanja u košarci, nogometu, odbojci i rukometu. Uz vodstva naših profesora Gorana Kozlingera, Zlatka Tota i Marija Hrženjaka rezultati su do sada odlični.

Rukomet – dječaci

Odbojka - dječaci

U Slatini je odigran prvi krug prvenstva u kojemu je svaka ekipa igrala po dvije utakmice. Ekipa naše škole pobijedila je obje utakmice, a liga se nastavlja u veljači 2008. godine. Borili su se: Ilija Vidović, Dubravko Benko, Alen Berda, Marko Domjanić, Vladimir Juhaz, Hrvoje Mikec, Ante Oklopčić, Tomislav Pinter, Ivan Predragović, Filip Škaro, Ivan Vrbančić i Denis Kovač te Marko Zrnić i Vlatko Gojević. Voditelj je prof. Mario Hrženjak.

Rukomet- djevojke

Rukomet - djevojčice

Prvenstvo za djevojke održano je 15.11.2007. u našoj školi. Odigrana su 4 kola, ekipa IBM je vodeća na ljestvici s 8 bodova. Nju čine: Marija Šutalo, Margareta Krušelj, Antonela Kuzman, Kristina Smiljčić, Matea Mikolčić, Ana – Marija Mikulić, Sara Špiranec, Ines Gvojić, Maša Ivančević, Iva Galetić, Maja Ferenčević i Matea Matanči.Voditelj je prof. Zlatko Tot.

Odbojka – dječaci U Slatini je odigran prvi dio prvenstva u kojemu su naši dječaci pobijedili i dijele 1. i 2. mjesto s ekipom Slatine. Za to su zaslužni: Mihael Lanšćak, Nikola Subota, Mario Blažević, Filip Škaro, Dubravko Benko, Antonio Pavlović, Vladimir Juhaz, Marko Manojlović, Ivan Bogati i Josip Điketa. Voditelj je prof. Goran Kozlinger.

Odbojka – djevojčice Odbojka - dječaci

Prvenstvo za djevojke održano je 6.12.2007. u našoj školi, kada je nažalost ekipa IBM izgubila obje utakmice te tako ispala iz daljnjeg natjecanja. Igrale su: Darija Ivanović, Antonela Kuzman, Marina Jurić, Klara Mikolčić, Ana- Marija Mikulić, Matea Mikolčić, Kristina Smiljčić, Marija Šutalo i Jelena Matijević. Voditelj je prof. Goran Kozlinger.

Nogomet – dječaci

Nogomet - dječaci

U Virovitici i Pitomači odigrani su prvi i drugi krug prvenstva u kojemu su ŠŠK IBM Virovitica i ŠŠK Mladost (OŠ Vladimir Nazor) najbolji u skupini. U idućem polugodištu čeka ih nova borba za pobjedu. U ekipi IBM bili su: Vladimir Juhaz, Tomislav Blažević, Ivan Devčić, Matej Devčić, Domagoj Jendrašić, Ivan Krznarić, Mihael Lanšćak, Mateo Lončar, Filip Škaro, Dominik Tepeš, Goran Zgazivoda, Matko Duvnjak, a trenirali su još Davor Perković, Kristijan Mrazović i Matej Rajnović. Voditelj je prof. Mario Hrženjak.

Košarka – dječaci

Košarka - dječaci

Naša je škola bila domaćin natjecanja u košarci gdje je odigran prvi dio prvenstva i nakon toga ekipa se plasirala u završnicu županijskog prvenstva. Borbeni i vatreni košarkaši pobijedili su sve utakmice s velikom razlikom u rezultatu. Ekipu čine: Filip Škaro, Dubravko Benko, Mario Blažević, Antonio Pavlović, Ivan Bogati i Ante Luka Presečan. Voditelj je prof. Goran Kozlinger. Tekst: Marina Jurić, 8.a Fotografije: Gabriela Kozlinger i Matej Sudar

39

Sport

Sportske discipline

Zapis o zimi To nije zima i tu nema zime: U gradu od nje osta samo ime. Ona je tamo gdje zavija vuk, Gdje snijeg je visok i jedva se hoda. Na silnoj ravni gdje je svečan muk Beskrajnih polja i zamrzlih voda.

Ilustracija: Tanja Oberling, 8. a

Dobriša Cesarić


Hlapic